Zlatko Miliša: Djeca i mladi hitno trebaju posebnu zaštitu od pedofila i nastranih ideja

Zlatko Miliša
Foto: snimka zaslona

U školskom predmetu »Zdravstveni odgoj« treba primjerima aktualizirati nepoželjna ponašanja, osobito javnih osoba koja samo zbog osobnih animoziteta pokazuju kako negiraju vrijednosti tolerancije. Nebitno je kakvih su svjetonazora, a primarno je koje poruke šalju građanima/kama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Žalosna je činjenica da je Ministarstvo znanosti 2019. dopustilo neprimjerene sadržaje učenicima srednjih škola za lektiru iz Hrvatskoga jezika i književnosti. Na primjer, Haruki Murakami u romanu Norveška šuma opisuje učiteljicu koju seksualno napastuje trinaestogodišnja učenica, a od istog autora u djelu Kafka na žalu opisuje se seksualni odnos između petnaestogodišnjaka i žene u zrelim godinama. U djelu Mramorna koža Slavenke Drakulić opisan je seksualni odnos očuha i maloljetne kćerke njegove partnerice. Zoran Ferić u romanima Anđeo u ofsajdu i Mišolovka Walta Disneya opisuje pedofilske sklonosti… Što bi na ovo rekli Ivana Brlić-Mažuranić, Sunčana Škrinjarić, Vesna Parun, Andersen i ostali „nesuvremenici“ današnje produkcije za najmlađu, ali zato najosjetljiviju populaciju?

Zbog politikanstva još nemamo zdravstveni odgoj

 Znanstvenici Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) iz New Yorka, ispitujući duševno zdravlje studenata, zabilježili su da je dvije trećine studenata izjavilo kako im je primarni cilj naći smisao života. To je ključ poimanja ZDRAVLJA na osobnoj i društvenoj razini. Stoga je žalosna i činjenica da zbog prepucavanja političara ili politikantstva u naše škole još nije uveden zdravstveni odgoj. Pitanje zdravlja nije samo medicinsko pitanje, i zato zdravstveni odgoj mora sadržavati sadržaje iz područja odgojnih znanosti, antropologije, sociologije, psihologije…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Od 2005. – 2007. bio sam zamjenik predsjednice Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama RH. Svi članovi Povjerenstva smo se suglasili da nam je potreban Zdravstveni, a ne Spolni odgoj.  Međutim, vrlo brzo smo se su Povjerenstvu podijelili oko programa dviju udruga koje su dobile najviše ocjene. Tada me jedan član istog Povjerenstva za vrednovanje pristiglih programa, upitao: “Pa je li moguće da ćete i vi stati na stranu konzervativnih prijedloga? Odgovorio sam mu da sam konzervativac kada je u pitanju opstojnost i čuvanje tradicijskih vrednota i mentalnog zdravlja, ali sam (istovremeno) nepopravljiv liberal kada su u pitanju prava i obveze svake (odrasle) osobe te da želim sudjelovati u prekidu podjela, neizdrživog stanja po pitanju nezainteresiranosti Države za probleme djece i mladih. Upitao sam istog kolegu: “Može li u tzv. primitivnim zajednicama biti liberalnog spolnog odgoja?” Naravno, da ne, gotovo s podsmjehom je odgovorio. Potom sam ga demantirao jednim primjerom. Naime, Margaret Mead, koja je u svojoj knjizi Seks i temperament u tri primitivna društva opisala  kako primitivna plemena na Novoj Gvineji imaju običaj da muškarci iz plemena in vivo obučava(ju) dječake i djevojčice spolnom činu. Pitao sam ga bi li i on takvu praksu primijenio kod nas!? Ostao je  bez komentara.  Kakve li „slučajnosti“ da je raniji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović 2012. godine, dopustio izbacivanje četvrtog modula – vještine komuniciranja u obitelji, a u modulu spolnog odgoja su tek dodane tehnike i/ili vještine. Od tada do danas su se samo produbile razlike po pitanju zdravstvenog odgoja u školama, osobito u svjetonazorima, a argumente struke ostali su po strani…

Djeca i mladi hitno trebaju posebnu zaštitu od pedofila i nastranih ideja

Jesmo li zaboravili da u SAD-u postoji „edukativni“ Spolni odgoj s praktičnim vježbama za studente, da su u Nizozemskoj pedofili 2006. osnovali stranku “Dobrosusjedske ljubavi, slobode i različitosti” (NVD – Ljubav, sloboda i raznolikost). Jedna od zadaća te stranke jest ozakoniti spolne odnose s dvanaestogodišnjom djecom. Tadašnja granica bila je šesnaest godina. Manipulirajući osnovnim ljudskim slobodama, iznosili su “argumente” kako “zabrane čine djecu radoznalom, a da je cilj “razbijanje tabua i borba protiv netrpeljivosti”. Zagovornici i osnivači te stranke pokušavali su se prikazati kao borci za dječja prava! Pravima šesnaestogodišnjaka smatraju prostituiranje i sudjelovanje u pornofilmovima. Pedofilskoj stranci nizozemski je sud odobrio rad, uz tvrdnju da nitko ne smije ugroziti pravo na slobodno izražavanje, okupljanje i udruživanje. O dobrobiti i zaštiti djece nije bilo riječi. Njemački mediji u lipnju 2020. izvještavaju kako je Berlinska Stranka zelenih razotkrila skandal zlostavljanja djece u domovima iz kojih su djeca stavljana pod skrbništvo pedofila više od tri desetljeća. Šveđanka i predsjednica mladih liberala Cecilia Johnsson početkom veljače 2016. godine predala zahtjev za legalizaciju incesta i nekrofilije. Medijima je izjavila o štetnosti moralnih načela te da nitko ne smije zabranjivati “ljubav’ incestuoznoj vezi.” Za nekrofiliju je dodala ako osoba za života potpiše dokument “da daje svoje tijelo za takve usluge, država i to ne bi smjela zabranjivati.” (O tome je pisao Expressen)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U jednoj od TV-serija Sex inspektor prikazuje se bračni par koji ima problem jer supruga ne može doživjeti orgazam. Da bi svoj problem otklonili, oni su svoje intimne trenutke snimali kamerom, a seksualni su terapeuti pred TV-gledateljstvom davali savjete dotičnom paru kako doći “do vrhunca”. Jedna od rijetkih psihologinja koja je reagirala na te deformacije, Ana Karlović, rekla je: “Ono što mi psiholozi želimo poručiti jest da je ključno da njegujemo temeljne ljudske vrijednosti kao što su humanost, dostojanstvo, integritet, suosjećanje i da ih ne prodajemo za jeftinu zabavu.”

Alfred Kinsey je, kao predvodnik seksualne revolucije u SAD-a, tvrdio kako svaki seksualni čin postaje dobar ako udovolji željama pojedinca, neovisno o tome je li to incest, pedofilija, homoseksualan ili biseksualan odnos. Ti su odnosi za njega, neovisno o dobi, poželjni ili “naravni”. Smatrao je da odrasli trebaju prihvatiti njegove teze te ih prakticirati, tj. poticati kao “prije nego što djecu onemoguće odgojni, tradicionalni ili vjerski tabui”. Slično je rezonirao sveučilišni profesor Philip Tromovitch iz Japana tvrdnjom: “Normalne muškarce uzbuđuju djeca“. Kome takva gledišta danas mogu biti prihvatljiva? Samo nastranim tipovima. Kinsey nalazi nikome danas ne mogu biti aktualni, a najmanje znanstveno validni. Pored toga etički nedopustivo kada nekoga tko danas radi na tom institutu povezuju s Kinseyevim mišljenjima.

Zdravstveni odgoj kao multisektorski pristup u vrijeme korone je potrebniji nego ikad

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Panika i histerija oko korona virusa se šire matematičkom progresijom diljem svijeta, posljedice su višestruke, pogubnije od samog koronavirusa! I to je potrebno implementirati u Zdravstveni odgoj. Koronavirus je probio granice samog područja medicine. To je samo jedan u nizu dokaza zašto nam treba multisektorski pristup kao i inderdisciplinarna suradnja stručnjaka različitih profila kod izrade programa Zdravstvenog odgoja. Kroz te module djecu i mlade treba učiti vještinama komunikacije, spolnom odgoju, preveniranju nasilja nad i među mladima, empatiji, odnosu prema sebi i drugima, preveniranju stigmatizacije drugih i drugačijih,  poštovanju i samopoštovanju i zdravim načinima stjecanja slike o sebi. Posebnu pažnju treba pokloniti nasilju nad djecom i među djecom, zaštiti od zlostavljanja u obitelji, zaštiti od bullyinga i cyberbyllinga, sextortinga (ucjenjivanjem za slanjem seksualno sugestivnih sadržaja). Jedan od najvažnijih aspekata u zdravstvenom odgoju trebala bi biti jasna strategija u borbi protiv stigmatizacije bolesnih, ili drugih i drugačijih. Pojedinci  mogu biti stigmatizirani na osnovu fizičkih atributa – hendikepa (razni invaliditeti), tjelesnog izgleda (anoreksičnost, pretilost  i sl.) pripadnosti etničkoj grupi, mentalnog zdravlja…. Negativni aspekti diskriminacije uključuju reduciranja temeljnih ljudskih prava na socijalnu i/ili zdravstvenu skrb, mentalno zdravlje stigmatiziranih, što dovodi do daljnjih oblika diskriminacije. Kada se, recimo, mentalna bolest ili maligne bolesti povezuju s nepoželjnim „stanjima”,  onda se time sugerira da takve možemo isključivati iz društva, obitelji, vršnjaka. Takva stanja (ne)izravno vode do stigmatizacije drugih i drugačijih kao društveni balast.

Od pojave virusa čovječanstvo je upalo u višestruke, u povijesti neviđene  krize u opasnoj simbiozi s financijskom, duhovnom, psihičkom, moralnom, medicinskom, pedagoškoj dimenzijom… To nas čini osobito osjetljivima i to na svim kontinentima i  za sve generacije.  U vremenima prijetećih opasnosti je prirodno da se povežemo jedni s drugima i funkcioniramo u zajedništvu, a što nam je drastično smanjeno u nametnutoj  (dugotrajnoj) izolaciji.

Moderna vremena govore u prilog tezi o epidemiji usamljenosti kao bolesti koja je došla znatno prije koronavirusa! Svjetski stručnjaci upozoravaju da će nakon epidemije koronavirusa biti daleko izraženija epidemija krize mentalnog zdravlja.

Svjetska udruga psihijatra kao i WHO  trebali su proglasiti i pandemiju panike i histerije, a nisu, dok su  FB grupe širile paniku izmišljenim novostima. “Strah je normalan, a panika je poremećeni strah i veća je opasnost od samog virusa. Ljudi se počnu ponašati iracionalno, stoga je panika zarazna kao i sam virus….”,  izjavila je nedavno za jednu TV kuću psihoterapeutkinja Zora Subotić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Primjeri nepoželjnih ponašanja premijera i predsjednika Države kao sadržaj zdravstvenog odgoja

U školskom predmetu »Zdravstveni odgoj« treba primjerima aktualizirati nepoželjna ponašanja, osobito javnih osoba koja samo zbog osobnih animoziteta  pokazuju kako negiraju vrijednosti tolerancije. Nebitno je kakvih su svjetonazora, a primarno je koje poruke šalju građanima/kama. Naravno da ovdje aludiram na međusobne svađe premijera i predsjednika Države. Psihoterapeuti koji su radili s narcisoidnim osobama utvrdili su njihove karakterne osobine: uvjereni su da sve znaju, netolerantni su, traže pokornost, a u onima koji se odupiru vide opasnost, stvaraju napete odnose u komunikaciji, ako nemaju apsolutnu kontrolu nad drugima misle da onda kontrole uopće nema. Autoritarne osobe sklone su cinizmu i/ili podcjenjivanju drugih, na druge gledaju u stereotipima, dijele ljude na “odane” i “neprijatelje”, preziru kritičare  te suradnike tretiraju kao poslušnike. “Od krize je nepodnošljivija bahatost i samovolja vlastodržaca” (Jasmina Popović).

Zaključno

U jednom  razgovoru Dalaj Lamu su upitali što ga na svijetu najviše iznenađuje, a odgovorio je više nego poučno: “Čovjek. Zato što žrtvuje svoje zdravlje da bi zaradio novac. Zatim žrtvuje taj isti novac da bi povratio izgubljeno zdravlje. Ujedno je i toliko zabrinut zbog svoje budućnosti da ne uživa u sadašnjosti. Rezultat je da živi kao da nikada neće umrijeti, a onda umre kao da nikad nije živio”. Norman Vincett Peale u knjizi Moć pozitivnog mišljenja navodi brojne argumente te konstatira: „Nije pronađena tableta ni cjepivo koje bi nas zaštitilo od naših vlastitih emocionalnih sukoba… Emocionalna oboljenja ukorjenjuju se u vama, crpe vašu energiju, umanjuju vaše sposobnosti te uzrokuju pogoršanje zdravlja…” Kao zaključnu rečenicu citiram Kinesku poslovicu: “Ako nemate dovoljno vremena za svoje zdravlje, kasnije ćete morati odvojiti mnogo više vremena i novaca za svoju bolest”.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

**Dr. sc. Zlatko Miliša sveučilišni je profesor, pedagog, sociolog i društveni kroničar. Diplomirao je sociologiju i pedagogiju u Zadru, a magistrirao na Filozofskom fakultetu u Rijeci s temom Formiranje vrijednosnih orijentacija mladih prema radu. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, disertacijom Teorijsko-metodološki problemi istraživanja odgojne vrijednosti rada. Autor je petnaest znanstvenih knjiga-monografija u Hrvatskoj, a ima više od osamdeset objavljenih znanstvenih i stručnih radova u petnaestak časopisa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.