Mnogi Vukovarci i građani Hrvatske otvoreno se pitaju: koliko je krvnika iz logora Veleprometa živjelo među nama nekažnjeno? Ili čak još uvijek neki žive?
Hrvatska javnost nije niti približno upoznata sa strahotama koje su se događale u Veleprometu, a dobar dio javnosti nije niti čuo za ovaj najveći logor smrti. Snažan dojam koji ne vara je da to sve nije slučajnost, da je Velepromet kao mjesto ogromnog zločina bio malo poznat iz razloga što su četnici i sadisti iz tog logora ostali nekažnjeni.
Nakon nedavnog uhićenja u Londonu, 71-godišnjak iz Vukovara je po međunarodnoj tjeralici isporučen hrvatskom pravosuđu. Ovaj bivši pripadnik neprijateljske vojske u Domovinskom ratu državljanin je Hrvatske i Kanade. Protiv njega je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo optužnicu za ratni zločin u Vukovaru 1991. godine. Optužen je da je 18. studenoga 1991. godine, nakon što su JNA, četnici iz Srbije i hrvatski pobunjeni četnici okupirali Vukovar počinio zločine nad zarobljenicima. Kao pripadnik neprijateljske vojske i Vukovarac, u srpskom koncentracijskom logoru Velepromet prokazivao je one koje su sudjelovali u obrani grada.
I ne samo to: optužen je da je zarobljene vojnike i civile mučio i ubijao, te sudjelovao u ubojstvu dječaka Siniše Rajkovića (16).
Brutalna ubijanja djece u Vukovaru
Tereti ga se da je zajedno s još dvojicom četnika došao u prostore gdje su bili zatočeni hrvatski civili i branitelji Vukovara, izdvojio iz skupine Sinišu Rajkovića, dječaka od 16 godina kojemu je otac Stjepan bio dragovoljac i branitelj Vukovara. Krvnik je Sinišu odveo u zgradu stolarije. Tamo je zlostavljao dječaka, sva trojica četnika su ga udarali nogama i kundacima pušaka po tijelu i glavi, a kada je Siniša ostao ležati nepomičan na tlu, više puta su ga izboli vojničkim bajunetama i tako usmrtili.
> Krvnik zbog brutalnog ubojstva dječaka u Vukovaru isporučen Hrvatskoj: Od Siniše ostao samo uvojak
Sudbina Siniše Rajkovića samo je jedna od 34-ero ubijene djece u Vukovaru, koja su trajala od općeg napada na Vukovar u kolovozu 1991. godine pa sve do lipnja 1992. godine. Jedno od te djece je djevojčica Martina Štefančić, stara svega 4 godine, a ubijena davno nakon okupacije Vukovara u ožujku 1992. godine.
O sudbini vukovarske i druge ubijene hrvatske djece u ratu, gotovo 30 godina se nije ništa govorilo. Tek u posljednje vrijeme izlaze na vidjelo grozomorni zločini srpske vojske prema djeci u Domovinskom ratu.
Velepromet – najveće mučilište i mjesto smrti u Hrvatskoj
Velepromet je bio najveći srpski koncentracijski logor u Hrvatskoj u vrijeme srbijanske agresije, formiran je još u rujnu 91. u dijelu Vukovara pod okupacijom JNA i četnika, te nije bio zatvoren sve do travnja 1992. godine. Kroz njega je prošlo oko 10.000 ljudi, bili su sustavno i okrutno mučeni, bilo je ubijanja i silovanja, a mnogi su još i danas na popisu nestalih.
Užasni i nekažnjeni zločin počinjeni u Vukovaru, nepoznavanje sudbine nestalih osoba je ono što najviše muči Vukovarce, ali i građane Hrvatske.
U sve objekte Veleprometa ulazili su neprijateljski vojnici i uniformirani ljudi, prozivali pojedince ili ih samo prepoznavali i odvodili u smrt. Poslije su se čuli jauci, zapomaganja, a onda i pucnjava. U samo jednom limenom skladištu logora Velepromet bilo je smješteno više od 1000 ljudi, bez vode, WC-a ili bilo čega, pod je bio od betona. Nije se moglo ništa nego stajati na nogama. Ljudi, žene i djeca su mokrili ispod sebe, jer su objekti bili zaključani, a pred njima srpski stražari.
U ovome je koncentracijskom logoru, koji je cijeli bio ograđen visokom ogradom od žice, svakodnevno je vladao strah, jeza i smrt.
S vanjske strane ograde bili su razmješteni naoružani čuvari, a unutar žice su se kretali naoružani vojnici JNA, paravojne postrojbe hrvatskih Srba, četnici iz Srbije, BiH i Crne Gore, šešeljevci i drugi.
Zapovjednik logora bio je Milovan Cvjetičanin, okrutni čovjek koji je ostavio krvavi trag mržnje u Hrvatskoj i Vukovaru. Na stranicama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora nalaze se neka imena mučitelja i krvnika iz Veleprometa. U Hrvatskom društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) kažu i kako je kroz skladišta Veleprometa u razdoblju od rujna 1991. do travnja 1992. godine prošlo 10.000 branitelja i civila, a ubijeno ih je 800.
Nekažnjeni zločini nad Hrvatima
Gotovo trideset godina kasnije slika kažnjavanja zločinaca se nije promijenila, pa se pitamo hoće li monstruozni zločini nad Hrvatima ostati nekažnjeni. Mnogi Vukovarci i građani Hrvatske se otvoreno pitaju: koliko je krvnika iz Veleprometa živjelo među nama nekažnjeno?
Drugo, hrvatska javnost nije niti približno upoznata sa strahotama koje su se događale u Veleprometu, a dobar dio nije niti čuo za ovaj logor smrti. Za to su krivi prije svega političari, ali i dobar dio medija za koje žrtve ovog logora kao da ne postoje.
Dojam koji ne vara je da to sve nije slučajnost, da je Velepromet kao mjesto ogromnog zločina bio malo poznat iz razloga što su četnici i sadisti iz tog logora ostali nekažnjeni.
A strahote koje su činile u logoru Velepromet nadilaze ljudski um.
Danas su zahvaljujući pojedincima, a ne hrvatskim vlastima, konačno izašli u javnost dijelovi životnih tragedija žrtava ovog logora. Neke od njih opisao je u svojoj knjizi i Vilim Karlović, pripadnik Tigrova i jedan od rijetkih koji je napisao svjedočanstvo o ovom srpskom koncentracijskom logoru smrti za Hrvate.
Žrtve Veleprometa već trideset godina čekaju na pravdu i istinu, a nje – nema.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
