Đuro Vidmarović: Smije li se upozoriti na sotonizam?

Ovogodišnje natjecanja hrvatskih, uglavnom neafirmiranih mladih pjevača i pjevačica, poznato pod nazivom „Dora“, a još više po sjajnoj skulpturi Ivice Propadala, prinudilo me na pitanje postavljeno naslovom, piše Đuro Vidmarović.

Pobjednik „Dore“ zastupa Republiku Hrvatsku, dakle i mene kao građanina, na promidžbenom glazbenom festivalu kiča i taštine koji nosi lijepo ime „Pjesma Eurovizije“ (eng. Eurovision Song Contest (ESC), skraćeno Eurosong; fr. Concours Eurovision de la Chanson). Pišu kako je taj „Eurosong“, godišnji natjecateljski glazbeni festival koji organizira Europska radiodifuzijska unija, a uključuje većinom europske države plus Izrael. Kako dugo pamtim, mogu kazati kako je ovdje manje riječ o glazbi, a više o politici i biznisu. Stoga su „naštimavanja“ rezultata redovna pojava.

Zbog toga sam se začudio zbog čega je ove godine naš medijski prostor ispunjen NEOČEKIVANIM veličanjem „Dore“ i pobjednika, kada za to ne postoji razlog. Ali razlog ipak postoji. Uočio sam ga tijekom izricanja broja bodova nakon otpjevanih šarenih nota. Ubrzo je to potvrdio i bjesomučni napad na čuvenog nogometaša Dejana Lovrena jer se, zamislite, USUDIO izreći svoj sud o nastupu pjevača pobjednika. A rekao je istinu, jer u nastupu pjevača i cijeloj izvedbi njegove pjesme, bez uvrede, ima elemenata demonizma.

Dora 2024.

Pobjednik „Dore 2024“ je anonimni pjevač iz Umaga, Marko Purišić, star 29 godina. Rođen je u Umagu 5. srpnja, 1995. godine. Wikipedija piše kako je navedeni Marko „hrvatski pjevač, tekstopisac i glazbeni producent“, a njegova glazba je opisana kao „mješavina raznih žanrova poput pop punka, techna, metala i housea.“ Dalje se navodi kako se “Purišićev glazbeni stil vrti oko autobiografskog pripovijedanja, udubljivanja u njegova osobna iskustva, ali bavi se i širim društvenim pitanjima, posebno onima koji se tiču njegove domovine.“ Ovo je važno znati zbog sotonističkog pozdravljanja.

Nastupa kao tamburaš više u Njemačkoj nego u Hrvatskoj pod „umjetničkim“ američko-talijanskim imenom „Baby Lasangna“. Ta „baby“ je zapravo hrvatski bebač, a lazanja koju nudi bila bi ukusna jedino nekim kanibalima na Papui.

Bez posebnog poznavanja problema moglo se uočiti kako se pjevač „igra“ s demonizmom.

Zanimljivo, sve snimke tijeka glasovanja za pobjednika nestale su s YouTubea. Očito kako bi se „prebrisala“ reakcija Marka Purišića na pojedine dvanaestice njegovoj pjesmi. Momak je uzastopno s obje ruke pozdravljao sa sotonskim pozdravom mano cornuto. E, kada je nogometaš Lovren to uočio i javno kazao nastala je bura u tim krugovima.

Dejan Lovren

Navodim nekoliko tekstova:

„Lovrena zbog Baby Lasagne na Twitteru rastavili na proste faktore: ‘Kao dežurna budala…‘
Poznati nogometaš se obrušio na Baby Lasagnu, pobjednika Dore
Piše: L.G.

– Ubijedili su vas da ste za ovo glasali, demonizam. Fuj – objavio je branič Lyona, koji je, podsjetimo, prije dvije godine otkazao pretplatu na streaming servis Disney+ jer je tvrtka stala u obranu LGBTQ zajednice.
(…)“

Slijede riječi koje evidentno dokazuju kako je Lovren u pravo, te da su Marko i njegovi pajdaši toga svjesni:

„Miletić o Baby Lasagni, u TikTok videu opleo po Lovrenu? ‘Nijedan zmijski jezik nije otrovan kao jezik kršćanina…‘

Kršćani bi se trebali čuvati od kleveta, od iskrcavanja šlepera gnojiva po ljudima koje ne poznaju, kaže zastupnik Hrvatskog sabora“
Piše: L.G. ;

Vrlo je zabrinjavajuća netolerancija obožavatelja Marka Purišića. Odlično je što su svoju pjesmu naveli kao kontru kršćanstvu. Doista ona to jest, a veliki športaš je u pravu.
Na fotografiji br. 1. možemo vidjeti sotonistički pozdrav, koji je preko HRT-a milijunskom gledateljstvu uputio pjevač Marko. I ne sam jednom, pa da se kaže, omaklo mu se. Učinio je to uzastopno s vije ruke. Zar je tome kriv Dejan Lovren?

Knjiga Satana

Zbog čitatelja kršćanske orijentacije, ali i zbog onih koji žele dobiti dodatnu obavijest, smatram potrebnim napisati nekoliko riječi o sotonskom pozdravu. U nekim ću se segmentima ponoviti, jer sam na pojavu ovog ružnog i opasnog izljeva oduševljenja sotonizmom već upozorio (Vidi: Portal HKL, Zagreb, 31. kolovoza 2023,: „Sotonski pozdrav i simboli“).

Onima koji žele saznati više o sotonizmu demonizmu predlažem pročitati knjige Satana: uvod u demonologiju, vl. izd., Beograd, 1978.; Pakao, vl. izd., Beograd, 1986. (2. izd. Sion, Zagreb, 1998.) i Satana, Sion, Zagreb, 2002., pokojnoga velikog književnika Mira Glavurtića (Škaljari pokraj Kotora, Boka kotorska, 5. rujna, 1932. – Utrecht, Nizozemska, 16. siječnja, 2023.). Isto tako mogu pogledati e-portal „O Fuxico Evanđelje“, koji prati živote poznatih ljudi, te Profil nazvan „Kobra Okkultismus 666“, koji se predstavlja kao “Religijska organizacija”, a predstavio je zidnu kolekciju sotonističkih simbola: Križ okrenut s glavom na dolje, a na nekima je lik samoga Krista. U sredini kolekcije sotonističkih križeva nalazi se glava rogatoga jarca, također važnoga sotonističkog simbola.

Izokrenuti pentagram

Izokrenuti pentagram, s likom rogatoga jarca, ali i bez tog lika, čest je simbol sotonizma

Smatra se kako je luciferijanska biblija knjiga „Rock-glazba i sotonizam”, Ante Bobaša. Autor je svećenik dominikanac, i sam roker, a u knjizi dokumentirano i taksativno pobrojava vodeće zvijezde svjetske rock glazbene scene pripadnike sotonističkih crkava, te opisuje njihovo uništavajuće djelovanje.

Pozdrav našega Marka Purišića -„Baby Lasagne“ i njegovog prijatelja, poznat je pod nazivom ‘Devil’s horns’, ‘Rogata ruka’, ili ‘Mano cornuto’. Ovaj je pozdrav znak međusobnog raspoznavanja i odanosti „rogatome bogu“, pripadnika sotonističkog kulta, odnosno pozdrav sotoni.

Postoji i „Sotonina crkva“. U SAD-u je ova Crkva vrlo djelatna. U drugim zemljama djeluje skrovitije, ali jednako efikasno.

Sotonistički Hram

Organizacija pod nazivom „Sotonistički Hram“ službeno je otkrila spomenik Bafometu, okultnom demonu i personifikaciji Sotone. Spomenik je otkriven u Little Rocku, glavnom gradu američke savezne države Arkansas. Uz Bafometa, koji je prikazan kao biće s krilima i jarčevom glavom, te ljudskim tijelom, u sklopu spomenika su i dva kipa, dječaka i djevojčice koji mu se smiješe.

Utemeljitelj „Sotonine crkve“ i autor „Sotonske Biblije“ je Anton Szandor LaVey (Howard Stanton Levey; (Chicago, 11. travnja, 1930.-San Francisco, 29. listopada, 1997.), američki pisac i okultist.

„Sotonistička Crkva ili Crkva Sotone (engl. Church of Satan) religijska je organizacija posvećena sotonizmu propisanom u Sotonističkoj Bibliji. La Vey je osnovao ovu zajednicu na Valpurginu noć, 30. travnja 1966. godine, u Crnoj kući u San Francisku. Anton LaVey bio je visoki svećenik sotonističke crkve sve do smrti 1997. godine, a 2001. godine nasljeđuje ga Peter H. Gilmore. Iste godine sotonistička crkva premješta sjedište u Manhattan, New York City.“

Visoki svećenik Peter H. Gilmore opisuje članove Crkve kao “skeptične ateiste”, prihvaćajući hebrejski korijen riječi “Sotona” kao “protivnik”. Crkva vidi Sotonu kao pozitivan arhetip koji predstavlja tipične američke vrijednosti, oholost, ponos, individualizam i prosvjećivanje, te kao simbol protivljenja abrahamskim religijama za koje je LaVey smatrao da otiskuju prirodne ljudske instinkte.

Prema Sotonističkoj crkvi, formalno članstvo nije preduvjet da bi neka osoba sebe smatrala sotonistom, potrebno je samo živjeti prema načelima opisanim u Sotonističkoj Bibliji. Crkva ne objavljuje službene podatke o broju članova.

Devil’s horns

Znak ‘Devil’s horns’ je popularan i među glazbenicima. Osobito ga koriste i pojedinci iz glazbenog smjera heavy metal. Kao pozdrav ‘Devil’s horns’ je afirmirao Ronnie James Dio, američki heavy metal pjevač i tekstopisac, frontman poznatih bandova, Rainbow i Black Sabbath. U tom značenju ovaj se znak-pozdrav naziva i ‘metalni rogovi’ kao signum heavy metal kulture.

Bez sumnje, ‘Devil’s horns’ je simbol antikršćanstva. Antikrist i sotonizam pojavljuju se i u death metalu. Za razliku od izvođača, obožavatelji u pravilu nisu sotonisti, a cilj pjevača je u prvom redu stvaranje provokacije, često s komercijalnom namjerom.

Gene Simmons (Haifa, Izrael, 25. kolovoza, 1949.) je basist, pjevač i glumac rodom iz Izraela. Najpoznatiji je kao “Demon” u hard rock/glam metal grupi Kiss, čiji je osnivač uz gitarista i pjevača Paula Stanleya. Gene Simmons rođen je pod imenom Chaim Weitz u mediteranskome gradu Haifi / Hajfi, ali je u osmoj godini sa svojom majkom Flórom “Florence” Klein (Kovács) emigrirao u Jackson Heights, Queens u New Yorku. U SAD-u, Simmons je promijenio ime u Eugene Klein (kasnije Gene Klein), preuzevši majčino djevojačko prezime.

Sotonistički simboli na albumima velikana rock-glazbe

Iznad lijevo: izvorna naslovnica albuma Rolling Stonesa iz 1973., pod naslovom: The Rolling Stones – A Second Helping of Goats Head Soup – Various Songs (1973.-1974.) – „Juha od jareće glave“. Kozja i ovnova glava uvelike su cijenjeni simboli u sotonizmu kao oblik ruganja Jaganjcu Božjem, Isusu Kristu. Druga fotografija prikazuje privjesak na luciferijanskoj ogrlici, koja prikazuje jarčevu glavu-Bafometa, i rogove s pobjedničkim plamenom-svjetlom. Na trećoj fotografiji vidimo čuvenoga Paula McCartneya na njegovome solo albumu „RAM“, iz 1971. godine.

Bafomet je također poznat kao Judin jarac, Mendesov čovjek i crni jarac. Simbol je prikazan kao čovjek s rogatom glavom i kozjom nogom i predstavlja gnostičko ili pogansko božanstvo. Vitezovi templari bili su optuženi za štovanje ovog demonskog božanstva, a odatle je Baphomet uključen u brojne okultne i mistične tradicije. Za vrijeme obreda ovaj se simbol vješa na zapadni zid oltara. Naposljetku, razna okultna društva koriste Baphometa za predstavljanje palog anđela Sotone.

Iz „Juhe od jarčeve glave“ (1973) čuvenog glazbenog sastava The Rolling Stones

Ples s gospodinom D. (Jagger / Richards) – 4:53

Dolje na groblju gdje smo probali
Zrak miriše slatko, zrak smrdi
Nikad se ne smiješi, usta mu se samo izvijaju
Dah u mojim plućima osjećam pripijeno i gusto.
Ali znam kako se zove, zvao je gospodin D.
Jednoga od ovih dana on će vas osloboditi.
Ljudske lubanje vise mu točno oko vrata
Dlanovi mojih ruku su ljepljivi i vlažni
Gospode, plesao sam, plesao, plesao tako besplatno
Dancin’, plesao, tako plesao
Dancin’, Gospode, drži ruku dalje od mene
Dancin’ s gospodinom D., s gospodinom D., s gospodinom D.
Hoće li to biti otrov za moju čašu
Hoće li biti sporo ili će biti brzo?
Ugriz zmije, ubod pauka
Piće Belladonne u Toussaintovoj noći
skrivajući se u kutu u New Yorku,
gledajući četrdeset i četiri u zapadnoj Virginiji,
plesao sam, plesao, plesao “tako slobodan
Dancin’, dancin’ , dancin’ tako besplatan
Dancin’ Gospode, ne, miči ruku s mene.
Plešem s gospodinom D., s gospodinom D.,
s gospodinom D.
Jedne sam noći plesao s damom u crnom
Nosila je crne svilene rukavice i crni svileni šešir
Gledala je na mene čeznutljivo s crnim baršunastim očima.
Pogledala me neobično, lukavo i mudro.
Tada sam vidio kako joj je meso samo otpadalo
Oči u lubanji gorjele su poput ugljena.
Gospode, smiluj se, vatra i sumpor
Gospode, plesao sam, plesao, plesao tako slobodno, plesao
sam, plesao, plesao, tako slobodan
Dancin, plesala, plesala tako besplatna
Dancin, plesala

Atropa belladonna

Atropa belladonna, poznata kao belladonna ili smrtonosni noćni snijeg, jedna je od najotrovnijih biljaka koje su poznate, a njezina upotreba putem usta povećava rizik u brojnim kliničkim stanjima, poput komplikacija trudnoće, kardiovaskularnih bolesti, gastrointestinalnih poremećaja i psihijatrijskih poremećaja, između ostalog. Svi dijelovi biljke sadrže alkaloide tropana.

U ovoj se pjesmi spominje i jedna cijenjena povijesna ličnost iz dalekog Haitija: François-Dominique Toussaint Louverture, poznat i kao Toussaint L’Ouverture ili Toussaint Bréda; (1743. – 1803.), haićanski general i najistaknutiji vođa Haićanske revolucije. Tijekom svog života Louverture se prvo borio protiv Francuza, zatim za njih, a na kraju opet protiv Francuske, a za stvar neovisnosti Haitija. Kao revolucionarni vođa, Louvertureova vojna i politička oštroumnost pomogla je transformirati novonastalu pobunu robova u revolucionarni pokret. Louverture je danas poznat kao “otac Haitija”.

Louverture

Louverture je rođen kao rob u francuskoj koloniji Saint-Dominigue, danas poznatoj kao Haiti. Postao je slobodan čovjek i jakobinac, a svoju vojnu karijeru započeo je kao vođa pobune robova 1791. u Saint-Domingueu. U početku povezan sa Španjolcima iz susjednog Santo Dominga, Louverture je svoju odanost prebacio na Francuze kada je nova republikanska Vlada ukinula ropstvo. Louverture je postupno uspostavio kontrolu nad cijelim otokom i koristio je svoj politički i vojni utjecaj kako bi stekao dominaciju nad svojim suparnicima. Tijekom svih godina na vlasti radio je na poboljšanju gospodarstva i sigurnosti Saint-Dominguea. Zabrinut zbog nazadovanja gospodarstva do kojega je došlo, obnovio je plantažni sustav koristeći plaćeni rad; pregovarao o trgovinskim ugovorima s UK i SAD-om i održavao veliku i dobro uvježbanu vojsku.

Iako Louverture 1800. godine nije prekinuo veze s Francuskom nakon poraza vođa među haićanskim mulatima, objavio je 1801. autonomni Ustav za koloniju koja ga je imenovala doživotnim generalnim guvernerom, čak i protiv želje Napoleona Bonapartea. Zbog toga Pariz kreće u obračun. Godine 1802. godine francuski general Jean-Baptiste Brunet pozvao ga je u svoj stan, da bi ga po dolasku dao uhititi. Louverture je deportiran u Francusku i zatvoren u tvrđavi Fort de Joux. Ondje je ubijen na brutalan način.

Lišen hrane i vode, umro je 1803. godine. Iako je Louverture umro prije posljednje i najnasilnije faze Haićanske revolucije, njegova postignuća postavila su osnovu za konačnu pobjedu haićanske vojske. Trpeći velike gubitke u više povijesnih bitaka od vojske Haitija i izgubivši tisuće ljudi od žute groznice, Francuzi su iste godine kapitulirali i trajno se povukli iz Saint-Dominguea. Haićanska revolucija nastavila se pod vodstvom Louvertureova poručnika Jean-Jacquesa Dessalinesa, koji je proglasilo neovisnost od 1. siječnja 1804. godine i tako uspostavio suverenu državu Haiti.

Rock sastav „Dio“

Ovo je naslovnica albuma rock sastava Dio. Album se zove Holy Diver. Dioov pjevač je bivši frontmen grupe Black Sabbath, Ronnie James. Sotonin lik jasno pokazuje pozdrav ‘Mano cornuto’.

Ronald James Padavona (Portsmouth, New Hampshire, 10. srpnja, 1942. – Houston, Teksas, 16. svibnja, 2010.) bio je talijansko-američki heavy metal, pjevač i tekstopisac. U svojoj glazbenoj karijeri dugoj gotovo pet desetljeća, najpoznatiji je po radu u sastavima Black Sabbath, Rainbow, Heaven & Hell, Elf te vlastitom Dio. Smatra ga se jednim od najutjecajnijih heavy metal glazbenika, te također i zaslužnim za populariziranjem pozdrava “đavoljih rogova”.

‘Mano cornuto’ se u Italiji javno prodaje kao zlatni nakit, uz obrazloženje: „Bilo da je napravljen kao apotropejska gesta ili nošen kao amulet, Mano cornuto se koristi za magičnu zaštitu protiv urokljivog oka (Malocchio).

Ne samo kao ukras, sotonski si pozdrav mnogi tetoviraju na rukama ili nogama, čineći ga time sastavnim dijelom svoje samobitnosti (ili gluposti).

Mano cornuto

„Mano cornuto“ kao tetovaža je obilježje sljedbenika sotonizma (okultista). Također ga koriste (ne uvijek namjerno) ljudi koji idu na heavy metal koncerte, kao element koji ih definira kao pripadnost poruci negativnosti sadržanoj u ovoj glazbi. Izvanredno, oni u biti koriste svoju lijevu ruku. Prije svega – za razliku od desne ruke (što znači pošteno, ljubazno; usp. “Sjedi na desnoj ruci”). Drugo, tako da desna ruka bude spremna za bitku. Ova oznaka je također prikazana na naslovnici Sotonine Biblije, gdje se pojavljuje na slici ASLaVey. Ova ruka se može naći na naslovnicama mnogih albuma.

Na žalost, neki američki predsjednici pridonijeli su afirmaciji „sotonskih rogova“ kao pozdrava i znaka. Oni su lideri demokratskog svijeta, ali i zapadne hemisfere čiju duhovnost određuje judeo-kršćanstvo. Ovakav pozdrav, npr. u Indiji, značio bi nešto drugo. Navedene fotografije navode na brojne zaključke. Jedan od njih je tvrdnja kako ovakvo „pozdravljanje“ američkih predsjednika nije slučajna gesta, već promišljen čin. Oni (i njihovi savjetnici) odlično su znali o čemu je riječ.

”Sotonistički pozdrav” Dalibora Matanića nakon nagrade za film ”Zvizdan”

Dalibor Matanić, hrvatski filmski redatelj i scenarist rođen je u Zagrebu, 21. siječnja 1975. godine, ljevičarska je ikona. Njegovi filmovi pretežito se temelje na mržnji. Sukladno ovom pozdravu. Pokazao ga je nagrade za film ”Zvizdan”.

Bivši hrvatski predsjednik, dr. sc. Ivan Josipović, služio se sotonskim pozdravom. Govoreći o ovoj fotografiji Josipović je kazao da se samo šalio jer je bio u društvu rokera i mladi su to od njega, tobože, očekivali. Tanak izgovor. Ili je bio pijan ili vjeruje u snagu ovog pozdrava.

Sotonski pozdrav

Sotonski pozdrav je ruka sa sklopljenim prstima u obliku kozjih rogova: Pozdrav je među sotonistima poznat kao “Sotonski pozdrav”. Mladi tako dižu ruke tijekom rock koncerata. Položaj prstiju formira glavu koze, uobičajeni simbol sotonizma. Nalazi se na poleđini “Sotonske Biblije”. Postoje podaci da se ova gesta ne koristi samo među sotonistima, već se kao takva nalazi i u nekim pravoslavnim zajednicama, te na istoku (u budizmu).

Ne želim ustvrditi kako je pjevač Marko sotonist, ali svojim pozdravom preko TV ekrana je dao znati najširoj javnosti kako mu je značenje tog pozdrava poznato. Mogao je pozdraviti publiku s „Viktorija“, ili dignutom rukom u značenju mir, ili naprosto mahnuti gledateljima u znak zahvalnosti, mogao je staviti ruku na srce, sklopiti ruke, i t. d. On je izabrao manu cornuto, svjesno. A punoljetan jest. I sada je Dejan Lovren kriv što je to nazvao pravim imenom i zbog toga se javno vrijeđa ovog časnog i zaslužnog športaša? Neka Marko pozdravlja kako ga volja, neka se moli kome hoće, ali neka nikome ne brani, on, ili njegovi istomišljenici, pa sjedili i u Saboru, na komentiranje tih pozdrava. Hrvatski katolici imaju pravo znati tko ih predstavlja, pa makar i na ovakvoj manifestaciji.

Marku Purišiću, kao i mojem predstavniku na „Eurosongu“, želim uspjeh s navedenom pjesmom, ali isto tako želim vjerovati kako se moli prije spavanja, kako je izjavio u jednome intervjuu. Nadam se kako će primiti dobrohotno ovu primjedbu, od jednog od njega mnogo starijeg čovjeka, jer ako je prešao na tamnu stranu tada bi bilo normalnije da umjetnički ime „Baby Lasagna“, zamijeni poznatijim: Rosemary’s Baby.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.