Posjet kineskog premijera Li Keqianga Hrvatskoj i dubrovački summit Kine i 16 istočnoeuropskih i srednjoeuropskih država pokazao je onima koji još ne vjeruju ili su propustili primijetiti da kineska doktrina širenja globalnog utjecaja, poznata kao Novi put svile ili Jedan pojas – jedan put, nije pojam kojim se zabavljaju tek geopolitički analitičari, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo.
Riječ je o mreži kopnenih koridora preko središnje i jugoistočne Azije, Bliskog istoka, istočne Afrike do rubova zapadne Europe i jednom morskom koridoru od Kineskog mora preko Indijskog oceana, Perzijskog zaljeva, Crvenog mora, Sredozemnog mora do završno – Jadrana.
(…)
Zato valja pozorno sagledati pozadinu i pratiti posljedice bilateralnog susreta dvojice premijera: Plenkovića i Lija. Srednja i jugoistočna Europa, odnosno države između Baltika, Jadrana i Crnog mora, u aktualnoj su promjeni globalnog poretka ponovno jedno od najaktivnijih područja, prostor na kojem se sudaraju i križaju interesi velikih sila, s potencijalno dugoročnim posljedicama za budućnost tih država. Države zapadne Europe, predvođene Njemačkom i Francuskom, nastoje preko EU-a zadržati nadzor nad tim prostorom preko transformacije EU-a u svojevrsnu naddržavu i na taj način osigurati dovoljno krupnu Europsku uniju da postane politički čimbenik u novom poretku.
(…)
U takvoj koncepciji, kineske investicije u infrastrukturu na Novom putu svile, koje podrazumijevaju i dozirano jačanje kineskoga gospodarskog utjecaja, uistinu bi mogle biti komplementarne s inicijativom “Tri mora”, kao što je to ovih dana podsjetila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
(…)
Ali ono što je dosad pokazano kao politički smjer premijera Plenkovića, u kombinaciji s onim što je najavljeno nakon susreta s kineskim premijerom, ruši ideju komplementarnosti i balansa i može postati opasno za hrvatsku budućnost. Premijer Plenković dosad je potpuno ignorirao američku energetsko-sigurnosnu inicijativu “Tri mora”, koja je trebala biti okvir unutar kojeg će se dozirati kineski utjecaj. Dopuštao je da ruski energetski lobi opstruira izgradnju LNG-a na Krku i praktički zaokruži rusku energetsku dominaciju na istočnoj strani Jadrana.
(…)
Na drugoj strani, bezrezervno gura Hrvatsku u sveobuhvatni kineski zagrljaj. Nije riječ samo o pruzi Rijeka – Budimpešta, koja bi u drugim okolnostima mogla biti komplementarna s inicijativom “Tri mora”. Javno se promovira mogućnost kineske gospodarske baze u Rijeci i Istri (“Uljanik”, “3. maj”, riječka Luka), političko doktrinarne baze (Kumrovec), sigurnosnog utjecaja preko otvorenih vrata za ulazak Huaweija u digitalizaciju države. Kao da se Hrvatska želi žurno ugurati u zagrljaj kineskog zmaja. A zauzvrat će kao Kinezi kupovati naše proizvode kojih nemamo, ili naše mlijeko i meso koje mogu odvesti u jednoj rundi u avionu svojeg premijera.
Zato mene pomalo plaši kad kineski premijer Li najavi dijamantno doba u odnosima Kine i Hrvatske. Jer znam da on zna što govori. A nisam sigurna da premijer Plenković zna što čini: da s EU-om na ustima dugoročno gura Hrvatsku na istočnu stranu svijeta. I nisam sigurna je li ga uopće briga.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.