Željko Sakić: Uobičajeni raskol na desnici; HDZ u potrazi za nepostojećim centrom, a SDP u koaliciji koju simbolizira lopov

Hrvatska je doista drugačija zemlja od svih ostalih država EU. Ono što je osobito razlikuje je izuzetno razvijen partitokratski sustav, koji od članova političkih stranaka u Hrvatskoj, čini posebnu kastu, poseban društveni stalež, koji baš po ničemu ne dijeli sudbinu vlastitog naroda. Priča o Povjerenstvu  za sukob interesa, koje ako i nakon mjeseci „utvrđivanja okolnosti“  ustvrdi da je nečega takvog bilo, izriče tragikomične kazne, a počinitelji nikada ne završavaju pred pravosudnim tijelima, svima je dobro poznata. Kao što je također poznato, političari se mogu kandidirati i obnašati dužnost s izrečenim pravomoćnim sudskim presudama, štoviše primati plaće ležeći u zatvoru.

Sve privilegije i prava koja su si političari osigurali neću sada nabrajati, no počevši od bakanalija na plaćenim ljetovanjima, preko milijunskih bonusa i pune godine vrlo pristojne naknade koju primaju nakon što napuste dužnost, do odlično plaćene dužnosti saborskog zastupnika, i niza privilegija a da se pri tome uopće ne moraju pojavljivati u Saboru, pokazuju da su se političari za svoj položaj u društvu vrlo dobro pobrinuli. Sve nabrojano, naravno, ne odnosi se na obične hrvatske građane. Za njih vrijede posve druga pravila, dok se u segmentu „radničkih prava“, to što što su im političari namjenili može nazvati modificiranom, kineskom verzijom kapitalizma. U takvim okolnostima većini građana se politika i političari čine nemoralnim, ali onima koji se njome bave, politika je neiscrpan izvor moći, utjecaja i privilegija, a vrlo rijetko rad za opće dobro.

Uobičajeni raskol na desnici

Hrvatska je jedina država EU koja u političkom spektru uopće nema nikakve artikulirane desne stranke. Postoje brojne desne stranke koje bi u zajedničkom političkom bloku sigurno dobile pristojan broj zastupnika u Saboru. No spomenute stranke to uporno ne čine, te tako ostaju marginalna pojava u ovdašnjem politčkom životu. I ovaj put nije drugačije.

Upravo je formirana koalicija Pomak, koju su osnovali HSP, HČSP, Obiteljska stranka, i Akcija za bolju Hrvatsku.

Već ranije osnovana je Domovinska koalicija, koju čine HSP AS, Desno Ante Đapića, te HKDU dr. Marko Veselica.

Ruža Tomašić sa svojom HKS u kojoj je ona zapravo jedina poznata osoba, još nije odlučila s kojom će političkom opcijom izaći na izbore.

Dakle osam desnih stranaka formirao je dvije zasebne koalicije, dok će Ruža Tomašić svojim putem. Ona ima najviše izgleda za ulazak u Sabor samom činjenicom kako neće biti dio niti jedne desne koalicije, za koje je jasno da će im izborni rezultati biti uobičajeno loši.

Postavlja se pitanje kome odgovara da u Hrvatskoj nema dobro politički organizirane desnice?  Odgovara svima onima koji nisu zagovornici suverenističke politike, one koja bi Hrvatsku dovela u poziciju, da bude samoodrživa zemlja, što sada objektivno nije.

I izborni zakon koji izrazito favorizira dvije najveće stranke, omogućuje preuzimanje najvećeg broja glasova onih glasača čiji politički odabir ili opcija neće prijeći izborni prag, a to će biti slučaj s glasačima desnih političkih opcija. Time će spomenute stranke sebi pribrojiti glasove birača koji uopće nisu glasali za njih, što spomenuti izborni zakon čini i vrlo nepravednim.

HDZ u potrazi za nepostojećim centrom

U HDZ-u su pak zaključili kao se trebaju „pomaknuti prema desnom centru“, iako nkakvog političkog centra, pa niti desnog u Hrvatskoj odavno nema. Sve centrističke stranke su doživjele propast, a kulturna revolucija koju su prema uzoru na  Máo Zédōnga proveli Zoran Milanović i SDP dovela je kao do općeg ekonomskog i društvenog kaosa. Posebno su se u tom periodu gospodarskog neuspjeha potaknule svjetonazorske podjele koje nikada nisu bile veće, a nastavljaju se i danas.

U tim okolnostima tražiti pomak prema centru, znači praktično, pokušati modificirati vlastitu političku poziciju. Do sada se vidjelo kako su razlike u broju glasača HDZ-a i SDP-a izrazito male, no to su dva vrlo radikalno podijeljena biračka tijela, tako da je potez vodstva HDZ-a, izrazito rizičan sa stanovišta skorih izbora.

SDP u narodnoj koaliciji koju simbolizira lopov

U SDP su zahvalujući koaliciji koju su sklopli s HSS-om, na čelu kojega se nalazi osuđeni provalnik u automobile, Krešo Beljak, nazvali narodnom, „onom koja zahvaća u centar“. Kao što rekoh onaj politički centar kojega uopće nema.

Da u SDP-u čvrsto stoje na pozicijama ideološkog i svjetonazorskog sukoba pokazao je i neslužbeni biten SDP-a, Novi list, objavivši sramotan, samo inicijalima potpisani komentar; „Još jedan ubojica dobio spomenik, blagoslovio ga umirovljeni biskup, a pozdravili HDZ-ovi ministri“  Tako su prokomentirali otkrivanje spomenika Miri Barešiću. U članku se još navodi kako se radi o; „hrvatskom teroristu“, spominje se; „ustaški koljač Maks Luburić“, te Andrija Artuković.

Za mene je Miro Barešić bio istinski hrvatski domoljub. Daljnje rasprave s onima koji Barešiću rođenom 1950.g. imputiraju „ustaške koljače“ posve su bespredmetne. Uostalom i njegova nerazjašnjena smrt, zacijelo je povezana i s nerazriješenim puštanjem koncem 1990. godine uhićenog Željka Ražnjatovića Arkana, koji je poslije počinio niz krvavih zločina u Hrvatskoj i BiH. Povezuju ih isti nepoznati ljudi koji su u tome sudjelovali, a očito su o Barešiću imali drugačije mišljenje od mene.

Te dva svjetonazora nikada se neće naći na nikakvom političkom centru i toga su u SDP itekako svjesni.

*Ovo je 100. kolumna Željka Sakića za Narod.hr, pa uredništvo želi iskoristiti priliku i zahvaliti se gospodinu Sakiću – u svoje i ime čitatelja – na uvijek izuzetno profesionalnoj suradnji i svim dosadašnjim tekstovima

Izvor: narod.hr