Vladimir Šeks u razgovoru za Dnevnik Nove TV govorio je, između ostalog, o satima uoči proglašenja neovisnosti.
Neovisnost je trebala biti proglašena u Saboru. S obzirom na raketiranje, brzo se moralo pronaći novi prostor.
Tako je. Pronašao se jedan prostor. Međutim, kada sam ja tamo došao i to vidio, to nije bilo nikakvo zaštićeno niti skriveno mjesto. To je sve stakleno. Ali eto, to je bilo sve što je tada bilo moguće.
Tada tehnologije nije bilo. Trebalo je u nekoliko sati angažirati 300 zastupnika, zaposlenike. Kako ste to sve uspjeli izvesti?
Sve se to radilo više-manje skriveno. Nastojalo se sačuvati u tajnosti.
Nije vas bilo strah da će druga strana sve doznati?
Bilo nas je itekako strah, ali odlučili smo krenuti na put bez povratka.
Jesu li tada svi zastupnici došli?
Pa sjećam se da su bile komunikacije preko Dalmacije, do Like i Slavonije, tako da se stotinjak ili više zastupnika nije uspjelo probiti.
Jeste li bili spremni na sve scenarije? Dan ranije su Banski dvori raketirani. Što ako se dogodi da pogode vašu tajnu lokaciju?
Predsjednik Sabora Domljan je upozoravao zastupnike da JNA ima koordinate ove zgrade i da nastojimo što prije donijeti odluku. Naš je plan bio odluku donijeti u roku od 15-20 minuta, a trajalo je do osam sati navečer.
Zgrada Ine prije tri desetljeća bila je puna ljudi, košmara. Sami ste rekli da je bilo pomiješanih emocija. A sada je u zgradi pustoš.
Tako je to u životu. Tako je to u povijesti. Mjesta na kojima se odvijala povijest s vremenom postanu zaboravljena, a što je bilo, kako je to vrilo, kako je tu bila visoka voltaža napetosti, strahovitih emocija… Strah je bio potpuno u pozadini. Stalno je bila jedna misao: ”Mi smo Hrvatski sabor. Mi moramo izvršiti povijesnu zadaću. Pa ako moramo poginuti, poginut ćemo”.
I sada je u zgradi ostala samo ploča i prazna dvorana. I to je to. I vi, naravno, nakon 30 godina.
Bilo je to još nekoliko zastupnika. Bio je tu zastupnik Andro Krstulović Opara, tada najmlađi zastupnik. Bio je tu i Željko Jovanović.
Je li ovo posljednji Dan neovisnosti koji slavimo, s obzirom na to da je navedeno da se ukida praznik?
Pa nisam siguran da će to biti tako. Siguran sam u jedno, a to je da će Hrvatski sabor, na prijedlog Hrvatske demokratske zajednice i partnera, izmjenom zakona statuirati 30. svibnja kao Dan državnosti. Najvjerojatnije će Dan neovisnosti biti 25. lipnja, ali mislim da će svoje dostojno mjesto, ili kao spomendan, naći i 8. listopada.
Pa dobro, nije loše.
U svakom slučaju, ne može se iz povjesnice brisati ovaj događaj od 8. listopada.
I nakon 30 godina, vi jeste politički u mirovini, ali se ne date iz politike. Kako to?
Ja sam homo politicus. Jednostavno se ne vidim u nekom pasivnom mirovanju.
Hoćete reći da biste uvenuli da sad sjedite doma, budete djed i idete u trgovinu?
Ne ne, to je meni nemoguće.
S obzirom da ne možete bez politike, hoćemo li vas sada vidjeti u političkoj kampanji onda, na neki način?
Ja vam ne ulazim u predsjedničku kampanju. Tu postoje timovi.
Hoćete li pomagati malo?
Na svoj način, svakako, iako će to biti tvrda politička utakmica.
Tko je tu najopasniji?
Pa mislim da će se u drugom krugu naći ona (Kolinda Grabar-Kitarović, op. a.) i Zoran Milanović.
Ali će se namučiti za pobjedu?
Ja mislim da će pobjeda biti slatka.
A kada bi izgubila, bi li to bio njezin poraz ili poraz HDZ-a?
Kada bi ona izgubila, jasno da bi to njezin neuspjeh, ali budući da ju HDZ snažno podupire, sigurno je da bi to utjecalo i na rejting HDZ-a.
I predsjednika HDZ-a.
Ne, predsjednika ja izuzimam iz toga.
Ne postoji više niti jedna tajna o Vladimiru Šeksu?
A vjerojatno postoji i neka tajna koje ni ja nisam svjestan, koja će negdje izroniti. Neki mudri čovjek je rekao da što je čovjek vrjedniji, to ima više neprijatelja. Ja sam u stalnim političkim bitkama, a svi oni koji povremeno misle da je stari gotov, na kraju se uvijek prevare i završe na političkom groblju.
A stari je i dalje tu gdje je.
Kao što vidite. I u punom kazačok plesu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
