Mnogi Bad Blue Boysi sudjelovali su od prvog dana u obrani Hrvatske, osobito kao dragovoljci i pripadnici gardijskih brigada. S njima su bili rame uz rame drugi navijači, prvi na braniku Domovine. Svoja navijačka “neprijateljstva” su zamrznuli i krenuli prvi na branik Domovine. Tako bi bilo i danas.
Više od 60 pripadnika Bad Blue Boysa poginulo je u Domovinskom ratu. Niti jedna subkultura ili društvena grupa nije podnijela tolike žrtve u Domovinskom ratu, kao nogometni navijači – Ultrasi.
Ovo je priča o jednom od njih: Damiru Krsniku-Dadi, junaku obrane Vukovara.
Zagrebački dečko, veliki navijač Dinama, jedan od prve ekipe Bad Blue Boysa, Damir Krsnik-Dado, početkom Domovinskog rata dragovoljno je stao u obranu domovine. Kao pripadnik 1. gardijske brigade “Tigrovi” otišao je na vukovarsko ratište na kojem je 18. studenog 1991. godine položio svoj život, piše Facebook stranica Dogodilo se na današnji dan u Domovinskom ratu.
Dado i Tigrovi u Vukovaru
U kolovozu 1991. godine Darko Zlodi, predsjednik kluba navijača BBB, prijavljuje se kao pripadnik Tigrova kao dragovoljac za odlazak u Borovo Naselje. U Vukovaru je raspoređen na osiguranje zapovjednika obrane Vukovara Tomislava Merčepa, no kasnije odlazi na smjenu u Borovo Naselje. Nakon okupacije grada odlučuje se s jednom grupom branitelja na proboj prema Osijeku. Među njima bio je i Damir Krsnik, pripadnik brigade Tigrova, te Zlodijev prijatelj. Zajednički su posjećivali nogometne utakmice i bili žestoki BBB-ovci, iz prve ekipe.
Prilikom pada Vukovara prolaskom kroz minsko polje, grupa u kojoj su bili Zlodi i Krsnik stradava od eksplozije. Damir Krsnik je poginuo, a Darko Zlodi teško je ranjen na podruĉju prsnoga koša, te nešto lakše u nogu i ruku. S nekolicinom preţivjelih suboraca uspijeva se vratiti na početni položaj, te je prevezen u Commerce na saniranje rana. Kasnije je zarobljen i odveden u zloglasni srpski logor Sremsku Mitrovicu.
“Bio je sjajan dečko i bilo mi je drago kad sam ga tamo vidio. Iako smo zajedno krenuli iz Rakitja kao pripadnici jedinice za specijalne namjene, nakon niza terena završili smo u Tigrovima čiji je zadatak bio otići u Vukovar. Dado je bio iznimno spretan i požrtvovan vojnik, pa je ubrzo postao zapovjednikom. Ja moram napomenuti da mi je igrom slučaja moj prijatelj spasio, ako ne život, a onda sigurnog ranjavanja. Bili smo na položaju iznad Borova i Dado me je, nakon što sam došao s noćne, pitao bi li mogao otići čuvati jednog ekonoma. Naravno da sam pristao… A tada je krenuo raketni napad. 6 mrtvih i 18 ranjenih. Moji suborci koji su ostali u kući iz koje me Dado poslao na drugi zadatak su svi teško izranjavani.”, prisjetio se jednom prilikom Damira Krsnika u razgovoru njegov suborac Darko Zlodi.
Današnja generacija BBB-a u Vukovaru 2022., kao dostojni nasljednici slavne povijesti svoje grupe i njihovih prethodnika:
Facebook Hrvatske navijačke skupine
Proboj iz Vukovara i Dadina pogibija
Zlodi je nastavio: “Sjećam se, tu je večer padala kiša… Dado je odlučio da krenemo u proboj. Ja baš nisam bio za jer su se oblaci počeli razilaziti i mjesečina nas je počela obasjavati. Dado nam je rekao da ponesemo samo naoružanje, bez ruksaka, bez pancirke i bilo kakve dodatne prtljage. Bili smo kraj Borova i meni su kroz glavu prošle slike masakra hrvatskih policajaca. Jedan od njih, koji je preživio, kazao je da je preživio zahvaljujući pancirki i kutijicama sa streljivom. U trenutku sam odlučio da ću ponijeti pancirku, iako to nisam na glas rekao. Nas dvadesetak krenulo je po toj mjesečini kroz kukuruze… Ušli smo u dubinu možda 300-400 metara, teško mi je sad točno reći i morali smo zastati. Sjećam se da je moj suborac Husnjak išao prvi. Naletili smo na žicu koju smo lagano, jedan drugom dodavali. Zatim smo krenuli još dalje i zastali. Dado je prošao ispred mene i rekao da ide naprijed. Vidio sam da Husnjak daje Dadi žicu… A onda eksplozija. Potezna je usmrtila Husnjaka, Dadu i još jednog varaždinskog policajca, a nas izranjavala. Dozivao sam Dadu i Husnjaka, ali sam samo u dva navrata začuo hropac i onda tišina. Pao sam na pod i izvadio pištolj da se ubijem, jer sam znao što me čeka ako padnem četnicima u šake. Smogao sam snage i, nakon što su krenuli s pješadijskim napadom, s ostalima se vratio istim putem. Naknadno sam zarobljen i završio sam u logoru u Srijemskoj Mitrovici na devet mjeseci.”
Tijelo Damira Krsnika, koji je imao samo 23 godine kada je poginuo, pronađeno je nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja te 1998. godine sahranjeno na zagrebačkom groblju Miroševac.
Imena koja se ne smiju zaboraviti
I Rudolf Kolak bio je jedan od vođa BBB-a iz Dubrave. „Kad je krenuo na svoje prve
utakmice, dečki iz Dubrave slijepo su ga slijedili. Koju godinu poslije, kad je krenuo u rat,
opet su ga slijedili. Mnogi se od njih nikada neće vratiti na ulice Dubrave s kojih su potekli,
Rudi jest, ali ratne će ga rane sustići godinama poslije.“ Na jednoj utakmici protiv Crvene
Zvezde na Marakani, uspio je doći do centra, tamo se prekrižio i razvio hrvatsku zastavu. Na utakmici 13. svibnja 1990. godine također je stajao je u prvome redu. Bio je hrvatski
dragovoljac. Javio se u sastav Prvog hrvatskog redarstvenika u kolovozu 1990., gdje kasnije postaje zapovjednik voda. Priključuje se Specijalnoj policiji na Tuškancu te odlazi na ratište u Erdut i Aljmaš. Nakon povratka sa slavonskog ratišta priključuje se 1. gardijskoj brigadi pod zapovjedništvom Ante Gotovine. S njim odlazi na ratište Nove i Stare Gradiške te Okučana. Postaje zapovjednikom 3. satnije 1. bojne Tigrova i sudjeluje u gotovo svim oslobodilačkim operacijama Hrvatske vojske, od operacije Cincar do operacije Južni potez. Nagrađen je najvišim vojnim odličjima poput Reda Nikole Šubića Zrinskog i Reda Hrvatskog trolista, a umirovljen je 2003. godine. Preminuo je u travnju 2005. godine u 39. godini života, a na ispraćaju ga je ispratila eskadrila MiG-ova, što je rijetka čast.
I Dino Simić iz Novog Zagreba bio je jedan od Boysa koji je dao život na oltar Domovine. Njegovo ime nalazi se među pripadnicima HOS-a koji su ubijeni i masakrirani u obrani Jasenovca, a čiju je ploču sramotno izmjestio iz Jasenovca Andrej Plenković na zahtjev Milorada Pupovca.
Dvojica Tigrova iz redova jezgre BBB-a koji su ostavili život u obrani Domovine bili su Krunoslav Vuletić-Šargač poginuo u napadu na Kričke u studenom 1991. godine i Aleksandar Panić poginuo u oslobađanju Dubrovnika 1992 godine, gdje je bio prije toga i ranjen.
Na Kruninom grobu na Mirogoju uz oznaku „Tigrova“ stoji i znak „d“ kao podsjetnik da na tom mjestu počiva mladić koji je bio spreman dati i krv svoju za plavu boju, a dao ju je za Hrvatsku svoju.
Poznato ime javnosti je i Damira Markuša Kutine, koji je prije rata bio u ekipi Boysa iz Kutine, jednog od junaka obrane Sajmišta i velikog borca za istinu o Domovinskom ratu.
Brojna imena BBB-a ispisana su u povijesti Domovinskog rata na najsvjetliji način. Veliki broj njih bio je na svim bojišnicama, ranjavani, u logorima, poginuli, na braniku slobode i Domovine.
Spomen na njih i ljubav prema Domovini nikada se ne smije zaboraviti.
BBB u Maksimiru protiv Crvene Zvezde 1990. godine:
Photo: screenshot
Navijačke skupine – prvi u obrani Domovine
Širenje velikosrpske politike osamdesetih godina 20. stoljeća, produbilo je međunacionalne sukobe, a navijači su pribjegli ekstremnijem načinu izražavanja svojih stavova te su se poĉeli sukobljavati na nacionalnoj osnovi, a nerijetki su bili sukobi s organima reda. Nisu mogli izbjeći nove političke promjene koje su ih zatekle. Njihova primarna ţelja bila je nezavisnost i samostalnost Republike Hrvatske, i ta ideja je daleko više i snažnije živjela u navijačkim krugovima-ultrasa, nego u običnom hrvatskom puku.
Zbog toga su oni prvi osjetili nepravdu komunističkoga režima i velikosrpski nacionalizam, i stali među prvima u obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Sve navijačke skupine njeguju uspomenu na svoje poginule pripadnike.
Torcida, Armada, BBB, Ultrasi Vinkovčani, Kohorta Osiječani, svi su bili kao jedno kada je trebalo. Tako bi bilo i danas, kada ih pojedini mediji i političari čak optužuju za “orjunaštvo” ili “jugoslavenstvo”, premda se zna da navijačke skupine u Hrvatskoj, barem one najveće, su uvijek i danas veliki bazen mladosti koja njeguje domoljublje i hrvatsku nacionalnu svijest.
Uostalom, na djelu se poznaju junaci – tako je bilo i sa navijačima-ultrasima u Domovinskom ratu.
Danas navijači izradom murala, porukama i koreografijama održavaju živim sjećanje na Vukovar i Domovinski rat:
Photo: narod.hr
Photo: narod.hr
Photo: youtube.com
Photo: portal 53
Photo: crne-mambe.hr
Diplomski rad ‘Uloga navijačkih skupina u rušenju Jugoslavije i Domovinskom ratu’, Marka Fijačka, možete pročitati OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
