Na održanoj konferenciji za medije nevladinih ženskih udruga iz vremena Domovinskog rata 1991-1996. brojne su sudionice i sudionici izrazili solidarnost s urednicom i novinarkom Ozanom Bašić, a u povodu sramotnog otkaza koji je dobila na Mreži TV. Također sve prisutne osobe izrazile su ogorčenje zbog nasilja nad ženama u hrvatskim medijima koje je postalo gotovo svakodnevna praksa.
Navedeni su primjeri brojnih novinarki kao što su Karolina Vidović Krišto, Hloverka Novak-Srzić i Elizabeta Gojan. Nezavisno od njihovih pojedinačnih slučajeva i svjetonazorskih opredjeljenja članice udruga iz časnog vremena Domovinskog rata izražavaju navedenim novinarkama svoju solidarnost i podršku istovremeno se zalažući za elementarna demokratska načela.
Prisutne su se složile kako od trenutka povijesnog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju svjedočimo paradoksalnom i sve intenzivnijem i sustavnom gušenju slobode javne riječi u medijima naše Republike. Nasuprot deklarativnih izjava i obveza koje je izvršna i zakonodavna vlast preuzela te neupitnih načela koja su temelj svake demokratske zajednice problemi u hrvatskim medijima sve su teži i dramatičniji!
Otkazi uglednim urednicama i novinarkama i to kako onima na javnoj HRT-u tako i u nizu privatnih i komercijalnih medijskih kuća ukazuju na potrebu jasnog prosvjeda protiv takve prakse i istinskog iskazivanja solidarnosti sa žrtvama ovoga nasilja.
Njegujući univerzalne vrijednosti iz vremena hrvatskog Domovinskog rata i dramatičnih dana agresije na Republiku Hrvatsku 1990. – 1995. prisutne su se odlučno zauzele za trajne akcije i sustavnu borbu za slobodu javne riječi. Pozivaju javnost da se pridruži nastojanjima za obranu slobode javne riječi.
Osobito su naglasile da se kao državljanke Republike Hrvatske s istim osjećajem odgovornosti kao i 1991. godine obvezuju na suprotstavljanje nasilju nad ženama u hrvatskim medijima.
U slučaju otkaza gospođi Ozani Bašić osobito je problematizirana serija nečasnih pritisaka i manipulacija te prijetnji kojima je bila izložena tijekom serijala u kojem je razgovarala sa autentičnim sudionicama nevladinih udruga kao što su Slavica Bilić, Shenida Bilalli, Dunja Vatovac, Dragica Pandek te Jelica Sarajlija. Ukazujući na neupitne probleme zakonskih prijedloga u svezi silovanih žena prisutni su se složili s potrebom bitne promjene njegovog konteksta i jasnog određenja s obzirom na velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku. Uz prisutne članice ženskih nevladinih udruga podršku i solidarnost izrazili su i Slaven Letica, Josip Jurčević, Josip Kokić, Antun Bačoka Udruga „ Korektiv“, Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100%-tnih HRVI I skupine te posebnom pismenom porukom prva Predsjednica legendarnog Bedema ljubavi iz 1991. gospođa Slavica Bilić.
