Prema izvješćima medija Plenković je prijetio članovima predsjedništva HDZ-a, koji ustraju u neslaganju sa ratifikacijom Istanbulske konvencije, da će raspisati izbore te oni neće biti na listama. Prema informacijama Nacionala, koje mnogi tumače kao one koje stižu iz premijerovog ureda, on planira u 9. mjesecu raspisati parlamentarne izbore. Tako jedni smatraju da se radi o dodatnom pritisku na one koji u HDZ-u koji biraju predstavljanje svojih birača nauštrb poslušnosti predsjedniku stranke. Drugi pak drže da će HDZ-ov premijer ići na još jedne izbore zbog “utvrđivanja svoje vlasti”.
U svakom slučaju, Plenkovićeve prijetnje da “nekoga neće staviti na listu”, realne su, jer hrvatski birači o svojim predstavnicima mogu odlučivati sa samo s jednim preferencijalnim glasom koji je dodatno ograničen cenzusom od 10%. Odosno, kandidat kojem su dali svoj preferencijalni glas, pomiče se na vrh liste, iznad svih onih koji su dobili znatno manje od njega, jedino ako je dobio 10% od ukupnih glasova liste na kojoj se nalazi.
Preferencijalno glasovanje omogućuje da birači ne glasuju isključivo za stranačke liste, već za konkretne osobe na tim listama imenom i prezimenom. Na taj način, odluka o tome tko će ući u Sabor puno je više u rukama birača.
Veći utjecaj samih birača na izbor zastupnika koristi procesu demokratizacije stranaka. Rezultati na izborima tada su najbolji pokazatelj i za formiranje odnosa unutar stranaka budući da preferencijalnim glasovima sami birači ocjenjuju rad i rezultate pojedinih političara.
Nažalost, trenutno uređenje hrvatskog izbornog sustava i dalje najveću moć daje predsjednicima stranaka u čijim rukama je odluka tko će i kako biti pozicioniran na izbornoj listi te na osnovu te pozicije imati značajnu prednost za ulazak u Sabor.
Prema čl. 38. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, birač na glasačkom listiću može označiti jednog kandidata koji ima prednost pred ostalim kandidatima na listi za koju je glasovao (preferirani glas). Dakle, naš izborni sustav biračima daje pravo na samo jedan preferencijalni glas, ali postavlja i veliko ograničenje. Naime, čl. 40. Zakona određuje kako se preferirani glasovi za pojedine kandidate uvažavaju, ako broj preferiranih glasova pojedinog kandidata iznosi najmanje 10 posto glasova koje je osvojila pojedina lista (cenzus).
Samo jedan preferencijalni glas na kojeg birači imaju pravo, uz veliko ograničenje cezusom od 10 posto, teško može imati veći utjecaj na to tko će, po volji birača, zaista ući u Sabor. Analiza preferencijalnog glasovanja na dva prethodna parlamentarna izbora pokazuje kako sustav s jednim preferencijalnim glasom uz cenzus od 10 posto, koji je uveden od strane SDP-ove Vlade, predstavlja samo kozmetičku promjenu izbornog zakonodavstva i nije adekvatan za zbiljsku demokratizaciju. Na parlamentarnim izborima u studenom 2015. samo 6 kandidata osvojilo je zastupnička mjesta na temelju preferencijalnog glasa, a njih 11 na izvanrednim parlamentarnim izborima u rujnu 2016.
Dakle, o tome tko će biti na samoj listi, ali i o tome tko će u konačnici ući u Sabor na temelju bolje pozicije na njoj – gotovo u potpunosti odlučuje predsjednik stranke dok birači sa samo jednim preferencijalnim glasom uz cenzus nemaju gotovo nikakav utjecaj.
Kako bi se zaista učinio značajan korak naprijed u demokratizaciji izbornog sustava, na način da birači imaju stvarnu moć odlučivanja tko će ih predstavljati u Saboru, potrebno je uskladiti hrvatsko zakonodavstvo s brojnim pozitivnim primjerima europskih zemalja uvođenjem tri preferencijalna glasa bez cenzusa. Na taj način, volja birača o tome tko će ih predstavljati u Saboru dobila bi veći značaj, dok bi formiranje liste od strane predsjednika stranke imalo mnogo manji utjecaj.
Preferencijalno glasovanje bez cenzusa omogućuje samim biračima da na najdemokratičniji mogući način – na izborima – ocjenjuju rad političara i utječu na to tko će osvojiti zastupnički mandat. Kada poredak na listi određuje uže vodstvo stranke koje može djelovati pod raznim utjecajima koji nisu uvijek u skladu s rezultatima rada zastupnika i interesima građana, tada se i unutar samih stranaka stvaraju mnoge interesne skupine u kojima prevladava trgovački mentalitet.
Preferencijalnim glasovanjem, a u kojem su birači odlučujući faktor u dovođenju stranaka na vlast putem izbora pojedinaca u Sabor RH, stvorio bi se lojalniji odnos između političkih odluka vladajućih i podrške istih od strane birača.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
