Zajednička roditeljska skrb: najbolji model skrbi o djeci nakon razvoda!

Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo koja okuplja većinom očeve kojima je uskraćeno ili dozvoljeno vrlo kratko vrijeme provoditi s djecom osnovana je početkom 2010. Zalažu se za snažnije uvođenje i provođenje pojma zajedničke obiteljske skrbi kroz Obiteljski zakon.

Zanjim uspjehom vide upravo mali sastanak u Ministarstvu socijalne politike i mladih na kojem su prisustvovali ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić, ministar pravosuđa Ante Šprlje, voditeljica radne skupine Ljubica Matijević Vrsaljko i predstavnici udruge. Ministrica je pristala da ih uvrsti u radnu skupinu.

“Prema iskustvima brojnih zemalja, te na temelju brojnih znanstvenih radova objavljenim diljem svijeta u posljednjih 20 godina, zajednička roditeljska skrb pokazala se kao nešto najbolje za dijete”, istaknuo u intervjuu za naš portal dopredsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Kristijan Nikolić.

6c9db442202aaf20ba9f1179cd3ae5e28a514cfc900c8dc8547c705181e73193(1)

Narod.hr: Kad ste osnovali udrugu i iz kojeg razloga? Koliko imate članova? Što za vas znači ravnopravno roditeljstvo?

Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo osnovana je početkom 2010. na inicijativu nekolicine očeva koji su i na taj način željeli upozoriti javnost na prisutne probleme. Udruga je u zadnjih 6 godina djelovanja zaprimila više od 4000 mailova, dopisa, telefonskih poziva roditelja nezadovoljnih obiteljsko-pravnom zaštitom u RH. Udruga broji oko 200 članova.

Mi smatramo i vjerujemo da je ravnopravno roditeljstvo ono koje:

a) Omogućuje svakom djetetu da ostvari maksimalno kvalitetnu emocionalnu vezu sa oboje roditelja kroz sve zajedničke aktivnosti u životu djeteta i roditelja, neovisno o tome radi li se o „tradicionalno muškim ili ženskim poslovima“.

b) Omogućuje svakom djetetu stalni maksimalni kontakt s oboje roditelja u slučaju kad roditelji ne žive u istom kućanstvu ili kad jedan ili oboje roditelja zbog posla duže nisu u mogućnosti biti s djetetom

c) Omogućuje svakom djetetu nesmetan pristup široj obitelji svakog roditelja

d) Omogućuje svakom roditelju nesmetan pristup svim aspektima života djeteta

e) Niti na koji način ne stereotipizira roditelje po rodnom kriteriju

f) Omogućuje roditeljima ravnopravno ostvarivanje prava i obaveza s obzirom na roditeljsku ulogu i na djecu

Narod.hr: Kako se institucije odnose prema njima? Istaknuli ste kako sustav ima dvostruke kriterije: jedne za majke, druge za očeve, a za djecu se ne interesira, možete li nam to komentirati?

Našoj Udruzi javljaju se roditelji iz cijele Hrvatske, većinom se javljaju očevi, ali i majke, bake, djedovi, svi oni kojima je onemogućeno viđanje vlastitog djeteta ili unuka.

Ovo su najčešće pritužbe roditelja/očeva koji nam se javljaju:

– ne mogu uopće ili rijetko viđaju djecu
– intenzivno su se bavili djetetom prije razvoda i imali s djetetom odnos ljubavi i privrženosti, a sad više ne mogu do djeteta
– majka i majčina obitelj ih kad dođu po dijete vrijeđa, ponižava
– majka uvjetuje viđanje djeteta sa visinom uzdržavanja
– institucije sustava su prema njima neprijateljske, spore, neučinkovite i ne daju im nikakvu podršku u skrbi za djecu
– stručnjaci CZSS ih upućuju da se dogovore i kad je očito da s majkom ne mogu postići dogovor
– imaju male šanse da dijete bude njima povjereno na zajednički život
– “Centar je unaprijed sklon podržati majku“
– Protokol o zaštiti od nasilja u obitelji postavljen je rodno pristrano i potpuno zanemaruje mogućnost da majka može biti nasilna, te da i policija i Centri za socijalnu skrb i sudovi imaju rodno pristranu percepciju o ocu kao univerzalnom nasilniku u obitelji, što naravno isključuje muške srodnike po majci
– policija i prekršajni sudovi privode očeve zbog navodnog nasilja na temelju samo iskaza majke, bez ikakvih dokaza (na temelju „majke mi“), što se onda koristi protiv istih tih očeva u postupku brakorazvoda
– u odgojno obrazovnim institucijama (vrtići i škole), ometaju ih u skrbi za djecu na način da im uskraćuju informacije o djeci i o tome čak imaju interne pravilnike koji im to omogućavaju (neke smo našli na internetu, a neke su nam korisnici dostavili)
– sudske presude određuju prekratko vrijeme s djecom koje nije dovoljno za razvijanje kvalitetnog odnosa
– ukoliko majka odluči spriječavati kontakte s djetetom, u tome ima prešutnu ili aktivnu podršku institucija sustava
– sustav ima dvostruke kriterije: jedne za majke, druge za očeve, a za djecu se ne interesira

Narod.hr: Ističete kako Protokol o zaštiti od nasilja u obitelji je postavljen rodno pristrano i potpuno zanemaruje mogućnost da majka može biti nasilna – možete li nam to prokomentirati?

Hodogram postupanja kad žena prijavljuje muža za nasilje:

1. U najkraćem roku dolazi policija. U prijavu nasilja u obitelji unose isključivo izjavu žene. Supruga sprovedu u policijsku postaju, kao radi uzimanja izjave, a zapravo radi pritvaranja. (Ako suprug prijavi da je supruga nasilna, što se događa, iako rjeđe, ukoliko policija uopće reagira – a ne dođu uvijek – obično ustanove da nema dokaza o nasilništvu supruge, makar se mogu osvjedočiti da su neke stvari u stanu porazbijane, a suprug ima ogrebotine ili masnice. Njegova se izjava ne uvažava.)

2. Sljedećeg dana on biva izveden pred suca za prekršaje. Može govoriti što god hoće, ali će u raspravni zapisnik ući ono što stoji u prijavi, dakle ono što je kazala supruga. Temeljem toga bit će izrečena presuda i sad “nasilnik” ima izbor: potpisati zapisnik čime presuda postaje pravomoćnom ili otići u zatvor u Remetincu. Većina potpiše I ne čitajući sve što se traži samo da ne dospije u zatvor.

3. U međuvremenu, ili prije toga, “žrtva” si je osigurala odvjetnicu ili odvjetnika.
Odvjetnik ili odvjetnica smjesta upućuje Općinskom sudu prijedlog zabrane viđanja s djecom. Općinski sud određuje CZSS koji treba procijeniti je li prijedlog osnovan. Pri tom se baš uvijek i ne vodi računa o nadležnosti CZSS prema mjestu stanovanja nego se imenuje onaj Centar koji predloži odvjetnik ili odvjetnica “žrtve”, a u kojem je sadržaj prijedloga unaprijed osiguran.

4. Tijekom postupka djelatnice CZSS koje su od početka rodno pristrane, što se lako uočava u njihovom ponašanju prema majci i najčešće neprijateljskom ponašanju prema ocu, najčešće ipak ustanove da nema razloga za zabranu viđanja (drugim riječima njihova stručna obrada dokaže da osuđeni nije nasilna osoba – da jest morali bi podržati prijedlog zabrane viđanja). Sud to prihvaća i predlaže da djeca privremeno ostanu kod majke i odredi raspored druženja s djecom, obično prikladan za majku, a neprikladan za oca. No, nakon torture koju je prošao,
sretan je što ih uopće može viđati. Ponovno potpisuje zapisnik naivno se nadajući da su djeca dodijeljena majci na skrb zaista privremeno, do okončanja brakorazvodne parnice, a da će u postupku uspjeti dokazati da je brižan otac i da se na njega odnosi članak obiteljskog zakona koji kaže da „roditelji zajednički i sporazumno skrbe o djeci bez obzira na to žive li zajedno ili odvojeno“. Ako se i odluči žaliti žalba ne odgađa ovrhu i zapravo diktira i konačnu odluku u glavnoj parnici za razvod braka. Ovrhe sudskih Rješenja da djeca koja žive s ocem imaju biti predana majci nalažu se i revno provode i kao da se ne smatraju štetnima.

5. Slijedi brakorazvod. Zanimljivo je da zahtjev za razvodom braka često ne pokreće „žrtva“, koju suprug kao ugrožava nego ga pokreće suprug, izmanipulirani „nasilnik“. Želi se razvesti od svoje bračne partnerice, ali se ne želi razvesti od djece.

6. Obiteljski sud određuje isti CZSS radi posredovanja, tzv. bračnog mirenja. Ovaj postupak nema nikakvih šansi za uspjeh jer djelatnice (beziznimno žene) toliko očigledno prihvaćaju sve što kaže supruga, a osporavaju, ili bagateliziraju ono što kaže suprug. Što on upornije nastoji dokazati svoje viđenje situacije to više biva izložen uvredama i poniženjima. Uvrede laži i klevete koje „žrtva“ kaže pred članovima tima zaduženog za mirenje ne protokoliraju se. Svaki eventualni prigovor koji suprug iznese na račun žene vadi se iz konteksta i upotrebljava protiv njega. Protokolira se isključivo ono što die u prilog ženi. Tako članovi tima CZSS svojim postupcima još više produbljuju sukob, bezrezervno podržavajući majku, i ne uvažavajući bilo što, što otac kaže. Najčešće se njegove riječi i stavovi diskvalificiraju zu izjavu da nije riješio svoj partnerski odnos.
Ako suprug iskaže želju da preuzme skrb o djeci, ne misli valjda ozbiljno!
Majka može biti i najgora – ako nije registrirana ovisnica koja odbija liječenje,
podobna je za obavljanje roditeljske dužnosti, sve ako i njihova vlastita stručna procijena pokazuje suprotno. Napokon, Ustav RH štiti materinstvo (članak 62) a ne roditeljstvo.

7. CZSS izvještavaju sud kako postupak mirenja nije uspio jer su bračni odnosi trajno poremećeni i predlažu da djeca žive s majkom, a ocu da se odrede susreti i druženja. Premda se spor o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti po zakonu vodi u „najboljem interesu djece“ obično ipak završava „u najboljem interesu majke“. A njezin je interes i prečesto: da se prema djeci odnosi kao da su njezino vlasništvo i da postanu predmetom njezinog osobnog rata s njihovim ocem. Sud donosi presudu temeljem prijedloga CZSS, „jer su djeca već navikla živjeti s majkom.“ Ako su kojim slučajem do tada bila s ocem, ovaj se argument ne koristi.

OBITELJ JE RAZBIJENA!

Narod.hr: Zatražili ste da vas se kao udrugu uvrsti u radnu skupinu za izradu novog Obiteljskog zakona – koji su vaši prijedlozi? Možete li nam nešto više reći o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kao najboljem modelu skrbi za djecu nakon razvoda?

Jedan od naših prijedloga je uvođenje zajedničke roditeljske skrbi na način da svaki od roditelja provodi 35-50 % vremena sa djetetom, a ne kao što je slučaj sada da dijete ima jednog roditelja, u većini slučajeva oca, po par sati tjedno, što nije dovoljno za razvijanje kvalitetnih odnosa roditelj-dijete.

Prema iskustvima brojnih zemalja, te na temelju brojnih znanstvenih radova objavljenim diljem svijeta u posljednjih 20 godina, zajednička roditeljska skrb pokazala se kao nešto najbolje za dijete. Diljem svijeta ovom se problematikom bave brojni priznati stručnjaci i organizacije civilnog društva. Možete pogledati ovdje i ovdje. Novine koje izdaje Talijansko biskupsko vijeće (Italian Bishops Council / CEI, conferenza episcopale italiana, naklada 60 000 primjeraka) u svojem broju u pred-božićnu nedjelju, objavila je članak u kojem zagovara podijeljeno roditeljstvo i podijeljenu roditeljsku skrb. Više pročitajte ovdje.

Narod.hr: Koja su vaša očekivanja od novog Obiteljskog zakon?

Očekujemo od novog Obiteljskog zakona:

– da se u njega vrati princip „najboljeg interesa djeteta“,
– da će omogućiti zajedničku roditeljsku skrb već na prijedlog jednog roditelja,
– da će štititi legitimno pravo djeteta na oba roditelja, a posebno na opsežno vrijeme sa oba roditelja
– da će jamčiti djetetu njegova procesna prava u skladu sa Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava
– da neće biti diskriminatornih odredbi

O samoj udruzi pogledajte na njihovoj službenoj stranici OVDJE.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: francois karm