Vrhovni sud ukinuo je presudu Draganu Paravinji kojom je osuđen na 40 godina zatvora, utvrdivši da sadržaj isprava i dokaza provedenih na šibenskom Županijskom sudu dovode u sumnju Paravinjinu odgovornost za pokušaj silovanja Antonije Bilić, a time i za njezino ubojstvo.
Vrhovni sud je prihvatio dio Paravinjine žalbe na prvostupanjsku presudu, te utvrdio da sadržaj isprava i dokaza provedenih na suđenju ozbiljno dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost tvrdnji iz prvostupanjske presude da je Paravinja doista pokušao silovati mladu Drnišanku. To, navodi Vrhovni sud, čini upitnim i zaključak da je taj vozač kamiona ubio Antoniju Bilić.
Vrhovni sud zaključuje kako je razvidno da prvostupanjski sud namjeru za pokušaj silovanja utvrđuje iz postupanja optuženika. Podsjeća na kronologiju događanja kobnog 7. lipnja 2011. kada se Antonija Bilić ukrcala u Paravinjin tegljač na mostu preko Čikole, no napominje kako Paravinja u svom iskazu koji je dao 26. lipnja 2011. nije priznao namjeru ostvarenja spolnog odnosa s oštećenicom, a ni sadržaj tog iskaza ne daje osnova za takav zaključak.
Vrhovni sud podsjeća i na Paravinjine riječi nakon uhićenja da ga je Antonija Bilić, nakon bezuspješnog pokušaja otvaranja vozačevih vrata, počela psovati i vrijeđati, psujući mu srpsku majku. Tada ga je, kako je rekao, uspjela nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe, a kada je pokušala pored njega izaći iz kabine i dalje ga glasno psujući, da je izgubio živce te ju je jako rukama uhvatio za vrat dok se nije “opustila”.
Sud pojašnjava kako je Paravinja priznao da se prije zaustavljanja tegljača ‘nabacivao’ Antoniji Bilić, što može ukazivati na seksualnu konotaciju u njegovoj komunikaciji sa žrtvom. No, ističe u presudi, njegov opis događanja u kabini tegljača, kao jedini dokaz za ovo kazneno djelo, ne daje osnova za pouzdan zaključak da je započeo s primjenom sile u cilju obavljanja spolnog odnosa.
Slijedom navedenog Vrhovni sud zaključuje da je Paravinja, iako sadržaj dokazne građe ukazuje na njega kao osobu koja je usmrtila Antoniju Bilić, s uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključka o dokazanosti pokušaja silovanja, a time i zaključak o ostvarenom kvalificiranom obliku ubojstva.
Stoga je presudio da za oba ta kaznena djela (pokušaj silovanja i teško ubojstvo) treba ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Šibenskom sudu je preporučio da u ponovljenom suđenju za osnovu uzme dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude te iznova provede sve potrebne dokaze, poglavito imajući na umu činjenicu pronalaska posmrtnih ostataka.
Takvom pažljivom i savjesnom analizom svakog dokaza trebat će ponovno odlučiti o kaznenom djelu pokušaja silovanja, što će onda, navodi Vrhovni sud, imati utjecaj i na kazneno djelo teškog ubojstva. Draganu Paravinji tako će se opet suditi pred istim sudskim vijećem Županijskog suda u Šibeniku.
Vrhovni sud odbio je, međutim, prihvatiti Paravinjinu tezu o iznuđenom iskazu uz uporabu sile i postavljanju sugestivnih pitanja. Ističe kako šibenski sud, pregledavanjem snimke ispitivanja Paravinje, nije našao tragove primjene sile, prijetnje ili drugih sredstava kojima bi se utjecalo na slobodu izražavanja volje prilikom davanja izjave. Izmorenost i loš izgled optuženika pripisao je posljedici bijega i skrivanja do trenutka uhićenja.
Sud nije uvažio ni Paravinjinu primjedbu da su mu se tijekom ispitivanja postavljala sugestivna pitanja, već pitanja namijenjena pojašnjenju njegovih navoda. Vrhovni sud stoga je u cijelosti kao zakonit dokaz prihvatio Paravinjino priznanje iz zapisnika koji je nastao nakon njegovog uhićenja, 26. lipnja 2011. godine.
Vijeće sudaca Vrhovnog suda odbilo je i dio Paravinjine žalbe da su tragovi ljudske krvi s gornjeg dijela gornjeg ležaja kabine tegljača podmetnuti i nezakoniti, pa je te dokaze u cijelosti prihvatilo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
