Bivši Indexov novinar i poznati hrvatski LGBT aktivist Gordan Duhaček na ekstremno lijevom portalu “Lupiga” objavio je tekst, odnosno svoje viđenje tzv. „chemsexa“. Riječ je o homoseksualnim orgijama uz konzumaciju teških droga. Otkrio je kako je samo u godinu dana oko desetak homoseksualaca u Hrvatskoj umrlo od predoziranja na „chemsex susretu“. Nedavno smo pisali o tome kako je policija vrlo brzo objavila rezultate očevida smrti dr. Ante Ćorušića. S druge strane, kada je preminuo novinar Mislav Bago, za kojeg smo saznali da je bio i homoseksualac, okolnosti njegove smrti nikad nisu objavljene. I jedan i drugi su bili javne osobe. Zašto mediji šute o nasilnim smrtima unutar LGBTQ zajednice?
> Dvostruki kriteriji: Policija se o Ćorušiću oglasila odmah, a o Bagi i danas šuti
Članak koji je hrvatsku javnost upoznao s „chemsexom“ izašao je pod sponzorstvom Agencije za elektroničke medije. Intervju s anonimnim homoseksualcem pod naslovom „Chemsex – najkontroverznija tema unutar gej populacije“ vodio je LGBTQ aktivist Viktor Zahtila. Dok Duhačekov tekst donekle problematizira ono što se događa na takvoj vrsti „zabave“, Zahtilin intervju otkrio nam je, uz mučne detalje o tome što se sve tamo događa, kako je anonimni homoseksualac iz „chemsexa“ dobio pozitivna iskustva koja su mu pomogla u daljnjim homoseksualnim vezama.
LGBTQ aktivist Duhaček: Krivi su ‘heteropatrijarhat i neoliberalni kapitalizam’
Duhačekov tekst objavljen je 23. listopada i nosi naslov: „DOSTA JE ŠUTNJE: ‘Chemsex’ je pogrešan put. Leševi nam to dokazuju“. Do sada, u trenutku kada ovo pišemo, u našim velikim medijima nitko nije prenio izjavu jednog od stožernih hrvatskih LGBTQ aktivista kako je desetak homoseksualaca preminulo uslijed orgijanja pod teškim drogama. Nije li to vijest koja bi, osim što je šokantna i ozbiljna, donijela i mnoštvo klikova, što je dobro za posao? Svejedno, mediji o tome šute. Zašto?
Kako piše Duhaček, među preminulima se našao i jedan njegov poznanik. Pokopan je u užem krugu obitelji, u tišini, kako se ne bi previše pričalo o okolnostima njegove smrti. Ovako je Duhaček složio rečenicu: „Iako je bio aut, u smrti ga je, zahvaljujući našoj kolektivnoj šutnji, pobijedila ideologija ormara. A do takve smrti su ga doveli heteropatrijarhat i neoliberalni kapitalizam“. Čini se kako Duhaček u smrti ovog homoseksualca ne vidi individualnu odgovornost i vlastiti izbor. Tko drugi može biti kriv osim „heteropatrijarhata“ i kapitalizma?
> Novinarska izvrsnost?!: Za AEM u tekstovima o intimnom životu gej muškaraca nema ništa sporno
Duhaček se pita gdje je javna rasprava o LGBTQ ‘chemsexu’?
Predstavljajući povijest „chemsexa“, Duhaček otkriva kako “u Zagrebu to izgleda tako da se skupina muškaraca nađe u nečijem stanu te ponekad i cijeli vikend provede drogirajući se i seksajući. I tako iz vikenda u vikend. S vremenom se neki od njih ne mogu zaustaviti ni kada je vikend prošao“. Hrvatska stvarnost postao je tijekom pandemije koronavirusa. Međutim, dok se, recimo, u Berlinu vodila javna rasprava o toj za LGBTQ scenu važnoj temi, u Hrvatskoj ona izostaje.
Duhaček, kako sam piše, ovakvom susretu homoseksualaca nije prisustvovao jer je pretio. Odnosno, zbog „fat shaminga“ koji vlada na „gej sceni“ onemogućen mu je pristup. Naime, uvjet za sudjelovanje u ovoj aktivnosti jest imati fizički privlačno tijelo ili veliko spolovilo. Nadalje, piše Duhaček, njegovom izostajanju s „chemsex“ orgija pridonijelo je i to što mu je tamo popularna droga „dži fundamentalno odbojna“.
Problem vidi i u „depolitizaciji“ LGBTQ pitanja. Kako tvrdi, LGBTQ aktivizam sveo se na mentalno zdravlje. Psihologija je ostvarila dominaciju nad ideologijom, napisao je Duhaček, „I evo kamo nas je to dovelo“.
Tko je kriv? Društvo ili pojedinac? Buržoazija?
Potom, Duhaček opet piše o „teroru heteropatrijarhata“. Pristup je to koji je prisutan ne samo na LGBTQ sceni, već i na lijevom političkom spektru. Uvijek je krivo društvo i društvene norme, (gotovo) nikad individualna osoba koja, primjerice u ovom slučaju, svojom voljom odlazi na homoseksualna orgijanja pod teškim drogama. Ukoliko premine, krivca treba tražiti u takozvanom patrijarhatu, što je termin za (izmišljeni) opresivni sustav koji je usmjeren protiv žena. Za potrebe ovog slučaja, iako se radi o muškom orgijanju, Duhaček „krade“ feminističku opresiju i dodaje joj prefiks „hetero“.
> Indexov Duhaček proziva Luku Mišetića: Ugledni odvjetnik mu odgovorio
Zatim, nastavlja Duhaček, psihoterapija ne može pomoći homoseksualcima, to može „samo radikalni politički rad i aktivizam utemeljen na ideologiji LGBT oslobođenja, ne ideologiji LGBT ravnopravnosti“. Niti ravnopravnost više nije dovoljna! A zašto? Naime, to će dovesti do „integracije LGBT ljudi u postojeći heteropatrijarhalni poredak“, zaključuje Duhaček. Nakon toga, u “heteropatrijarhalni teror” on dodaje i “zlu buržoaziju”. Naime, uslijed psiholoških problema od kojih pate gej muškarci, profitirat će psiholozi i psihijatri koje će si moći priuštiti samo „privilegirana gej buržoazija“. Bogati praktikanti „chemsexa“ bolje se snalaze, zahvaljujući kapitalu kojim raspolažu, u ovoj aktivnosti, a nažalost, uvijek nastrada „radnička klasa“.
Psihoterapija ‘sluškinja’ LGBTQ ideologije
Dolazimo do zanimljivog dijela Duhačekovog osvrta na „chemsex“. Naime, govoreći o psihoterapiji, piše kako u nju može imati povjerenja jedino ako je ona „sluškinja njegove ideologije“. Dakle, ono što želi reći, bilo kakav pristup psihoterapiji koji uključuje analizu problema i njegovu suštinu, unaprijed se odbacuje. To je na tragu one kako se homoseksualci „rađaju takvi“.
> Američke tvrtke odustaju od DEI i LGBT programa: O čemu se radi?
Nakon prozivanja „heteropatrijarhata“, kapitalizma, gej buržoazije, HDZ-a i usputnog spominjanja dr. Željke Markić, jer bez toga ne ide, Duhaček nam otkriva i kako o chemsexu redovito „periodično razmišlja“. Također, konačno je stigla na red i kritika hrvatskih LGBTQ udruga koje o tome šute. Kao razlog tome naveo je kako bi udruge Vigilare i U ime obitelji to mogle iskoristiti „protiv njihove borbe za LGBT prava“. Naime, treba reći i naglasiti kako svaka osoba u Hrvatskoj uživa ista prava, bez obzira na seksualne “preferencije”. Stoga, „LGBTQ prava“ kao takva su zapravo privilegije i pokušaji redefinicije društva, normi i zakona u skladu s LGBT ideologijom.
‘Ideologija ormara’
U ovom dijelu, Duhaček zaključuje kako je i ovo jedan o slučaja „ideologije ormara“. Za one koji ne prate LGBTQ ratove u Hrvatskoj, tijekom ovogodišnje predizborne kampanje SDP-ov kandidat i, prije svega, LGBTQ aktivist Franko Dota „iz ormara“ je izvlačio prikrivene homoseksualce iz svih političkih opcija. To je izazvalo različite reakcije takozvane LGBT zajednice. Jedni su u tome vidjeli nužnost za daljnju borbu ovog pokreta, dok su drugi to smatrali teškom povredom privatnosti i sigurnost takozvanih LGBTQ osoba. Grupacija za „uništenje ormara“ okupljena je u udruzi „Zagreb Pride“.
Dotino zalaganje za „nasilno outanje“ homoseksualaca nije se pokazalo kao dobra kampanja te nije izabran u Hrvatski sabor. Pritom je “stradao” i HDZ-ov ministar Damir Habijan, prilikom čega su se mediji i LGBTQ udruge našle u nezavidnoj situaciji: kako braniti ili ne braniti HDZ-ovog homoseksualca?
> Ljubičić odgovorila Milanoviću oko Habijana: Spolna orijentacija je posebna kategorija
Unatoč mogućoj negativnoj slici koja bi se stvorila o homoseksualcima, Duhaček inzistira da „chemsex“ mora postati dijelom javnog diskursa. To će sačuvati živote stotina, ako ne i tisuća „gej muškaraca“, kazao je. Ovdje je pohvalio Beograd koji je otvorio tu temu za javnost.
‘Chemsex’ je loš samo zbog leševa?
Iako nema ništa protiv „grupnih seksualnih iskustava“, Duhaček smatra kako je „chemsex“ ipak pogrešan put jer – „leševi nam to dokazuju“. Kada ne bi bilo leševa, orgijanje na teškim drogama bilo bi prihvatljivo? Na to konkretno pitanje Duhaček nije dao odgovor, ali se to može zaključiti iz njegovog pisanja.
U dramatičnom upozorenju na kraju, Duhaček, ukoliko ova tema ne postane javna, kaže: „Imat ćemo mrtve ljude, mrtve poznanike i prijatelje, mrtve (bivše) partnere i ljubavnike, mrtve sinove i braću koji bi možda bili živi da mi nismo šutjeli. Silence = death”. Usporedio je ovo i s borbom protiv AIDS-a unutar homoseksualne zajednice.
Duhaček predviđa da će se ovaj njegov tekst i apel također pokušati zataškati, odnosno „pospremiti pod tepih“, no nada se kako će ova tema ipak ući u javni diskurs jer je „problem toliko narastao“.
> Na HRT-u previše LGBT propagande: Ravnatelj Robert Šveb bio je HDZ-ov kandidat
Nekoliko je razloga zašto se o ovome šuti
Vraćamo se na početak teksta. Zašto o ovome mediji šute? U prvom redu, to priznaje i sam Duhaček, ovdje je riječ o slici LGBTQ zajednice o kojoj se u medijima ne želi ili ne smije govoriti. Bago je preminuo u sumnjivim okolnostima, a mnogi nagađaju da se radi o aktivnostima sličnim onima na „chemsexu“. Istina ili ne, ili nešto između, to nećemo znati sve dok o tome transparentno ne progovori policija na isti način kako je iznijela rezultate očevida smrti dr. Ćorušića.
Nadalje, mediji bi se mogli naći i između dvije zaraćene strane LGBTQ scene u Hrvatskoj: one koja se protivi „ideologiji ormara“ i one koja „outanje“ svakog homoseksualca smatra činom o kojem odlučuje svaki pojedinac za sebe. Riječ je o „skliskom terenu“, „vrućem krumpiru“, upotrijebite bilo koju metaforu za bavljenje slučajem koji može razljutiti sve, od čitatelja do dijela LGBTQ zajednice.
Treći razlog mogao bi biti onaj koji kaže kako hrvatska javnost „još nije spremna“ za takve rasprave. Naime, LGBTQ pokret radikalan je sam po sebi, usmjeren protiv tradicije, braka i obitelji kao takve, a vikend orgijanja pod teškim drogama samo bi dodatno stvorilo odbojnost prema toj ideologiji. Neki bi rekli kako Hrvatska nije spremna, drugi bi pak rekli kako je Hrvatska još uvijek pri zdravom razumu i razumije vrijednosti koje su nam u nasljeđe ostavili naši preci, stoga, javne rasprave o homoseksualnim orgijama bi po želji većine društva ipak trebale ostati unutar LGBTQ zajednice ili medicinske struke.
Duhaček bi liječio samo simptome, ignorirajući uzroke
I na kraju, kako bi se pozabavili bilo kojim problemom oko takozvane LGBTQ populacije i njihovog stila života, krenuti treba od same biti i uzroka problema. Nisu to ni hetero ili bilo koja druga verzija „patrijarhata“, nisu to ni kapitalizam ni socijalizam, trzavice homoseksualne buržoazije i radničke klase, već odbacivanje ljudske prirode i vrijednosti koje pronalazimo više-manje u gotovo svim ljudskim civilizacijama kroz povijest. LGBTQ ideologija odbacuje koncept braka, zadatosti ljudske seksualnosti i obitelj kao neraskidivu zajednicu muškarca i žene te njihove djece.
Duhaček se u svom tekstu referirao i na epidemiju AIDS-a unutar svoje zajednice. Kao u slučaju side, Duhaček i u slučaju „chemsexa“ predlaže da se liječe ili ublažavaju simptomi. Niti bi bilo epidemije AIDS-a ni deset mrtvih hrvatskih homoseksualaca godišnje prilikom orgijanja kada bi takozvana LGBTQ populacija prihvatila činjenicu kako je njihov izbor stila života u sebi duboko nemoralan i štetan: i fizički, i psihički, i duhovno.
