Narod je izabrao, Hrvatski Sabor je konstituiran i izabran je predsjednik Sabora.
Nekom se taj izbor sviđa, nekome ne sviđa, a neki su ravnodušni. Oči široke javnosti uprte su u novu Vladu i iščekuju se njezini potezi.
Sirotinja, koja je nažalost naša najveća društvena skupina u zebnji duboko u duši pokušava zatomiti krucijalno pitanje: “Jesu li i ovi isti kao i oni prije? Ne daj Bože”!
Ono malo srednjeg društvenog sloja što je još ostalo nakon eksperimenata ideoloških ekonomija postaje potpuno ravnodušno jer zna da ne predstavlja presudnu masu koja bi mogla donijeti zaokret u pozitivnom smjeru. Tajkuni se nadaju da će i ova Vlada ostaviti rupe u strukturi vlasti kroz koje će oni i dalje sisati iscrpljenu sirotinju.
Kao i uvijek do sada, svatko razmatra svoje polazište i mogućnost postizanja vlastitog cilja.
A gdje je to zajedništvo koje bi trebalo donijeti boljitak?
Novi se predsjednik Sabora sudario s arogancijom i bezobzirnom bahatošću bivšeg premijera
Poziv novog predsjednika Sabora na zajedništvo koje je u ovom trenutku izuzetno važno kao da je naletio na betonski zid.
Sudario se s arogancijom i bezobzirnom bahatošću bivšeg premijera. Nazvati saborsku većinu kriminalcima, špijunima i proustaškom koalicijom zaista je nedopustivo i tome jednom treba stati na kraj. Kako očekivati suradnju s devijantnom ideološkom paradigmom. Gdje je tu ethos?
On je bačen u blato i pregažen za ovo vrijeme neprimjerenim ponašanjem gubitnika. Kako to nije prva ovako teška izjava može se pretpostaviti da osoba koja ih je izrekla možda ima vrlo teške psihičke probleme. No i njegova stranka izgleda boluje od iste bolesti jer se nije ogradila od ovog nečuvenog ponašanja.
Svaka čast gospodinu Leki na visokom demokratskom dosegu koji je pokazao. Jednako tako i gospodin Baldasar pokazao je odmak od izrečenih izjava te potpuno opravdano zatražio ostavku vođe svoje političke stranke i njezinog vodstva.
Takva retorika zasigurno je umobolna i odraz je makijavelističke borbe za vlast koja pred sobom potire sve moralne i etičke temeljne vrijednosti. Je li moguće napustiti te partitokratske paradigme i krenuti novim – pravim putem?
Za neke nažalost nije i oni moraju biti udaljeni iz politike. Bolesno tkivo uvijek treba odstraniti i zdravom tkivu omogućiti rast i razvoj.
Potreba za moralnom obnovom
Svakako, to je moguće no za to treba postojati politička volja i pravilan društveni okvir. Prije svega treba krenuti s moralnom obnovom. Ona bi trebala vratiti temeljne moralne vrijednosti, a to su poštenje, pravednost, društvena osjetljivost i tolerancija.
Upravo na temelju tih vrijednosti može se razviti nacionalna svijest i domoljublje kao presudni preduvjeti bolje budućnosti. Liberalni kapitalizam podmetnut kao sredstvo procesa globalizacije mora se zamijeniti demokršćanskim modelom spajajući pri tome tradicijske vrijednosti i običaje našeg naroda s modernim znanstvenim pristupom.
U tom smjeru prvenstveno trebaju djelovati odgoj u obitelji, škola i druge društvene institucije, a Vlada treba postaviti i osigurati uvjete koji to omogućuju. Potpuno novi curriculum edukativnih institucija mora dovesti do deideologizacije i tako omogućiti istini prodor u svijest naroda.
Dosta je stranačkih edukacija, ekonomija i zakona. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti treba se probuditi i početi djelovati. Upravo ona bi morala biti nositelj promjena u sustavu edukacije. Njoj nije bila dovoljna samo promjena imena zabilježena na obavijesnoj ulaznoj ploči.
Mjesto u Hrvatskom Saboru ne smije biti zagarantirano nikome
Najveće promjene moraju se provesti u Ministarstvu pravosuđa. Promjene u zakonima moraju biti donesene što prije, moraju osiguravati jednakost sviju pred zakonom, trebaju imati „zube“ i vrijediti dovijeka kao što je to slučaj u starijim demokratskim sustavima. Zakoni se ne mogu mijenjati svaki puta s promjenom vlasti. To osobito važi za Ustav kako temeljni zakon jedne države, a i izborni zakon koji se do sada mijenjao tako često poput pelena kod malog djeteta.
Mjesto u Hrvatskom Saboru ne smije biti zagarantirano nikome jer je to u suprotnosti s načelom jednakosti izrečenim u Ustavu. Prava nacionalnih manjina kao osjetljivih skupina treba svakako zaštititi no to moraju regulirati neki drugi zakoni. Jednako tako važno je osigurati primjenu zakona. Što vrijede dobre odredbe kojih se nitko ne pridržava jer se zakon ne provodi.
Model dogovorne i planske privrede treba što prije zamijeniti modelom tržišnog gospodarstva. Poljoprivredu, koja još uvijek ima zdravo tlo i zdravu vodu treba usmjeriti ka ekološkoj proizvodnji i podsticati ju, a uvoz koji nudi GMO robu nepoznatog podrijetla treba što prije zaustaviti.
Daljnji razvoj turizma, naše najprofitabilnije djelatnosti, mora pratiti vlastita poljoprivreda svojim ekološkim proizvodima. Država mora kontrolirati strateški važne djelatnosti i potaći njihov razvoj no istovremeno spriječiti njihov monopol. To se u prvom redu odnosi energetiku (naftu, plin, rude, vodu, električnu energiju), komunikacije (telekomunikacije i cestovne komunikacije) te vojnu industriju.
Drugim riječima zaokret mora biti radikalan. To zasigurno zahtjeva velike rezove i mnoga odricanja. Sigurno će biti bolno no zadnji čas je da se te reforme provedu. Upravo zato je kao nikada prije potrebno zajedništvo i politička volja jer jedino tako možemo krenuti naprijed.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
