Tragična sudbina Aleksandre Zec i njezine obitelji tema je o kojoj se mnogo govori, ali ne kako bi se odala počast tom djetetu, nego se njezina sudbina u većini slučajeva koristi u političke svrhe. Tako mnogi hrvatsku državu i hrvatsku policiju manipulativno pokušavaju prikazati odgovornom za ovaj surovi zločin te relativizirati krivnju za Domovinski rat. Umjesto jasne definicije rata kao velikosrpske agresije na Hrvatsku, oni nastoje stranu koja se branila prikazati kao onu koja je bila vođena zločinačkom politikom.
S istim ciljem u medijima se gotovo i ne spominje na stotine hrvatske djece koje su agresorske snage ubile ili ranile u Domovinskom ratu. Prema procjenama, agresor je u ratu ubio preko 400 djece.
Donosimo jedan od najstrašnijih primjera silovanja, mučenja i ubojstva 14-godišnjeg dječaka, primjera koji je neshvatljiv ljudskom umu. Ovo strašno mučenje dogodilo se nakon srpske okupacije Vukovara, a opisao ga je svjedok tog mučenja, Vilim Karlović u knjizi “Preživio sam Vukovar i Ovčaru”.
14-godišnji dječak kao žrtva
Silovanje i mrcvarenje do smrti nesretnog djeteta opisano je na stranicama 137.,138. i 139. knjige “Preživio sam Vukovar i Ovčaru” autora Vilima Karlović koji je bio i Haški svjedok.
Citati iz Glave VII. AGONIJA MODOTEKSA I VELEPROMETA:
“Na redu je druga prostorija iz koje opet izvode dvojicu koja se moraju skinuti do gola. I oni prolaze sve isto kao i svi prije njih. Krvnici imaju ritam po kojem malo ubijaju malo nazdravljaju. Neshvatljiva je volja za tolikim mučenjem i ubijanjem, a upornost ne daje nikakvu nadu da će se ovdje dogoditi čudo i da ćemo preživjeti.
Izvode još nekoliko ljudi iz druge prostorije i jednog iz naše, kojeg odabire Sveto. Nakon svakog mučenja i bolnih krikova slijedi rafal kojim se prekidaju stravične muke….
Krvnici iza vrata nastavljaju svoje veselje i pijanku, zadovoljni svime što su učinili. Glad i žeđ za hrvatskom krvi ne prestaje, na vratima se pojavljuje Dule s nožem u ruci:
Ima koji dobrovoljac? Ha, jel ima? Postavlja pitanje kao da je uvjeren da će mu se netko javiti.
Ajde, bre! Nek se neko javi! Nek bude junačina! Dok uživa u svojoj moći i našem strahu, sam odabire nekoga iza mene pokazujući nožem.
Ti, ajde napolje! – govori.
Nemojte! Nemojte! Molim vas! – govori dječak čiji je brat odabran.
Stariji brat pokušava krenuti, ali mu se mlađi objesi za nogu i ne pušta ga.
Brat ga pokušava maknuti pomiren s tim da mora poći, ali dječak plače i moli da ga ne vode. Događa se na trenutak da Dule popušta:
Ajde dobro! Sedi dole! – ali odmah zatim i novi šok. Bez obzira na svu okrutnost i vjerstva koja sam vidio, ne mogu vjerovati da u tim ljudima nema ni mrvice ljudskosti.
Ajde ti, mali, napolje! – govori dječaku i kroz smijeh nastavlja:
spasi burazeru dupe! Ajde, bre, napolje!
Svi smo u šoku i nevjerici, ali i u velikom strahu, pa šutimo, i tako proživljavamo ovu agoniju. Sada zapomaže stariji brat , plače i govori:
Pa nemojte njega! Molim vas! Ima 14 godina, molim vas, nemojte! Vodite mene, nemojte njega! Nemojte…
Sedi, bre, dole! Ajde, mali, ajde! Šta se čeka! – nastavlja četnik svoju ceremoniju.
Gledam ih potpuno zaboravljajući koliko je to opasno….
Ajde, mali! Ili će i burazer s nama!
Čim je dječak izašao, traže od njega da se svuče……..
Čuje se kako Dule nekoliko puta ponavlja dječaku da skine gaće ….
…
“Boli me jako! Nemoj čiko! Majko moja, majčice!”….
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
