Isprva održavane samo u staroj Grčkoj, Olimpijske su igre oživljene krajem 19. stoljeća djelovanjem francuskog humanista i zanešenjaka baruna Pierre de Coubertina. Na njegov je prijedlog u Parizu 23. lipnja 1894. osnovan Međunarodni olimpijski odbor (MOO), franc. CIO, engl. IOC, a prvim predsjednikom tog najvišeg olimpijskog i, uopće športskog tijela, postao je Grk Demetrios Vikelas.
Kronologija olimpijskih igara Berlin, 1936.
– broj sudionika: 3963 (331 žena i 3632 muškaraca)
– broj zemalja sudionica: 49
– broj sportova: 19
– broj disciplina: 129
– Igre je otvorio: njemački kancelar Adolf Hitler
– olimpijski plamen: atletičar Fritz Schilgen
– olimpijska prisega sportaša: dizač utega Rudolf Ismayr
– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
– gradovi protukandidati: Barcelona
– u program olimpijskih igara uvršteni košarka, kanu i rukomet
– prvi put Igre prenošene putem televizije
Od Igara u Berlinu olimpijska se vatra prenosi bakljom iz Olimpije. Prva baklja prošla je put od 3000 km kroz sedam zemalja – Grčku, Bugarsku, Jugoslaviju, Mađarsku, Čehoslovačku, Austriju i Njemačku.
Od Hrvata koji su nastupali na Igrama u Berlinu atletičar Ivan Vane Ivanović je bio 4. u četvrtfinalu utrke na 400 m prepone s međunarodno vrijednim rezultatom i tada novim državnim rekordom 54,7 sek. U polufinalu utrke na 110 m prepone Ivanović je istrčao rezultat 15,2 sek.
Ivo Buratović ispao je u kvalifikacijama skoka u dalj. Veljko Narančić nije uspio u kvalifikacijama u bacanju diska, kao ni Petar Goić u kladivu i Rudolf-Mrzla Markušić u bacanju koplja. Zulejka Stefanini ispala je u kvalifikacijama na 80 m prepone, dok je Vera Neferović u bacanju diska bila 17.
U biciklizmu je August Prosenik bio izvrsni 13. u cestovnoj utrci na 100 km, dok je Josip Pokupec ostao bez rezultata.
Mačevaoci Vladimir Mažuranić i Branko Tretinjak nisu uspjeli proći kvalifikacije u disciplini mač.
Vaterpolisti su prvi put nastupili na olimpijskim igrama. U sastavu tadašnje reprezentacije Jugoslavije od 11 igrača bilo je osam Hrvata: Filip Bonačić, Luka Ciganović, Vinko Cvjetković, Mile Čurlica, Ivo Giovanelli, Miro Mihovilović, Vojko Pavičić i Ante Roje. Iako su u prednatjecanju izgubili od Velike Britanije (3:4) i olimpijskih pobjednika Mađarske (1:4), s jednom pobjedom u kvalifikacijama protiv Malte (7:0) zauzeli su 10. mjesto, naš golman Miro Mihovilović proglašen je najboljim vratara vaterpolskog turnira Igara.
Igre u Berlinu, unatoč snažnoj nacističkoj promidžbi, ostat će zapamćene po 23-godišnjemu crnom američkom sprinteru Jesse Owensu iz Alabame, koji je osvojio četiri zlatne medalje – na 100 i 200 metara, štafeti 4×100 i u skoku u dalj. Tako je postao prvim Amerikancem koji je osvojio četiri zlata u atletici. U utrci na 100 m slavio je ispred sunarodnjaka Ralpha Metcalfea. Owens je privukao pozornost još kao gimnazijalac, kada je izjednačio svjetski rekord na 100 jardi, trčeći 9,4 sekunde, a 25. svibnja 1935. u Arboru, godinu dana prije Olimpijskih igara, a u samo 45 minuta srušio je pet svjetskih rekorda i izjednačio šesti. U povijesti je to ostalo zapamćeno kao “Dan svih dana”. Unatoč velikom uspjehu u Berlinu, nakon povratka u domovinu nitko mu nije ponudio posao. Tako je za život zarađivao utrkujući se protiv konja, automobila.
Kronologija olimpijskih igara Tokio, 1940.; London 1944.
Dvanaeste i trinaeste olimpijske igre koje su se trebale održati u Tokiju (1940.) i Londonu (1944.), zbog Drugoga svjetskog rata nisu održane.
Tijekom Drugog svjetskog rata preminuo je predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora grof Henri Baillet-Latour pa je vođenje preuzeo potpredsjednik Šveđanin Sigfried Edström.
Zahvaljujući tome što je Švedska tijekom rata bila neutralna zemlja Edström je uspio održavati kontakte s članovima MOO-a pa je godine 1945. sazvao prvi poslijeratni sastanak Izvršnog odbora na kojem je prihvaćena ponuda Londona da bude domaćin XIV. olimpijskim igrama godine 1948.
Kronologija olimpijskih igara London, 1948.
– broj sudionika: 4104 (390 žena i 3714 muškaraca)
– broj zemalja sudionica: 59
– broj sportova: 17
– broj disciplina: 136
– Igre je otvorio: kralj George VI.
– olimpijski plamen: atletičar John Mark
– olimpijska prisega sportaša: atletičar Donald Finlay
– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
– gradovi protukandidati: Baltimore, Lausanne, Los Angeles, Minneapolis i Philadelphia
– prve poratne Igre održane su u Londonu koji je bio domaćin i Igrama godine 1908.
– na Igrama nisu mogle sudjelovati Njemačka i Japan zbog optužbi za izazivanje ratne kataklizme
– u sprinterskim disciplinama prvi puta upotrijebljeni startni blokovi
Igre XIV. olimpijade iz Londona prvi put su se mogle pratiti na kućnim TV ekranima.
Reprezentacija Jugoslavije u Londonu brojila je 96 sportaša koji su se natjecali u sedam sportova i osvojili dvije srebrne medalje. Prvim srebrom okitio se Hrvat Ivan Gubijan (Bjelovar, 14. lipnja 1923.) u bacanju kladiva s rezultatom 53,73 m.
Drugu srebrnu medalju osvojila je nogometna reprezentacija za koju je igralo čak 12 Hrvata: Stjepan Bobek, Božo Broketa, Miroslav Brozović, Zvonimir Cimermančić, Zlatko Čajkovski, Željko Čajkovski, Ivan Jazbinšek, Ratko Kacian, Frane Matošić, Franjo Šoštarić, Bernard Vukas i Franjo Wölfl. Za reprezentaciju još su igrali Branislav Stanković, Aleksandar Atanasković, Miodrag Jovanović, Prvoslav Mihajlović, Rajko Mitić, Kosta Tomašević. U finalnoj utakmici porazila ih je reprezentacija Švedske sa 1:3.
Na Igrama su nastupili i vaterpolisti sastavljeni isključivo od igrača s hrvatskog Jadrana: Kovačić, Bakašun, Giovanelli, Grkinić, Kurtini, Ciganović Brainović, Amšel, Štakula, Radić i Strmec koji su zauzeli deveto mjesto.
Istinska junakinja Igara bila je nizozemska atletičarka Fanny Blankers-Koen (slika: na pobjedničkom postolju), 30-godišnja majka dvoje djece. Dvanaest puta izlazila je na trkalište i 12 je puta pobijedila. Osvojila je četiri zlatne medalje – na 100 i 200 m, 80 m prepone i u štafeti 4×100 metara. Zbog preklapanja satnice, nije mogla nastupiti u skokovima u vis i u dalj, iako bi vjerojatno i tu pobijedila.
Nakon mnogih sjajnih finskih srednjoprugaša pojavio se Čeh Emil Zatopek, koji je pravu slavu doživio za četiri godine, na Olimpijskim igrama u Helsinkiju. U Londonu je osvojio zlato na 10.000 m.
Među boksačima ostao je zapamćen Mađar Laszlo Papp, koji je upravo u Londonu osvojio prvu od tri uzastopne zlatne medalje u srednjoj kategoriji.
Kronologija olimpijskih igara Helsinki, 1952.
– broj sudionika: 4955 (519 žena i 4436 muškaraca)
– broj zemalja sudionica: 69
– broj sportova: 17
– broj disciplina: 149
– Igre je otvorio: predsjednik Juho Paasikivi
– olimpijski plamen: atletičari Paavo Nurmi i Hannes Kolehmainen
– olimpijska prisega sportaša: gimnastičar Heikki Savolainen
– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege
– gradovi protukandidati: Los Angeles, Amsterdam, Minneapolis, Detroit, Chicago i Philadelphia
Na Igrama prvi put sudjeluju sportaši SSSR-a i počinje suparništvo dviju sportskih velesila – SAD-a i SSSR-a – za prvenstvo na olimpijskoj sceni.
Reprezentacija Jugoslavije sudjeluje na Igrama sa 96 sportaša koji se natječu u 11 sportova i osvajaju tri medalje – jednu zlatnu i dvije srebrne.
Prvu zlatnu poslijeratnu medalju donio je četverac splitskog “Gusara” u sastavu: Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić.
Srebrne medalje osvojili su vaterpolisti i nogometaši. Nogometna reprezentacija Jugoslavije u istom je sastavu odigrala šest utakmica. Za nju su nastupili: Vladimir Beara, Branko Stanković, Tomislav Crnković, Branko Zebec, Stjepan Bobek, Tihomir Ognjanov, Rajko Mitić, Bernard Vukas, Vujadin Boškov i Zlatko Čajkovski, a u pričuvi su bili Vladimir Čonč, Vladimir Firm i Slavko Luštica. Reprezentaciju Jugoslavije u finalu su porazili Mađari s 0:2.
Vaterpolo reprezentacija bila je gotovo u cijelosti sastavljena od igrača iz hrvatskih klubova koji su, uz šest pobjeda i dvije neriješene utakmice, ostali bez zlata samo zbog bolje gol-razlike Mađara. Za najboljeg vratara turnira proglašen je vratar riječkog “Primorja” Zdravko Ćiro Kovačić, a od Hrvata u sastavu reprezentacije igrali su još: Juraj Amšel, Veljko Bakašun, Marko Brajnović, Vladimir Ivković, Zdravko Ježić, Ivica Jobo Kurtini, Lovro Radonić, Ivo Štakula Kolendić i Boško Vuksanović.
Apsolutni junak Igara bio je Emil Zatopek, jedini koji je u povijesti na istim igrama osvojio zlato na 5000 i 10.000 metara, te u maratonu. Njegovo trčanje bilo je vrlo jednostavno. Od početka bi preuzeo vodstvo te bi jakim tempom i promjenama ritma slamao suparnike. Prema grimasama na njegovu licu, čovjek bi pomislio da umire od boli. Najteže je došao do zlata u utrci na 5000 metara. Na dvostruko dužoj stazi protivnike je ostavio za pola kruga, a u maratonu je ostvario prednost od dvije i pol minute.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
