HNS-ov kandidat za EU parlament i državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja dr. sc. Tome Antičić, (po onome što donosi časopis Universitas, broj 113, str. 3) izgovorio je 15. ožujka na javnoj tribini u Zagrebu pod naslovom „Skeptici u pubu: special edition – Od muke do nauke – izazovi našeg sustava znanosti i visokog obrazovanja“, točno 1132 riječi ili 6 000 slova ili kako časopis objašnjava: “Budući da se radilo o usmenom izlaganju, redakcija nije intervenirala po pitanju korištenja neuobičajenih gramatičkih konstrukcija. Nepotpisani uvodničar objašnjava još jedan važan detalj:: „U svojem je izlaganju državni tajnik iznio mnoge točke iz najavljenoga zakonskoga prijedloga, a izrazio je žaljenje što neće moguće biti uvesti engleski jezik kao službeni na sve hrvatske fakultete. Najzanimljivije dijelove njegova izlaganja, koje je bilo popraćeno gromoglasnim aplauzom, donosimo u nastavku.“, ističe Universitas.
I tako se nižu misli uvaženog doktora znanosti, navodi u osvrtu Antičićevog izlaganja miportal. On tvrdi da smo svi „mi“ katastrofa i nariče kao da zakucava zadnji čavao u lijes svoje inovatorske žalopojke: „Mislim, stvarno, mi smo katastrofa, kako god gledali, koju god statistiku gledamo, kao što je ovdje bilo rečeno, gore ne može! Sve što radimo, radimo krivo!“
Dr. Tome, ali i državni tajnik Antičić je na smrt osudio, ni manje ni više, nego slavni hrvatski jezik: „Jedna od mjera koja se neće moći implementirati je upravo to da fakulteti, odnosno instituti, da službeni jezik bude isključivo engleski, to bi bila izvrsna mjera, to bi bilo fantastično.“ A onda zakucava još jedan čavao u glavu elitne znanstvene zajednice tvrdeći:„kada bi hrvatski fakulteti to implementirali, imali bi tako veliku komparativnu prednost i privlačili bi bogate i kvalitetne ljude iz cijelog svijeta.“
Puno je toga još izrekao dr. Tome Antičić, izdvaja miportal. Imao je i blistavih zaključaka. Npr: „Prije par dana sam čitao negdje, dovoljna je jedna negativna osoba, jedna loša osoba u sustavu da silnu produktivnost razj***. Pronašao sam pravu riječ, riješiti se takve osobe, takvoj osobi mora se moći dati otkaz. Točka!“
Tome Antičić, bivši ravnatelj Instituta Ruđer Bošković i državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, nalazi se visoko na HNS-ovoj listi za europske izbore kao nestranački kandidat.
“Znanstvenik i državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Tome Antičić naš je novi kandidat na listi za #izboriEU2019. Upoznajte ga i pogledajte kada i zašto se odlučio priključiti našoj listi za EU parlament”, ističe HNS u promotivnom videu:
U nastavku prenosimo iz Universitasa u cijelosti članak s izlaganjem koje je državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja dr. sc. Tome Antičić održao na javnoj tribini u Zagrebu 15. ožujka 2019.:
DRŽAVNI TAJNIK O STANJU U SUSTAVU ZNANOSTI I VISOKOGA OBRAZOVANJA
Dr. Tome Antičić: „Sve što radimo, radimo krivo!“
U Zagrebu je 15. ožujka 2019. održana javna tribina pod nazivom „Skeptici u pubu: special edition – Od muke do nauke – izazovi našeg sustava znanosti i visokog obrazovanja“ na kojoj su sudjelovali državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja dr. Tome Antičić, prof. Damir Bakić (Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu), doc. Vesnica Garašić (Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu), dr. Pavel Gregorić (Institut za filozofiju), rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. Snježana Prijić-Samaržija te prof. Kristijan Vlahoviček (Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu). U svijetlu najavljenoga donošenja novoga zakona koji će regulirati područje znanosti i visokoga obrazovanja posebno se istaknulo izlaganje državnoga tajnika Antičića koji je na čelu Povjerenstva za izradu novoga zakona. U svojem je izlaganju državni tajnik iznio mnoge točke iz najavljenoga zakonskoga prijedloga, a izrazio je žaljenje što neće moguće biti uvesti engleski jezik kao službeni na sve hrvatske fakultete. Najzanimljivije dijelove njegova izlaganja, koje je bilo popraćeno gromoglasnim aplauzom, donosimo u nastavku. Budući da se radilo o usmenom izlaganju, redakcija nije intervenirala po pitanju korištenja neuobičajenih gramatičkih konstrukcija.
„Dobar dan! Kao što vidite, moje mišljenje o znanosti se slaže sa svime onime što je rečeno, a to je da je znanost u Hrvatskoj – katastrofa! Međutim, jedna dobra stvar je, a to je što je ovdje rečeno, stvari su tako loše da što god napravili – ne može biti gore. Mislim, stvarno, mi smo katastrofa, kako god gledali, koju god statistiku gledamo, kao što je ovdje bilo rečeno, gore ne može! Sve što radimo, radimo krivo! Sve što smo radili posljednjih 20 godina, 30 godina radili smo krivo, moramo skroz promijeniti. Kao pravi trekkie [poklonik znanstveno-fantastičnoga serijala Zvjezdane staze, nap. ur.], ipak vjerujem da uvijek postoji rješenje, a sad ćemo vidjeti. Dakle, rang-liste – predzadnji; ulaganje 20 eura po stanovniku – isto pri kraju; mobilnost – zadnji, normalno; rangiranost sveučilišta, bolje da ne komentiramo; sve katastrofa, a trend je još veća katastrofa. Svi napreduju osim nas, mi stagniramo i definitivno nazadujemo.
Dostatan primjer je postotak članaka što ih objavimo, od toga što objavimo, većina članaka su bez veze. Dakle, ovaj postotak top-10 % članaka, Hrvatska je tu pri kraju. Ono što je važno, ovo od 2007. do 2014., mi se ne mičemo, a vidimo neke druge zemlje koje se miču prema gore, oni napreduju, mi nazadujmo. Možemo se još uvijek komparirati s Bugarskom i to, ali zar stvarno to želimo? Kažem, uvijek postoji Bugarska i Bosna, ali to nije rješenje. Koji su to drugi? Morat ću sada ponavljati, teme koje ću ovdje istaknuti su već bile rečene. Administracija je katastrofalna, izdvajanja na putovanja, nabava, projekti… Ne možemo nagraditi najbolje, ne možemo sankcionirati loše. Prije par dana sam čitao negdje, dovoljna je jedna negativima osoba, jedna loša osoba u sustavu da silnu produktivnost razj***. Pronašao sam pravu riječ, riješiti se takve osobe, takvoj osobi mora se moći dati otkaz. Točka! Sindikat ne može spriječiti rektora da da otkaz. O tom potom. Imao sam, ja vodim to Povjerenstvo za novi zakon o znanosti, imao sam prvu inačicu koja kroz ovaj sustav ne može proći, ali mislim da je svakoj trećoj ovom članku bio otkaz ili tako nešto. Ide se obrtati pa onda koncentracije gdje će se doći do nekoga prihvatljivijeg rješenja. Uglavnom, kod nas nema meritokracije, nego isključivo sigurnosti radnih mjesta. Mladi i izvrsni uglavnom nemaju šansu napredovati. Ovaj stav akademske zajednice je refleksija naroda i naš stav prema svemu. U većini nema komercijalizacije, internacionalizacije, meritokracije, stav prema strancima, stav prema bilo kakvoj promjeni je katastrofa. Ajmo spaliti, ništa se ne želi promijeniti, mi puno pričamo, a u principu velika većina nas se ne želi promijeniti i to je recept za katastrofu u koju je ova zemlja ušla. Radi toga ono što vrijedi odlazi, iz jednog razloga jer kad se uhljebiš akademsko radno mjesto tu stojiš do penzije. A neki i nakon toga. Eto Ruđer je tu posebno dobar jer nam je Mirogoj blizu.
Bile su brojne analize našeg sustava, ovo nije samo subjektivno mišljenje, statistika to kaže, ima jedan report koji kaže da je to samo dio problema i to manji dio problema. Jedna od mjera koja se neće moći implementirati je upravo to da fakulteti, odnosno instituti, da službeni jezik bude isključivo engleski, to bi bila izvrsna mjera, to bi bilo fantastično. Fakulteti koji su to željeli implementirati u Italiji, Njemačkoj, pa nisu mogli radi svojih internih, također gluposti, a kada bi hrvatski fakulteti to implementirali, imali bi tako veliku komparativnu prednost i privlačili bi bogate i kvalitetne ljude iz cijelog svijeta.
Rješenje? Dakle, davati pare u ovaj kretenski sustav nema smisla. Potreban je sustavan duh potaknut odozgo, ako postoji takva volja, u ovom trenutku čak je i ima. Kada mi odemo, ovaj saziv ministarstva, to će nestati, ja ne znam koliko će to trajati, ali dok traje to treba iskoristiti. Ono što je važno, ono najteže što je rečeno, mentalitet hrvatske akademske zajednice treba promijeniti skroz jer ne valja ništa! To je izvor svih problema. Istovremeno, ono što je isto model realpolitike, mjere ne mogu biti suviše radikalne jer se onda ništa neće pokrenuti, odmah će to sigurno pasti. Treba tu naći neki balans. Internacionalizacija, apsolutno da! Ono što je napravljeno je internacionalizacija, što smo god mogli brže. Dakle, Europska svemirska agencija, CERN, nabrajanje stranih institucija i ustanova… I velik broj mjera, suradnička radna mjesta, ako bi se institucije spojile sa sveučilištem, uključujući strance, nova radna mjesta, programsko financiranje velik iskorak za sveučilište gdje se dijele novci po kvaliteti nastave i po znanstvenim uspjesima, to je počelo zapravo ove godine. Ono što se planira, ako to ide, možda za dvije ili tri godine, probno financiranje, da se u to uključe i plaće, onda će to biti prava fleksibilnost. Da bi to mogli iskoristiti mora biti kvalitetna upravljačka struktura koju ovaj sadašnji samoupravni zakon o znanosti ne dozvoljava.
Ovo je sad bez lijepih slikica, ali taksativno nabrajanje što novi zakon o znanosti predlaže. Dakle, zakon je gotov, a sada se u Povjerenstvu raspravlja oko detalja, da bude spreman, da bi tu mogli jednom prezentirati detalje. Dakle, kao što je rečeno, moj inicijalni prijedlog da uvjet za izbor na radno mjesto da bude priznat vani, sada je to prednost, a za institute je uvjet, dakle objave u inozemstvu ili doktorat. Neki relevantni rad u gospodarstvu, treba biti međunarodno iskustvo. Ono što ste rekli, matični odbor se ukida, sustav zvanja se ukida, toga nema nigdje u svijetu. To je drugi važan razlog, radi čega je onaj izvještaj da Hrvatska nema akademske slobode. Slažem se da prvo radno mjesto bude tehnički rad kroz 6 godina, ali to nije prošlo. Reizbor, naravno, ako ne ispunjavate uvjete reizbora, letite van. Javni natječaji se raspisuju za sve razine napredovanja i to više nisu fiktivni natječaji. Druge mjere, idemo dalje, odgovornost ravnatelja koji se može lako smijeniti. Rektor mora biti vrhunski znanstvenik ili umjetnik, nije uvjet da mora biti redoviti profesor, nego vrhunski znanstvenik ili umjetnik i mora se izabrati preko javnog natječaja. Puno je toga, o tome možda detaljnije ako bude pitanja. Jedna važna stvar je modul upravljanja sveučilištem, Kristijan je spominjao austrijski model, koji je uveden u dijelu ovoga zakona. Po ovome senat bi imao mogućnost promjene modela upravljanja sveučilištem u kojem bi senatu ostala akademska pitanja, a sveučilišnom savjetu izbor rektora, financijska pitanja, poslovne odluke. Sveučilišni savjet u pravili čine vrhunski znanstvenici i drugi stručnjaci izvan sveučilišta, to je skroz drugačiji model upravljanja sveučilištem i rektor bi se nužno birao javnim natječajem.
Za kraj, mi možemo reći suviše radikalne promjene, ali radikalnije promjene su bile u prvoj inačici, ali poluradiklane promjene su nužne da Hrvatska ne ostane država u žabokrečini kao što je sada. Moramo nešto promijeniti, stvari se neće same od sebe riješiti. Čak idemo u pravom smjeru što se prijedloga zakona tiče, ali će biti otpora prilikom javne rasprave, ali čovjek se osjeća kao u nekoj kafkijanskoj situaciji.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
