Zlatko Miliša: Zašto bojkot kupaca samo načelno prihvaćam?

Bojkot kupaca u petak, 24. siječnja, treba samo načelno pozdraviti jer je pokazao toliko željenu solidarnost i zajedništvo građana. Ukoliko se bojkot nastavi, sve do (drastičnog) spuštanja cijena, onda bi to bila dva glavna i jedina razloga zašto podržavam ovu inicijativu. Evo zašto…

> Oreščanin i Fižulić o bojkotu trgovina, Mrvac o plaćama

Inicijativu za bojkotom pokrenula je skupina građana Facebook grupe ‘Halo, inspektore‘, a koja je pod kapom Europskog centra izvrsnosti potrošača (ECIP). Ono što je više nego indikativno, ova akcija je dobila podršku društava za zaštitu potrošača, od sindikata, većine oporbenih stranaka do ministra gospodarstva i premijera. Suzbijanje inflacije je stavljeno u drugi plan, a danima se u medijima apostrofiralo “rješenje” Vlade RH sa novom proširenom listom proizvoda s ograničenim cijenama.

Bojkot treba nastaviti sve do spuštanja cijena

Jednodnevno apstiniranje od kupovine bilo je usmjereno prema trgovcima, a pokazalo je brojne manjkavosti. Gubitak novaca tog dana će trgovci vrlo brzo nadoknaditi, a nekontrolirana potrošnja će se nastaviti. Ovome u prilog ide činjenica da su građani dan prije i dan kasnije od jednodnevnog bojkota znatno više potrošili nego inače. Bojkot treba nastaviti sve do spuštanja cijena. U suprotnom sve će vrlo brzo otići u zaborav.

Nadalje, žalosno je bilo vidjeti neke novinare koji su snimali i uhodili (u petak) rijetke kupce i tražili objašnjenje zašto su i po što došli u određene trgovačke lance. Isti građani su bili tretirani kao “nedisciplinirani” građani bez maski u vrijeme korona ludila. Urednici nisu dali zadatak da razgovaraju s umirovljenicima koji danima ne odlaze u kupovinu radi crkavice koje mjesečno dobivaju.

> Vanđelić o bojkotu: Vlada RH je prava meta takvog prosvjeda

Protestni konzumerizam

Tanja Popović Filipović, voditeljica osječkog Centra za edukaciju i informiranje potrošača (CEIP), hvalila se (u Glasu Slavonije) kako je bila među prvima koja je zagovarala bojkot građana onih trgovina i njihovih vlasnika koji su nekontrolirano podizali cijene proizvoda đ pravdajući to raznim izlikama. U istoj novini je ispravno konstatirala da utjecati na inflaciju može ponajprije “bolja monetarna politika Vlade“. Međutim, nije točna njena tvrdnja da se kod nas “prvi put pokazao protestni konzumerizam” jer to nije njena niti naša originalna ideja. Evo zašto…

Dan bez kupovine je međunarodni dan prosvjeda protiv konzumerizma Buy Nothing Day, uz slogan “Kupuj manje, a živi više”, organiziran 1993. godine i od tada se događa svake godine u doba tradicionalno najvećih godišnjih potrošačkih groznica. Britanci su osmislili antikonzumeristički pokret i prozvali ga Enough – Dosta.

> Bojkot trgovina i uzroci inflacije: Jesu li baš za sve krivi ‘pohlepni trgovci’?!

Racionalni konzumerizam

Antikonzumerizam i alterkonzumerizam predstavlja sociopolitičku platformu koja se protivi konzumerizmu, a alterkonzumerizam predstavlja pokrete koji zagovaraju “novi racionalni konzumerizam”. Alterkonzumerizam tumači kako su korporativni kapitalizam i konzumerizam u neraskidivoj simbiozi. Ovdje se poziva na osvještavanje kritičkog mišljenja kod potrošača, koji bi trebali kupovati racionalno. Antikonzumerizam predstavlja niz društvenih pokreta, od religijskih, ekoloških do antiglobalizacijskih, a svi polaze od zahtjeva za promjenom stila života. To je reakcija i/ili posljedica fetišizacije proizvoda i svekolikog otuđenja – kada stvari upravljaju ljudima.

Potrošnja i otuđenje

Ovdje podsjećam na jednu znakovitu rečenicu Georga W. Busha, ex američkog predsjednika, a povodom terorističkih napada na New York i Washington 11. rujna 2001. godine: “Ne smijemo dozvoliti teroristima da nas zaustave u kupovanju”. Već iz ove izjave je razvidno koliko je potrošnja (p)ostala novi opijum za mase. Tako Chuck Palahniuk u romanu Klub braca analizira posljedice konzumerističke kulture. Autor navodi primjere kada su stvari nekada posjedovali ljudi, a sada njima upravljaju stvari. Ovome bih dodao sjajnu misao nepoznata autora: “Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste.” Odatle se vrijedi sjetiti Pitagorinog poučka: “Čovjek je mjera svih stvari”, koji se transformirao u konzumeristički slogan Emo, ergo sum (Kupujem, dakle postojim).

> Zlatko Miliša: Bojkot nastave, nasilje i izostanci učenika postaju pomodarstvo

Od proizvodnje do masovne potrošnje

Thorsten Veblen je u knjizi “Teorija dokoličarske klase” uočio razliku između industrije koja proizvodi “neuvredljive proizvode” i biznisa koji proizvodi “uvredljive proizvode “. Glede potonjeg termina to se danas vidi na fenomenu ekspanzije megapotrošačkih centra, koji postadoše “katedrale konzumerizma“.

U knjizi “The Sociology of Consumption”, Peter Corrigan analizira nastanak i razvoj potrošačkog društva, tvrdeći kako je tijekom 20. stoljeća konzumerizam počeo poprimati masovne razmjere i postao jedan od temeljnih karakteristika suvremenih društava.

Poljski sociolog Zygmunt Bauman u knjizi “Consuming life” tvrdi kako su se zapadna društva od proizvodnje transformirala u društva masovne potrošnje. Svi ti teoretičari zaboraviše naglasiti da su sve to bili znaci urušavanja liberalnog kapitalizma.

> Plenković o muci s inflacijom: Svi se moraju ponašati društveno odgovorno

Uzroci devijacija su u korporativnom kapitalizmu

Današnji korporativni kapitalizam je odavno prestao biti dio Weberove vizije protestantske etike i duha kapitalizma. Liberalizam je filozofija ekonomije i života koja polazi od postavke da bi se država trebala što manje miješati u gospodarske, tržišne i društvene odnose. Nekad i danas političari, ali i brojni intelektualci u liberalizmu vide korpus doktrinarnih zala, zanemarujući činjenicu da se u socijalizmu individualni interes branio samo kad je bio sukladan interesima partije na vlasti.

Socijalizam je svojom praksom i idejom kolektivizma gušio individualne inicijative, tržišne i građanske slobode. Liberalizam predstavlja jednu od najprogresivnijih teorija društva i kao takav nije (lijeva) politička ideologija. Nepoznavatelji tih činjenica liberalnu teoriju stavljaju u kontekst lijevih ideologija. Oni nemaju elementarne spoznaje o funkcioniranju tržišta i ekonomije. S duge strane ekonomisti nemaju spoznaje niti interesa upoznati sve aspekte socioloških istraživanja pogubnog utjecaja konzumerizma!

Zaključno

U svijetu su u porastu antikonzumeristički pokreti. Njih povezuje ideja za defetišizacijom proizvoda, kritika potrošačkog mentaliteta te korporativnog kapitalizma. Iz tog razloga naš zadnji jednodnevni bojkot (na dan “crnog petka”) nije naša umotvorina.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

> Miliša: Moje hrvanje s bolešću

Izvor: narod.hr