Upravo na godišnjicu smrti Georgea Orwela, autora distopije “1984” o totalitarnom društvu u kom režim manipulira građanima preko “Ministarstva istine“, koje je službeno zaduženo za plasiranje istinitih informacija i kulturnih sadržaja, dok je u stvarnosti njegov posao sprječavanje da se ikakva istinita a važna informacija probije u javnost, na sastanku ministara vanjskih poslova EU u Bruxellesu, razgovaralo se o “borbi protiv lažnih vijesti.”
Na sastanku je bilo riječi o tome da “institucije Unije trebaju poboljšati sposobnosti za otkrivanje, analizu i razotkrivanje dezinformacija te poduzeti zajedničke odgovore na dezinformacije”, uz “mobilizaciju privatnog sektora”, te jačanje osviještenosti o dezinformacijama i “poboljšanju društvene otpornosti“. Što zvuči kao priopćenje sekcije za agitprop mjesnog komiteta KP općine Čegrčići iz 1954., a ne kao nešto iza čega stoji Europska unija.
“Nije cenzura, nego borba protiv lažnih vijesti”
Povodom toga, u Večernjem listu je objavljeno je kako će se “Hrvatska aktivnije uključiti u borbu protiv lažnih vijesti kojima je cilj – iz raznih razloga – zavarati javnost.” Vlada, dakle, kreće u borbu protiv “lažnih vijesti”, u koordinaciji s Europskom unijom.
Večernji list piše kako se, među ostalim, predviđa imenovanje “nacionalne kontakt-točke čija je zadaća o pojavi namjerno plasiranih dezinformacija u realnom vremenu alarmirati ostale članice EU kroz sustav brzog uzbunjivanja i zaštićene digitalne platforme koja bi trebala proraditi u ožujku, uoči europskih izbora.” To je dio Akcijskog plana Europske komisije koja se na taj korak odlučila i zbog izbora u svibnju, ali i zbog, kako se navodi, trenda da upravo “lažne vijesti i dezinformacije koje se vrlo često povezuju s populističkim pokretima, ruše povjerenje građana u institucije”.
Pritom će borbu protiv lažnih vijesti predvoditi Europska komisija, čiji je predsjednik Jean-Claude Juncker kao izvore dezinformacija apostrofirao ruske izvore, ali je isto tako Europskom vijeću poručio “kako u njemu sjede neki premijeri koji pridonose širenju lažnih vijesti”, poimenice spomenuvši mađarskog premijera Viktora Orbána i njegove izjave o Brexitu i, naročito, migrantima.
Istina je da Juncker ima išijas, a laž je da masovna imigracija ima veze s terorizmom i porastom kriminala
Dakle, lažna vijest sigurno neće biti ona službena istina da Predsjednik europske komisije (de facto europske vlade) Juncker nije teški kronični alkoholičar nego da ga muči išijas, jer se time ruši povjerenje građana u institucije. To je istinita vijest, jer dolazi iz institucionalnih izvora, dok su meta borbe protiv lažnih vijesti, što se niti ne skriva, uglavnom izvori vijesti izvan EU, u ovom trenutku prvenstveno ruski. Što je zanimljivo, jer su se u komunističkoj Rusiji, odnosno SSSR-u, cenzurirale vijesti sa zapada pod izlikom da su “laži koje zapad plasira kako bi srušio socijalistički sustav”. Naravno, vijesti jesu bile protiv komunizma, ali u pravilu nisu bile lažne, lažne je vijesti o velikim uspjesima socijalizma, i njegovoj humanosti i poštivanju ljudskih prava, spram kapitalističkog pakla tadašnje Amerike i zapada, uglavnom plasirao Staljinov režim.
Vijesti ne moraju biti istinite da bi bile istinite, samo ne smiju neke kategorije predstavljati u negativnom svjetlu
Podsjetimo usto da Marakeški sporazum obvezuje zemlje potpisnice da suzbijaju vijesti u kojima se imigranti, uključujući ilegalne, prikazuju u negativnom svjetlu – dakle, ne propisuje da vijesti moraju biti istinite, niti da ne smiju biti lažne, već da ne smiju imigrante prikazivati u negativnom svjetlu. Dakle, kad netko objavi neistinu o nestanku sirijske djevojčice, primjerice, na udaru cenzure neće biti on, nego oni koji se usude pomisliti da Sirijac kojem je ona navodno nestala možda ne govori istinu.
Isti ljudi koji su osmislili taj sporazum po kom je ne samo dozvoljeno nego i mandatorno lagati ako činjenice nisu u skladu s od vlasti proklamiranom istinom o imigrantima, kreću u borbu protiv lažnih vijesti koje plasiraju “populistički pokreti” i Rusi. To će svakako uključiti i vrlo ozbiljnu cenzuru društvenih mreža.
Isto tako, kao što je u SA-uD prešutno zabranjeno u filmovima i literaturi prikazivati bilo kojeg pojedinca iz LGBTQ skupine u negativnom svjetlu, ili ga “stereotipizirati”, tako će vjerojatno i svaka vijest koja bi pripadnike tih skupina mogla prikazivati u negativnom svjetlu biti proglašena lažnom i “neznanstvenom”.
Večernji list citira i izvor iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova po kojem “Hrvatska podupire donošenje Akcijskog plana protiv dezinformiranja jer je na ovaj izazov i prijetnju potrebno osigurati koordiniran europski odgovor, posebno u svjetlu europskih izbora, ali i dugoročno”. Dakle, establishment EU je u strahu od gubitka izbora od strane “populističkih” pokreta, odnosno onih koji nisu posve odnarođeni i nisu proelitistički.
Dakle, borba protiv “lažnih vijesti” će u stvarnosti biti borba protiv nepodobnih vijesti: Kritizirati vlasti će svakako biti dozvoljeno, ali ne i njihove politike, što svaku kritiku vlasti zapravo čini posve bespredmetnom. U stvarnost, radi se o mehanizmu kojim će se “službene”, režimske laži štititi od bilo kakvih pokušavaja raskrinkavanja. Jer, da bi laž postala istinom, istina mora postati – laž.
