Na svečanom otkrivanju ploče Parka dr. Ivana Šretera nije bilo ni ministra Medveda, ni Vilija Beroša, ni gradonačelnika Tomaševića
Dan nakon što je u Zagrebu svečano otvoren Park dr. Ivana Šretera, pakračkog liječnika kojeg su velikosrpske snage zarobile, mučile i ubile tijekom Domovinskog rata, u Bujici je gostovao Đuro Vidmarović, zastupnik u prva dva saziva Hrvatskog državnog sabora, Šreterov prijatelj i politički suborac iz 90-ih.
Vidmarović: Sramim se vodstva svoje stranke
Goran Babić je još ’84. godine huškao na ubojstvo dr. Šretera – podsjetio je Vidmarović, : – U listopadu 1984. godine, u ‘Nedjeljnoj Dalmaciji’ Goran Babić, tada član Saveza komunista Jugoslavije, pozvao je na ubojstvo dr. Ivana Šretera, zbog toga što je kao liječnik, u otpusnom pismu iz bolnice, jednom oficiru JNA, umjesto oficir, napisao hrvatsku riječ “časnik”!
Bujica je objavila reportažu sa svečanog otkrivanja ploče Parka dr. Ivana Šretera u Zagrebu. Na svečanost nisu došli ni ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ni ministar zdravstva Vili Beroš, ni gradonačelnik Tomislav Tomašević… Đuro Vidmarović, koji je 90-ih, zajedno s dr. Šreterom, u zapadnoj Slavoniji osnivao ogranke HDZ-a rekao je da se srami vodstva svoje stranke i vrha Vlade zbog nedolaska na svečano otvorenje parka, koji je dobio ime po pakračkom mučeniku: – Konsterniran sam, tužan i ojađen što nitko iz vrha HDZ-a nije sudjelovao u otvorenju parka i kazao koju riječ, s obzirom da je dr. Šreter poginuo kao jedan od lidera Hrvatske demokratske zajednice u zapadnoj Slavoniji, mladog pokreta kojeg je osnovao dr. Tuđman.
Vidmarović: “Stidim se što dr. Šreter od svojih stranačkih kolega nije doživio počast koja mu pripada”
“Nikakav vijećnik, ništa slično, tamo je trebao biti netko s državne razine, koja odgovara dignitetu dr. Ivana Šretera,” ogorčeno je nastavio Vidmarović: “To govorim kao stari HDZ-ovac, iskazujem nezadovoljstvo i osjećaj neprijatnosti pa i stida, što dr. Šreter od svojih stranačkih kolega nije doživio počast koja mu pripada.”
Procedura o imenovanju parka ispred KBC-a Zagreb po dr. Ivanu Šreteru, pokrenuta je još dok je na čelu nadležnog skupštinskog odbora bio dr. Zlatko Hasanbegović, međutim, nakon njegove smjene svečano otvorenje nitko nije organizirao. Ploča sa Šreterovim imenom postavljena je u tišini, praktički preko noći, prije godinu i pol dana, a tek nakon inzistiranja vijećnika DP-a iz Gradske četvrti Maksimir, odlučeno je da se organizira svečanost otkrivanja. To se iz (ne)poznatih razloga ponovo odgađalo, međutim, na 70. rođendan dr. Ivana Šretera, 22. prosinca ove godine, svečanost je ipak održana…
“Bio je sanjar i to ga je došlo glave…”
Dr. Đuro Vidmarović je vrlo emotivno govorio o svojim druženjima s dr. Šreterom: – Više od dva mjeseca zajedno smo, skoro svaki dan, išli od sela do sela, držali tribine i stvarali, utemeljivali ogranke Hrvatske demokratske zajednice. To povijesno vrijeme je bilo vrlo napeto i svi smo bili opasnosti, poglavito u selima sa većinski srpskim stanovništvom… Dr. Šreter je bio spiritus movens toga i mi smo shvatili njegov ghandijevski pristup… Po meni, on je bio sanjar. To je vrijeme kada Hrvatska još nije bila u ratu, a rat se spremao, u zapadnoj Slavoniji vrije…
“Tamo u tim selima, posebno na Osnivačkoj skupštini u samom Pakracu, sjekire su sijevale i bilo je vrlo opasno, životi su bili u pitanju,” nastavio je: “Mrki su bili pogledi i burna su bila negodovanja, a dr. Šreter se nije bojao, jer je cijeli svoj život, kao liječnik, tim ljudima činio samo dobro. Smatrao je da mu zbog toga nitko neće ništa, međutim, ta ga je činjenica kasnije došla glave.”
Zločinačko ubojstvo
Bio je Hrvat i bio je katolik, praktični osvjedočeni vjernik, iz vjerničke obitelji – emotivno se nastavio prisjećati svog pokojnog prijatelja Đuro Vidmarović: – Čvrsto se držao tih principa humanizma, unutar rimokatoličkog etičkog kodeksa. Današnji HDZ zanemaruje to jedno krilo, koje simbolizira upravo dr. Šreter, tu kršćansku demokraciju do koje smo nekada jako držali, pogotovo u etičkome smislu…
“Smrt dr. Ivana Šretera s moralnog je aspekta besmislena, ona je zločinačka,” rezolutan je Vidmarović: “Ubili su sanjara. Čovjeka koji im je samo želio dobro!”
Đuro Vidmarović je o dr. Šreteru govorio i s pozicije donedavnog predsjednika Društva hrvatskih književnika: – Taj zločin ima reperkusije sve do danas. Njega se zaista gura u stranu, što se vidi i po svečanom otvorenju parka koje nije bilo na odgovarajućoj razini, ali i natječaju za najbolju hrvatsku riječ, pokrenutom upravo njemu u čast, a koji se ismijava. Cijela ta simbolična razina, koju predstavlja dr. Ivan Šreter nekima postaje odiozna, a ja to ne prihvaćam.
Otmica dr. Ivana Šretera
O Šreterovoj otmici Đuro Vidmarović je rekao: – Zaskočili su ga Srbi odjeveni u odore rezervista JNA. Mislio je da je to vojska, a oni su ga kidnapirali kao banditi. Tjedan dana prije toga, 11. kolovoza 1991. imenovan je predsjednikom Odbora HDZ-a za cijelu zapadnu Slavoniju i oni su to dobro znali. Kidnapiranjem jedne takve karizmatske ličnosti, mislili su dekapitirati cijeli pokret i cijeli HDZ na tom području. Još više, što je to kidnapiranje završilo martirijem. Martirij znači mučenička smrt. Nisu ga ubili strijeljanjem, nego je bio sav slomljen – noge, ruke… Još je takav i štrajkao glađu.
Degoricija svjedoči da je Pupovac lagao
Posebno se osvrnuo na kontroverznu ulogu Milorada Pupovca u slučaju nestanka i u ubojstva dr. Ivana Šretera: – U svojoj knjizi ‘Nije bilo uzalud’, tadašnji zamjenik ministra unutarnjih posloava, Slavko Degoricija, jasno je sve napisao o “posredništvu” Milorada Pupovca. Za našega dr. Šretera, zamijenjeni su, na Pupovčevu inicijativu, liječnici Srbi iz Siska, Branko Krivokuća i Špiro Kostić, koji su četnicima na okupirano područje tajno slali lijekove i sanitetski materijal. Oni su pušteni, ali Šreter nije, a ono što je strašno jest činjenica da je, prema informacijama UNPROFOR-a, već mjesec dana bio mrtav. Pupovac koji je pregovarao o njegovu puštanju je lagao ili su lagali njega, međutim, mi to ne znamo i on bi nam na ta pitanja morao odgovoriti. Dr. Šreter je ubijen i to je nepobitna činjenica. A Slavko Degoricija je posvjedočio o Pupovčevoj ulozi.
Vidmarović je u kontekstu slučaja Šreter, prozvao i Srpsku pravoslavnu crkvu, zbog “nedostatka ekumenizma i nekršćanskog postupanja” te huškanja na rat i zločine: – Ćulibrkov prethodnik na mjestu pakračkog vladike, Lukijan Vojislav Pantelić, na početku pobune i velikosrpske agresije govorio je “oko za oko, zub za zub, mladića za mladića”… Zbog protivljenja takvoj politici, dr. Ivan Šreter je stradao.
Damir Špančić uživo iz Pakraca: “Pupovče, gdje je dr. Ivan Šreter?”
U Bujicu se uživo iz Pakraca javio bivši gradonačelnik Damir Špančić, koji zajedno s Branimirom Glavašem pomaže obitelji Šreter da dođe do tijela nestalog dr. Ivana Šretera.
Jasno i glasno pitao je šefa SDSS-a: – Pupovče, gdje je dr. Ivan Šreter?
Špančić je upozorio kako su tijekom privatne istrage Glavaš i on naišli na velike probleme i nerazumijevanje u Ministarstvu hrvatskih branitelja: – Zahvaljujem Branimiru Glavašu što smo uspjeli stupiti u kontakt s ljudima iz Bosne i Hercegovine, koji su nam s vrlo velikom vjerojatnošću potvrdili da je dr. Ivan Šreter ekshumiran s područja logora Bučje kod Pakraca i premješten u Banja Luku. Bili smo u BiH, razgovarali i došli smo do takvih saznanja… Nakon toga je došlo i do obavijesnih razgovora s istražiteljem MUP-a, s kojim sam razgovarao osobno, početkom lipnja ove godine. I od onda se više ništa ne događa. Nadležne institucije ne poduzimaju više ništa. Očekivao sam da će MUP u suradnji s nadležnom upravom Ministarstva hrvatskih branitelja napokon pokrenuti taj cijeli postupak i krenuti provjeravati stvari, međutim, oni su poslali dva dopisa u kojima još napadaju one koji su uložili napore da se istina o dr. Šreteru napokon otkrije!
Bujica objavila dokument Medvedovog ministarstva: Prozvali obitelj i prijatelje zbog privatne istrage za posmrtnim ostacima dr. Šretera
Bujica je tijekom Špančićevog javljanja iz Pakraca, objavila faksimil jednog od spomenutih dokumenata, zapravo, dopis Uprave za zatočene i nestale, s potpisom ravnateljice Ivone Paltrinieri, koji je Medvedovo ministarstvo 09. prosinca ove godine, poslalo sestri dr. Ivana Šretera, Ankici Šreter Havlena, a u kojem se na vrlo drzak, birokratski, ali i uvredljiv način, osuđuju napori obitelji i prijatelja da se nakon 30 godina napokon pronađu posmrtni ostaci dr. Šretera i da se dostojno sahrani, u obiteljskoj grobnici.
Širenje informacija o tome da je tijelo uglednog pakračkog liječnika i hrvatskog domoljuba, prebačeno iz zapadne Slavonije na područje Banja Luke, kako bi se prikrio teški ratni zločin, u dokumentu je okarakterizirano kao “uznemirujuće za obitelj”: – Najuža obitelj dr. Šretera, njegova sestra Ankica i Verica i nećaci koje smo vidjeli na otvaranju parka u Zagrebu, zaista su sve ove godine bili vrlo strpljivi. S druge strane, ne mogu vjerovati da hrvatski državni vrh nije došao na otvorenje njegova parka, a u dopisima koje su poslali obitelji i Pakračkom listu, navode zaista teške riječi i doslovce kažu da “najoštrije osuđuju” naše pokušaje da privatnom istragom dođemo do njegovih posmrtnih ostataka… Godinama nisu učinili ništa što bi dovelo do pronalaska dr. Šretera, a sada osuđuju istragu gospodina Glavaša i mene. No, navode da će bez obzira, provjeriti naše navode. A nisu ih provjerili.
Damir Špančić je bio dragovoljac Domovinskog rata i prijatelj dr. Šretera, njihove su obitelji kumski povezane: – Početkom prosinca ove godine, gospođa Ankica Šreter Havelna, Ivičina sestra, uputila je u Institut za nestale osobe BiH, u Sarajevo, i Državnom tužilaštvu Bosne i Hercegovine, zahtjev za provjeru podataka vezano za moguću lokaciju posmrtnih ostataka dr. Ivana Šretera u Banja Luci. Zaista je žalosno da to mora ići privatnim putem.
Otkazan okrugli stol o dr. Šreteru u Pakracu: Predstavnici državnih institucija nisu htjeli doći?
Prokomentirao je i nedolazak Tome Medveda na svečano otkrivanje ploče Parka dr. Ivana Šretera: – Ipak su saborske ručice važne i ne treba se zamjerati Miloradu Pupovcu. Ne samo da nisu došli na otvorenje parka, 16. prosinca ove godine, Kulturno-prosvjetno društvo ‘Sloga’ iz Pakraca, povodom rođendana dr. Ivana Šretera, trebala je organizirati okrugli stol ‘Ivanov rođendan – nestali’… Uz Đuru Vidmarovića, svoj je dolazak potvrdio i dr. Andrija Hebrang, kao i još neki uglednici, međutim, niti jedan predstavnik državnih institucija svoj dolazak nije potvrdio pa je događaj otkazan.
Koja je uloga Milorada Pupovca u „slučaju Šreter“?
Nedavno preminuli Slavko Degoricija, bivši član predsjedništva HDZ-a, saborski zastupnik i zamjenik ministra unutarnjih poslova u ratnoj 1991., otkriva u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” povezanost Milorada Pupovca sa sudbinom dr. Šretera.
“Šreter je na mene ostavio snažan dojam. Čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan i poduzetan. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek”, opisuje dr. Šretera u knjizi Degoricija i nastavlja:
„Međutim, dana 18. kolovoza 1991. godine dogodilo se njegovo presretanje i zarobljavanje. Odveden je u prosotor Bučja ili Kusonja, gdje su ga utamničili premlaćivali i na koncu likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište, a pogotovu nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno. Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas je obavijeno velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije doktora Ive Šretera. Nitko od Srba s toga područja nije reagirao niti na vapaj njegove majke prije smrti, da ga barem može sahraniti uz grob njegova voljenog oca, prije nego umre. Ni na taj vapaj nitko se nije oglasio i tu se potvrdila stara narodna izreka:’Stara se dobročinstva brzo zaboravljaju’.
Ni preko međunarodnog čimbenika nije izvučen
Slavko Degoricija u nastavku opisuje na koje su sve načine pokušali osloboditi dr. Šretera za kojeg su pretpostavljali da je u srpskim sabirnim logorima u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu. Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je, međutim, bilo neuspješno.
“A onda se tračak nade pojavio u liku Milorada Pupovca”
„Međutim, jednoga dana, ukazala se neka nada u njegov spas. Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih veći kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i doktor Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugoga sanitetskog materijala namijenjoga pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Kada sam ga saslušao do kraja, dao sam mu prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji. ‘Dobro, idemo u akciju, i to odmah.’ – odgovorio je. Nije imao nikakvih dodatnih pitanja. Ne pita on: „Kako ću ja do pobunjenih Srba u Pakracu?“ Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći…“, piše na 166. stranici knjige Slavko Degoricija.
Degoricija: Pupovac se nikada nije ispričao za laž i ja mu više nisam vjerovao
S Đurom Brodarcem odmah je Degoricija ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Degoricija je bio zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je pričekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora.
Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao, a ja za sada nisam.“, pitam „Zašto?“ „Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.“
A onda Slavko Degoricija navodi sramnu ulogu Milorada Pupovaca:
„Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila i od tada sam u svim kontaktima bio još oprezniji, pa sam u sebi ponavljao Laokontovu bojazan: Što god to bilo bojim se Danajaca makar i darove nosili – Hrvatskoj«. (str. 165. – 167.)”
HDZ, čiji je član bio dr. Šreter – sada u koaliciji s Pupovcem povezanim s informacijama o Šreterovoj smrti
Dr. Ivan Šreter bio je ponosan član Hrvatske demokratske zajednice te je, kao jedan od njezinih lidera, sudjelovao u izgradnji te stranke. Ubili su ga srpski agresori, a današnji saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, Milorad Pupovac, sumnja se da barem ima informacije sa zločinom nad dr. Šreterom.
Zato je potpuno nepojmljivo da je danas ta ista Šreterova stranka, HDZ, u koaliciji s SDSS-om Milorad Pupovca. Pupovčev SDSS ima velik utjecaj u vladi Andreja Plenkovića te je njegov član čak potpredsjednik vlade – Boris Milošević.
Osim toga, u SDSS-om ima još visokorangiranih članova koji su povezani ili imaju saznanja o određenim zločinima u Domovinskom ratu, ali šute. Podsjetimo samo na Vojislava Stanimirovića koji je, kao dio agresorske JNA sudjelovao i zataškavao zločine u Tovarniku u blizini Vukovara.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
