Ekonomski analitičar Željko Kardum gostovao je u HRT-ovu Studiju 4. Govorio je o porezu na nekretnine koji kreće od 1. siječnja 2018.
“Duševne boli SDP-a i pitanje pravih demokršćana u HDZ-u problemi su koji se tiču određene ciljne skupine” rekao je Kardum. “Međutim, mislim da je važno govoriti o onome što će pogoditi apsolutno sve građane Republike Hrvatske, a to je porez na nekretnine, koji Hrvatska uvodi vrlo brzo, za par mjeseci”.
“Ako je suditi po reakcijama javnosti, cijela je javnost – osim političara u Saboru – protiv uvođenja tog poreza”, nastavio je Kardum. “To je moguće zbog načina na koji je organiziran politički život u Hrvatskoj. To smo vidjeli i na ovim lokalnim izborima – ne postoji nijedna politička opcija koja bi nudila, ili u svojem programu predlagala smanjenje neke porezne stope ili općeg poreza, što je gotovo nevjerojatno”.
“To je jedan demokratski paradoks”, kazao je Kardum, i dodao: “Ja ne znam gotovo nijednu zemlju razvijene demokracije koja među svojim političkim opcijama nema nijednu koja bi se zalagala za liberalni pristup ekonomiji. U Hrvatskoj ne postoji niti lijeva, a niti desna opcija koja bi programski zagovarala opće sniženje porezne stope i opće sniženje poreza, dakle smanjenje državnog aparata koje bi ga svela na ono nužno, a ostalo prepustila poduzetnicima. Ne postoji nijedna stranka koja to zagovara”.
“Sve stranke bave se samo preraspodjelom – mi bismo preraspodijelili ovaj porezni teret koji imamo, dakle novac koji država prikupi na ovaj ili onaj način, međutim nitko ne zadire u ono bitno – niti jedna stranka ne obećava smanjenje poreza. Prema tome, sasvim je logično, nitko ne nastoji zadirati u rashodovnu stranu proračuna, nego se bave prelijevanjem onoga što se ima iz šupljega u prazno”, kazao je.
O poreznoj reformi i građevinskoj renti
“Nedavna porezna reforma nije imala za cilj opće sniženje poreznog opterećenja, ona se bavila zapravo preraspodjelom među pojedinim socijalnim skupinama”, istaknuo je. “Uglavnom ukidanje onima koji su ispod ili blizu linije siromaštva, poticanje potrošnje srednjeg sloja, ali s ciljem punjenja državnog proračuna kroz PDV. Kroz sve to skupa bi matematički trebalo doći do povećanja BDP-a, ali mnogi su primijetili da su ovom poreznom reformom bitno opterećeni, na primjer, honorarci, kojih je, zbog velikog broja nezaposlenih u ovoj zemlji, sve više i više”.
“Umjesto logičnog smanjenja njihovog broja i reforme, kako bi se cijeli sustav pojeftinio pa onda možda postao atraktivniji za poduzetnike, smišljaju se načini kako bi im država to nadoknadila”, rekao je Kardum, osvrnuvši se ponovno na porez na nekretnine:
“Uvođenjem poreza ne nekretnine ukida se komunalna naknada, dakle kao prihod jedinica lokalne samouprave dio tog gubitka koji će imati zbog ukidanja kompenzirat će im država, a drugi dio riješit će se uvođenjem novih davanja poreznih obveznika, dakle opet prelijevamo iz jednoga u drugo”.
> Kuščević o porezu na nekretnine i građevinskoj renti tvrdi: Nema povećanja nameta za građane
“Jedan od primjera je i nacrt prijedloga Zakona o komunalnom gospodarstvu kojim se uvodi građevinski renta, koja je, kako predlagač kaže – ‘novčano i javno davanje koje se plaća za korištenje već izgrađene infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja građevine ili za izgradnju građevine’. Dakle, zbog katastrofalne komunikacije na samom početku prema javnosti Ministarstvo graditeljstva, građani su zbog naziva ‘renta’ mislili da je to nešto što je stalno, što traje dugo, i da je to samo zamjena za komunalnu naknadu. A onda je Ministarstvo financija moralo reagirati i dopisom pojasniti da je to jednokratni doprinos, da će se to samo jedanput plaćati”, objasnio je Kardum.
“Pritom se nitko nije pitao: zašto se uvodi novi namet? To vam je još jedno davanje koje se uvodi, novo, koje dosad nije postojalo, jer porez na nekretnine je navodno trebao zamijeniti komunalnu naknadu. I tako je porezno opterećenje trebalo ostati isto, no uvođenjem novih renta, naknadi, parafiskalnih nameta, to očigledno neće biti tako”.
“Poreznim politikama kod nas se dugi niz godina više oporezivao rad, a manje kapital”, ustanovio je. “Kad vidite kako vam stoji porezni sustav, onda pokušavate, uz svoju štednju, za budućnost, mirovinu, vaše potrebe, ići tamo gdje vas najmanje oporezuju i tamo gdje dugoročno možete štedjeti. To su u Hrvatskoj bili uglavnom stanovi, zemljišta, štednja, zemljišni papiri – kao osiguranje za starost”.
> Udruga “Lipa”: Potpišite peticiju protiv uvođenja poreza na nekretnine
“No država, umjesto poreznog rasterećenja rada, koji je bio previše oporezovan, uvodi porez na kapital – dakle, ‘idemo tamo gdje još nečega ima’. Porez na nekretnine, porez na štednju, porez na kapitalnu dobit, na dionice… Dakle, stalno raste porezno opterećenje, i zbog cijele te kombinacije poreza, nismo, nažalost, atraktivni investitorima. Kada bi neki stručnjak želio doći u Hrvatsku, on bi za 200 000 eura bruto plaće godišnje, njemu bi neto u Hrvatskoj ostalo nekih stotinjak tisuća eura, a u Rumunjskoj 150”, kazao je Kardum.
“I zadnje, ali ne i najmanje važno, porez na nekretnine bih nazvao legalnim oblikom otimanja nekretnine građanima. Vrlo jednostavno: ako vam je porez 2 posto godišnje, to znači da država za 50 godina zapravo uzme vrijednost vaše nekretnine u stopostotnom iznosu”.
“Zbog svega toga, i zbog svih ovi drugih davanja koja se uvode”, dodaje, “Agencija za promet nekretnina tvrdi da se treba limitirati ukupan iznos svih godišnjih iznosa svih poreza u odnosu na vrijednost nekretnine. Ili, ako neće to, onda uvesti porez na cjelokupnu imovinu”.
“Nažalost ne postoji nijedna politička opcija u Hrvatskoj – ja je barem nisam vidio – koja bi zagovarala jeftiniju državu i opće smanjenje poreza”, zaključio je. “Bilo bi zgodno da birači možda umjesto ideoloških dilema o tom načinu promišljanja pitaju predstavnike onih stranaka koje traže njihove glasove”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
