Prije mjesec dana Nacional je objavio tekst u kojem navodi kako je vjeroučitelj iz Splita, mag. teologije Mario Milovac ”uznemiravao” svoje učenike predavanjem i snimkama realističnih scena pobačaja. On je te navode demantirao te naveo kako tog dana uopće nije bio na nastavi. S Marijom Milovcem o ovoj temi i o temi knjige koju je napisao, a koja je također mogla biti povod ”medijske hajke” razgovarao je Narod.hr.
Milovac je izjavio kako je Nacional neistinitim informacijama naštetio njegovom ugledu, zbog čega je, kako navodi, morao kontaktirati i odvjetnika. Mario Milovac je inače i autor knjige o rodnoj ideologiji (”Drevna igra, nova pravila”), temi s kojom se bavi već više od tri godine.
>Vjeroučitelj iz Splita demantira Nacional: Ne samo da nisam pokazivao snimke pobačaja, taj dan uopće nisam bio na nastavi
Nacional je nanio veliku štetu meni i mojoj obitelji
Narod.hr: Prije mjesec dana Nacional je protiv vas iznio lažne optužbe. Napisali su da ste učenicima za vrijeme vjeronauka prikazivali scene abortusa te koristili određene termine koji bi mogli uznemiriti maloljetnike. Vi ste demantirali te optužbe već samom činjenicom da taj dan uopće niste ni bili na svom radnom mjestu. Je li Nacional time nanio štetu vama i vašoj obitelji?
Nacional je nanio veliku štetu meni i mojoj obitelji, ali ne bih javno o detaljima. Nanijeli su štetu i samima sebi, odnosno novinarskoj struci općenito. Ovdje se cijeli slučaj strukturira oko anonimnog i ”vjerodostojnog” izvora na koji se poziva Nacional, a koji uopće nije mogao biti prisutan u spornoj situaciji da bi se mogao smatrati vjerodostojnim.
Štoviše, informacije kojima je novinar raspolagao bile su netočne. A ipak u svojem istraživačkom radu odlučuje pokloniti povjerenje izvoru i objaviti članak ”šokantnoga” naslova temeljeći ga isključivo na iskazu izvora.
>Zastrašivanje tužbama: Kako je lezbijska udruga tužila vjeroučiteljicu Mudrovčić jer je poučavala djecu što KC naučava o homoseksualnosti
Ova je situacija privukla veliku pozornost
Ova je situacija privukla veliku pozornost, što je zbilja zabrinjavajuće, s obzirom na to da je riječ o neistini. A brine i to kojom je brzinom prenesena u medijskom prostoru, posebice na društvenim mrežama. Ja sam zaposlen u četiri splitske srednje škole i imam otprilike 200 kolega profesora, a u kontaktu sam s otprilike 500 djece. Pritom uzmimo u obzir i njihove obitelji. Cijela ova situacija izazvala je i pozornost župne zajednice od otprilike 20 tisuća ljudi, ali i šire.
Roditelji mojih učenika i njihovi bližnji također su bili zabrinuti ovom situacijom. Nanesena je šteta i njima, netko je manipulirao učenicima. Nanesena je šteta školi, čije se ime nepravedno provlačilo kroz negativne novinske natpise. Nanesena je šteta meni, jer se moje ime, prezime i slika prenosila medijima zbog nečega što se nije dogodilo. Opravdano je postaviti pitanje odgovornosti za takvo što.
”Bio sam primoran kontaktirati i odvjetnika”
Narod.hr: Kako ste odlučili reagirati na lažne optužbe Nacionala?
Trebalo mi je nekoliko dana da shvatim što se zapravo događa, sve je to djelovalo nestvarno. Reagirao sam javnim iznošenjem istine, a nažalost bio sam primoran kontaktirati i odvjetnika, upućujući i demanti Nacionalu, tako da stvari sada idu svojim tijekom.
Zahvalio bih se na prvom mjestu portalu Bitno.net što mi je poklonio povjerenje i prvi bezrezervno i profesionalno iznio istinu na vidjelo. Zatim je to prenio i portal Narod.hr, a isto su učinili i novinari Ivan Ugrin i Darko Pavičić, koji su objavili vlastite članke o ovom slučaju u Slobodnoj Dalmaciji odnosno Večernjem listu.
>Izvješće o napadima na katolike pokazalo: Nadzastupljenost marginalnih teologa je napad na medijski pluralizam
Narod.hr: Je li na ovu situaciju reagiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih? Ako nije, mislite li da su trebali reagirati?
Unutar školskoga sustava nije postojala nikakva službena pritužba upućena od strane učenika niti od strane roditelja prema razredniku, stručnoj službi ili prema ravnateljici. Nitko se nije obratio ni Prosvjetnoj inspekciji pa se postavlja pitanje na što bi točno Ministarstvo trebalo reagirati?
U malo širem kontekstu, smatram kako bi sve službe koje država ima na raspolaganju trebale reagirati da zaštite školu kao instituciju, djecu koja školu pohađaju, nastavnike koji su glavni nositelji školskog sustava od negativnog medijskog publiciteta temeljenog na lažima i neodgovornom i neprofesionalnom postupanju pojedinih novinara. Koji time nažalost ruše dignitet i svoje vlastite struke jer u najmanju ruku krše načela vlastitoga Kodeksa časti.
Diskriminacija na temelju vjeroispovijesti
Narod.hr: Osjećate li se diskriminirano na temelju vaše vjeroispovijesti?
U ovom konkretnom slučaju svakako da. Jer zaključci koji su izneseni u članku nisu rezultat dobro odrađenog istraživačkog novinarstva niti logičkih promišljanja, čak niti dobre namjere nego ideološke pristranosti.
Srećom, ljudi s kojima sam u kontaktu i koji me poznaju brzo su shvatili namjeru i čitavu priču spontano procijenili neuvjerljivom. Mnogi od njih javno su me podržali, vjerujući mi na riječ, usprkos negativnom medijskom publicitetu. Nevezano uz ovu konkretnu situaciju, mogu reći da se uopće ne osjećam diskriminirano u svojoj državi ni na koji način i htio bih da tako i ostane.
>Izvješće UiO: Pogledajte kako se sve krše prava katolika u Hrvatskoj
Narod.hr: Katolički vjeronauk je izborni predmet. To podrazumijeva da ga biraju oni učenici koji prihvaćaju nauk Katoličke crkve o moralnim pitanjima poput abortusa ili pak žele biti poučeni o tome. Drugim riječima pristaju uz znanstvenu činjenicu da život počinje začećem te da je namjerni abortus ubojstvo nerođenog djeteta. Mislite li zaista da bi netko od vaših učenika iznio lažne optužbe protiv vas pokušavajući vam naštetiti osobno i profesionalno?
Ne razmišljam o učenicima na takav način, a i posao u školi je zapravo poziv pa se ne opterećujem time. Ne kažem da takvo što nije moguće, može doći do krive interpretacije tijekom nastavnog procesa. Svatko tko radi s djecom zna da je to moguće. Ali kroz višegodišnji rad s učenicima stekao sam iskustvo iz kojeg mogu reći sigurno: moji učenici mogu se slobodno i iskreno izražavati o temama koje obrađujemo. Trudim se da usvoje pravila pristojnog, ali argumentiranog komuniciranja u kojem uvažavaju sugovornika koji se s njima možda i ne slaže.
Međutim, u ovom je slučaju riječ o situaciji koju Nacionalu prenosi anoniman i ”vjerodostojan” izvor s detaljima koji nisu istiniti. Ovom su prilikom i učenici kojima predajem i njihovi roditelji ostali zatečeni novinarovim postupkom i iznošenjem čitavog niza netočnih, a ipak lako provjerljivih podataka. Ne bih javno nagađao o tome što se zaista dogodilo, ali bih pozvao hrvatsku javnost da ne nasjeda olako na ovakve ”šokantne” vrste članaka.
>(VIDEO) Hajka na vjeronauk u školama: Gregorić ponovio neistine o napredovanju vjeroučitelja
Vjeroučitelji su postali meta olakih medijskih napada
Ne manje bitno, roditelji odgovorno za svoju djecu izabiru nastavu vjeronauka (izborni predmet!) i time pristaju da im se jasno i nedvosmisleno izlaže Crkveni nauk. Pritom je kurikul vjeronauka prošao detaljnu provjeru i višestruku recenziju. Sve ono čemu su učenici izloženi na nastavi, primjereno je njihovoj dobi i vodi se računa o osjetljivim temama, kao što je i tema pobačaja. Mislim da je licemjerno s novinarske strane prozivati zbog uznemirenosti učenika dok istovremeno te iste novine svakodnevno uznemiravaju hrvatsku javnost raznim ”šokantnim” naslovima.
Vjeroučitelji su nažalost postali meta olakih medijskih napada zbog izlaganja Crkvenog nauka. Ipak, roditelji im poklanjaju svoje povjerenje, kao što su ga svojevoljno i bez prisile poklonili Crkvi kada su svoje dijete doveli na krštenje i obvezali se da će ga odgajati u katoličkoj vjeri. A u samom je temelju vjere svetost života kao Božjeg dara i ukoliko kao autentični kršćani svjedočenjem svoje vjere dajemo vlastitoj djeci primjer, tema pobačaja, koliko god uznemirujuća bila, ne bi smjela biti problem na nastavi.
>Progon Crkve u Poljskoj: Vlada reducira satove vjeronauka u školi
O rodnoj teoriji (ideologiji) treba se jasnije i preciznije izražavati da ne ostane mjesta za nedoumice
Narod.hr: Katolička crkva oštro kritizira i rodnu teoriju koja je sve prisutnija i u odgojno-obrazovnom sustavu. U tom smislu i vi ste napisali knjigu koja kritički pristupa toj temi, a kako ste naveli, već se tri godine intenzivno bavite njom. Mislite li da bi i to mogao biti razlog da vam se pokuša naštetiti i zašto mislite da je tako?
Ne bih se u potpunosti složio da Katolička Crkva ”oštro kritizira”, ja bih rekao da može to još puno oštrije, jasnije i odlučnije, ne samo kritizirati nego se i konkretnije uključiti u društvene procese.
Papa Franjo je u nekoliko navrata osudio koncept rodne teorije, ali pojedini dokumenti Dikasterija za nauk vjere nisu na razini na kojoj bi trebali biti, reći ću to iskreno. Treba se jasnije i preciznije izražavati da ne ostane mjesta za nedoumice. Nažalost, u medijskim se prostorima često i manipulira Papinim izjavama, koje se nemali broj puta izvlače iz konteksta.
>Papa Franjo: Rodna ideologija je jedna od najopasnijih ideoloških kolonizacija
”Napisao sam knjigu iz razloga da sudjelujem u sprječavanju društvene štete koju izaziva promoviranje rodne ideologije”
Narod.hr: Možete li u nekoliko rečenica pojasniti tematiku vaše knjige ”Drevna igra, nova pravila”?
Knjiga je tematski vezana za brojne suvremene promjene u društvu i ideje koje ih pokreću. Kroz pedesetak kratkih članaka, eseja, priča, anegdotskih bilješki pokušavam dočarati složenost tih procesa na jedan izravan i jasan način, često filozofsko-teološki, ali uglavnom je to štivo lagano za čitanje, čak s određenom dozom ironije.
Kultura otkazivanja, ”transrodni” sportaši, razlike među spolovima, muškarci koji rađaju, proizvoljna uporaba zamjenica po vlastitom nahođenju samo su neke od brojnih tema koje su danas aktualne i kojima u knjizi pristupam kritički i preispitujući ono što nam svijet i moderna kultura serviraju.
>Papa Franjo: Danas vlada svjetski rat protiv braka, čiji je neprijatelj rodna ideologija
Narod.hr: Kritički pristup rodnoj teoriji oštro je kritiziran od strane onih koji promiču ”promjenu spola” kao rješenje rodne disforije. Bilo da je riječ samo o promjeni dokumentacije, bilo da je riječ o operaciji. Medije, političare i znanstvenike koji se usuđuju iznijeti znanstvene činjenice koje operaciju ”promjene spola” prepoznaju kao izuzetno štetnu za osobu, naziva se fašistima i ravnozemljašima. Kako vi to komentirate i kako mislite da bi se moglo pomoći osobama koje imaju rodnu disforiju?
Smatram kako je u najmanju ruku uvredljivo sugovornike s kojima se ne slažete nazivati fašistima i ravnozemljašima. Iz čega proizlazi da vama i nije do kvalitetnog i argumentiranog razgovora i pokušaja da zajednički pronađete rješenje i pomognete onima kojima je to potrebno. Rado bih saslušao detaljnije objašnjenje zbog čega i pod kojim je uvjetima osoba koja se zalaže za tjelesni integritet djeteta fašist. Riječ je o pokušaju omalovažavanja sugovornika lijepljenjem etiketa s nadom da će proizvesti efekt emotivne manipulacije kod dijela građana.
Ljudima s dijagnozom rodne disforije potrebna je kvalitetna pomoć i podrška. Što ne podrazumijeva da je u redu relativizirati prirodoznanstvene činjenice i njima manipulirati jer se nekome tako prohtjelo. Napisao sam knjigu iz razloga da sudjelujem u sprječavanju društvene štete koju izaziva promoviranje rodne ideologije među mladima i da upozorim na nelogičnosti i opasnosti kojih je navedena ideologija prepuna.