Zašto DORH ne radi daljnje izvide kad se maturanti odjenu u Titove pionire?

Kumrovec
Foto: Fah, ilustracija

Bilo je više slučajeva u Hrvatskoj kada su se maturanti, proslavljajući zadnji dan srednje škole, odjenuli kao Titovi pioniri. Ali to nije privuklo nikakvu pažnju državnog odvjetništva niti ministra pravosuđa, kao što je sada slučaj s maturantima u Slavonskom Brodu, koji su fotografirani kako dižu ruke u zrak dok su na majicama imali natpise “za norijadu spremni”.

> Državno odvjetništvo istražuje maturante koji su dizali desnicu u majici s natpisom ‘Za norijadu spremni’

“Pioniri”

Tako je 2017. godine nekoliko međimurskih maturantica gradom šetalo u pionirskoj odjeći, te su ih fotografi snimali, ali je to predstavljeno kao “maštovitost” i samo jedna između mnogih kreacija u koje su se maturanti taj dan odjenuli, kao što su bili Pikachui, kosturi, te radnici McDonald’sa. Sve te maske su sudjelovale u proglašenju najmaturanata i najrazreda, objavio je portal regionalni.com.

Sljedeće 2018. godine su pojedini varaždinski maturanti odjenuli crvene marame i partizanske kape, te se fotografirali uz natpis “Časna pionirska – plan B je Irska”, pisao je hop.com. I to nije privuklo nikakvu pažnju državnog odvjetništva.

Jedan se slučaj zbio i 2013. kada je nastavničko vijeće Gimnazije A. G. Matoša u Đakovu odlučilo kazniti 11 maturanata ukorom pred isključenja. Maturanti su, smatralo je nastavničko viječe, radili nerede po gradu tijekom norijade, a i obukli su se u Titove pionire što im je posebno zasmetalo.

“Ravnatelj nam je rekao da se možemo pismeno žaliti vijeću. Mislimo da su djeci prekršena prava pa smo pozvali inspekciju i uputili žalbu ministarstvu”, rekla je tada mama jednog kažnjenog djeteta. Inače, radi se o uzornim učenicima kojima je tako smanjena mogućnost upisa na željene fakultete. Viša prosvjetna inspektorica je nakon istrage odlučila ukinuti odgojne mjere, izvijestio je bljesak.info. Međutim, ni ovdje se nije uplelo državno odvjetništvo.

“Za norijadu spremni”

S druge strane, aktualni slučaj maturanata Industrijsko-obrtničke škole u Slavonskom Brodu koji su u majicama s natpisom “Za norijadu spremni” dizali desnice u zrak i tako se fotografirali, izazvao je niz reakcija.

U četvrtak je na taj slučaj reagiralo i Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskome Brodu. Javio se i ministar pravosuđa Ivban Malenica koji je rekao da osuđuje takvo ponašanje i smatra ga neprihvatljivim.

Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskome Brodu naložilo je provođenje daljnjih izvida u slučaju fotografije maturanata, potvrdila je glasnogovornica Policijske uprave brodsko-posavske Kata Nujić, prenosi HRT.

Zašto je državno odvjetništvo selektivno nije poznato, ali zasigurno znaju za ove činjenice:

Tko je Josip Broz Tito?

Josip Broz Tito bio je jedan od najsurovijih zločinaca u suvremenoj povijesti. Mnogi se još sjećaju kada je, nakon smrti jugoslavenskog diktatora vlak s njegovim posmrtnim ostacima iz Ljubljane prolazio diljem Jugoslavije, dok su ljudi bili prisiljavani okupljati se na mjestima kuda se kretao, naravno, bilo je i onih koji su iskreno žalili zbog njegove smrti, kao što i danas žale.

Tita će povijest zapamtiti kao jednog od najsurovijih zločinaca, čije se ime povezuje sa smrću više stotina tisuća ubijenih. Na čelo Komunističke partije Jugoslavije došao je nakon Staljinovih čistki tridesetih godina prošlog stoljeća, u kojima je i sam sudjelovao. Tada je, po Staljinovom nalogu, ubijeno čitavo vodstvo Komunističke partije i stotine važnijih članova, a na čelo Partije postavljen je Tito. Na vlast dolazi 1945. i ostaje do svoje smrti u funkciji – u maniri najvećih demokrata – doživotnog predsjednika.

Poslijeratni zločini

Pod Titovim rukovodstvom partizani su nakon Drugog svjetskog rata provodili mučenja i masovne egzekucije pobijeđenih vojnika te civila, žena i djece, počevši od pokolja na Bleiburgu pa do križnih putova, o kojima i danas svjedoče mnoge neobilježene i nepoznate masovne grobnice diljem Slovenije, Hrvatske i BiH.

Daksa, Orsula i Jakljan na dubrovačkom području, Huda jama, Kočevski rog u Sloveniji, Macelj, Jazovka, zagrebačka Gornja Kustošija, Gračani i dvorište Učiteljskog fakulteta, samo su neke od nebrojenih lokacija, na većini kojih još uvijek nije provedena ekshumacija žrtava. Prema izvorima koje je naveo Davor Dijanović u Hrvatskom tjedniku, sam je Tito osobno zapovjedio pokolj koji je započeo na Bleiburgu, a nastavio se na križnim putovima.

Obračun s Katoličkom Crkvom i nadbiskupom Stepincem

Nakon dolaska na vlast Tito započinje surov obračun sa svim institucijama, skupinama i pojedincima koji su mogli na bilo koji način smetati novoutemeljenoj vlasti. Osobito žestoko se okomio na Katoličku Crkvu. Progon Crkve, kojoj je tijekom poslijeratnih godina ubijeno više stotina redovnika, redovnica i svećenika, među kojima je bio i jedan biskup, Josip Maria Carević, najvidljiviji je bio u procesu protiv zagrebačkog nadbiskupa, blaženog Alojzija Stepinca.

Nadbiskupu Stepincu suđeno je u montiranom sudskom procesu u kojemu je optužen za suradnju s okupacijskim vlastima, nakon što je odbio Titovu ponudu da osnuje „državnu crkvu“, odvojenu od Vatikana i pape. Pet je godina proveo u zatvoru u Lepoglavi, a potom je ostatak života boravio u kućnom pritvoru u rodnom Krašiću. Neki izvori svjedoče da je Stepinac u krašićkom pritvoru trovan te da je Tito bio taj koji je osobno zapovjedio da ga se otruje.

Goli otok – neljudska poniženja žrtava

Logor na Golom otoku i na otoku Sv. Grgur još su neki od simbola Titove vladavine. Logor je otvoren 1948., nakon sukoba Tita sa Staljinom, kao mjesto gdje su odvođeni Informbiroovci i Staljinovi pristaše, no vrlo brzo su onamo počeli dospijevati i svi drugi koji su označeni kao nepodobni. Na Golom su se otoku neljudskim postupcima ponižavali i mučili zatvorenici. Među ostalim, i jedni su druge bili prisiljeni batinati palicama. Oni koji su uspjeli izaći s Golog otoka, morali su biti poslušni suradnici režima, u suprotnom, prijetio im je povratak u logor.

Kult ličnosti – odlika svakog dobrog diktatora

U Jugoslaviji je od samog početka sve bilo podređeno Brozu – od tiska, do društvenih, sportskih te kulturnih djelatnosti. Dovoljno je reći da se nogometni Kup, kao najmasovnije nogometno natjecanje bivše Jugoslavije, zvao Kup maršala Tita. Trčale su se svakog proljeća štafete za izmišljeni rođendan jugoslavenskog vođe. Naime, Tito nije rođen 25. svibnja, na „Dan mladosti”, već 7. svibnja, što se u Jugoslaviji namjerno prešućivalo. Dan mladosti bio je samo jedan od onih dana koji je stvoren kako bi promidžba mogla odraditi svoj dio posla na slavu „velikom” maršalu. Štafeta mladosti uvedena je 1945. godine, a na Titovu inicijativu, 1957. događaj je proglašen „Danom mladosti”. Svaki državni blagdan bivše Jugoslavije bio je podređen Titu, od Dana Republike, 29. studenoga, do Dana borca, pa čak i Međunarodnog dana žena, 8. ožujka.

Stvorena je atmosfera u kojoj partija može pogriješiti, ali vođa ne, što se najbolje vidjelo tijekom obračuna Tito-Ranković 1966. godine (pritom se zaboravilo da je zapravo Tito stvorio Rankovića i njemu dao zloglasne jugoslavenske tajne službe u ruke, najprije OZNU, a onda i UDBA-u, a ne obrnuto).

Neizostavni član liste svjetskih zločinaca

Koliko je sustav indoktrinacije u komunističkoj Jugoslaviji bio uspješan svjedoči i sljedeće. Neosporno je da je Josip Broz Tito odgovoran za smrt više stotina tisuća ljudi, neosporno je da je vladao diktatorski 35 godina, neosporno je da se u Jugoslaviji nisu poštovale slobode i ljudska prava – na žalost, također je neosporno da i danas ima pojedinaca i skupina koje Josip Broza Tita smatraju velikim državnikom. Još žalosnije je kada se među njima nalaze oni koji bi svojim kritičkim promišljanjem trebali biti perjanice društva.

Lustracija

Hrvatska je od rijetkih država bivšeg komunističkog bloka koja nije provela lustraciju – u tu grupu praktički spadaju samo još ostale države bivše SFRJ s izuzetkom Makedonije, te Rumunjska i dio država proizašlih iz bivšeg SSSR-a a koje nikad prije nisu ni bile države. Lustracija je osobito temeljito provedena u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Njemačkoj, danas najuspješnijim tranzicijskim državama, dok je u baltičkim zemljama problem bio KGB koji prije povlačenja pokupio dokumentaciju koja bi ih mogla kompromitirati.

Komunistički su simboli izrijekom zabranjeni u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Ukrajini.

Evo što o žrtvama totalitarnog komunističkog režima u 14 točaka kaže Rezolucija Vijeća Europe iz 2006. godine koju donosimo u cijelosti:

Parlamentarna skupština Vijeća Europe

Rezolucija 1481 (2006)*
Strassbourg, 25.1.2006.

O potrebi za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima

1. Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama za demontiranje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.

2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim kršenjima ljudskih prava. Kršenja ljudskih prava razlikovala su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, a uključivala su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti, kršenje slobode savjesti, slobode misli i izražavanja, slobode medija te također nedostatak političkog pluralizma.

Opravdanje zločina

3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proleterijata. Tumačenje oba načela ozakonilo je „eliminaciju“ ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvi, neprijateljima totalitarnih komunističkih režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje. To je osobito bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili pripadnike drugh naroda.

4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke europske komunističke partije doprinijele postizanju demokracije.

5. Pad totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam (nacizam).

Odgoj mladih naraštaja

6. Kao posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti o zločinima koje su počinili totalitarni komunistički režimi. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

7. Parlamentarna skupština Vijeća Europe uvjerena je da je svijest o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta za izbjegavanje sličih zločina u budućnosti. Nadalje, moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u odgoju mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.

8. Štoviše, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.
I dalje aktivni

9. Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje da na odgovarajući način kritiziraju postojeće totalitarne komunističke režime. Skupština snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.

10. Rasprave i osude do kojih je do sada došlo na nacionalnom nivou nekih država članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od zauzimanja jasne pozicije prema zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Ona to ima moralnu obavezu učiniti bez daljnjeg odgađanja.

11. Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu raspravu na međunarodnoj razini. Sve bivše Europske komunističke zemlje, sa iznimkom Bjelorusije su sada njegove članice, a zaštita ljudskih prava i vladavina prava su temeljne vrijednosti za koje se (Vijeće Europe) zauzima.

12. Zbog toga, Parlamentarna Skupština Vijeća Europe snažno osuđuje masovna kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

13. Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima te ih osude bez ikakvih nejasnoća.

14. Skupština vjeruje da će ovaj jasan stav međunarodne zajednice utabati put za daljnje pomirenje. Nadalje, nada se da će ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja sa ciljem utvrđivanja i objektvine provjere onoga što se dogodilo.

*Rasprava skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje) (vidi Doc.10765, izvještaj Povjerenstva za politička pitanja, report of the Political Affairs Committee, rapporteur: Mr Lindblad ). Tekst usvojen od strane Skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje).
Saborska deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990.

Hrvatski sabor je 10. srpnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine u kojoj ističu kako su: “Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji”.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.