Pučka pravobraniteljica Lora Vidović smatra da uvođenje zabilježbe tražbine na nekretninama u vlasništvu korisnika zajamčene minimalne naknade i korisnika smještaja ili boravka nije dobro rješenje, posebice u odnosu na starije i nemoćne osobe, a pučka je pravobraniteljica upozoravala na to još tijekom javne rasprave povodom donošenja novog Zakona o socijalnoj skrbi.
“Naime, vjerojatno će jedan broj ovih osoba kojima je zajamčena minimalna naknada neophodna (novčani iznos kojim bi se trebalo osigurati zadovoljavanje osnovnih životnih potreba), zbog nerazumijevanja instituta zabilježbe tražbine ili loše upućenosti, odustati od ostvarivanja ovoga prava iako žive na rubu egzistencije, kažu u uredu pučke pravobraniteljice Lore Vidović.
To se posebice odnosi na staračka poljoprivredna kućanstva. Također, postoji opasnost da će starije i nemoćne osobe odustajati od socijalne usluge smještaja, a posebice od boravka kojeg ostvaruju temeljem rješenja centra za socijalnu skrb jer u Zakonu o socijalnoj skrbi stoji da će se zabilježba tražbine provoditi i na nekretninama korisnika ovih socijalnih usluga, ističu u odgovoru narod.hr-u na jučerašnji upit o utjecaju novog Zakona o socijalnoj skrbi na hrvatsku sirotinju.
“Stoga smo smatrali da bi bilo pravednije propisati precizan imovinski cenzus kojim bi bilo određeno što sve korisnik navedenih prava može imati u vlasništvu/suvlasništvu, a da mu ostvarivanje navedenih prava iz socijalne skrbi ne bude razlogom provedbe zabilježbe tražbine na nekretninama u zemljišnim knjigama”, naglasili su iz ureda pučke pravobraniteljice.
Međutim, stvarne učinke ovog Zakona, kako će zaista utjecati na socijalno ugrožene građane i hoće li ih odvratiti od traženja socijalne pomoći, vidjet ćemo tek nakon proteka određenog vremena od početka njegove provedbe, kazala je Teodora Matej, savjetnica pučke pravobraniteljice za odnose s javnošću.
Kako je narod.hr jučer objavio, po novom zakonu o socijalnoj skrbi koji je predložila potpredsjednica Vlade RH Milanka Opačić i njezino ministarstvo koje bi se trebalo baviti socijalnom skrbi, ispada da korisnik socijalne skrbi, ako ima bilo kakvu imovinu, zapravo plaća sam sebi naknadu čiju mu visinu određuje država. I ako nema imovinu, nasljednici su se dužni brinuti za njega.
Ako ima bilo kakvu imovinu na koju mu se može upisati država, mora je prodati, jer inače ne može ostvarivati prava iz zakona o socijalnoj skrbi.
Ako ima neku imovinu, a nekim čudom uspije ostvariti neko pravo iz zakona, na socijalnu pomoć, dom i slično, taj novac državi netko mora vratiti. Država će staviti na imovinu zabilježbu o dugu, korisnik – hrvatska sirotinja, ponovo mora to prodati i sve vratiti državi, a ako umre nasljednici moraju vratiti sve što je država isplatila korisniku ili će država “osvojiti” imovinu sirotinje.
Čak i kad umre, hrvatska sirotinja je dužna sve troškove platiti državi, nasljednici novcem ili prodajom imovine koju su naslijedili. U čl. 50 zakona, eksplicitno kažu u stavku 2. ako ima prihod, odnosno imovinu korisnik iz stavka 1. (koji je umro) mora vratiti jednokratnu pomoć za troškove svog pokopa, a ako ne on, onda nasljednici. U iznos troškova ulazi i prijevoz pokojnika, stavak 3.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Photo: www.ombudsman.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.