Mađarsko-hrvatski politički odnosi, su iznimno dobri, saveznički i partnerski od samog početka hrvatske državne nezavisnosti, sve do poslovnih napetosti na relaciji MOL-INA. Mađarska ima odličan geoprometni položaj u Središnjoj Europi, vrlo razvijenu prometnu infrastrukturu, vrlo jaku agro-industriju i jedinu , ali vrlo moćnu multinacionalnu energetsku kompaniju MOL, koja daje strateško uporište za razvoj izgradnje vrlo dobre mađarske geoekonomske pozicije u Središnjoj i Jugoistočnoj Europi.
Politička stranka desnog centra Fidesza od izborne pobjede u svibnju 2010., ubrzano provodi mađarsko državno (ne baš uvijek na zadovoljstvo Europske Komisije), medijsko, političko, financijsko i zakonodavno restrukturiranje, gradeći snažno političko i logističko uporište za sve Mađare izvan Mađarske, ali i osnažujući geoekonomsku i geopolitičku poziciju mađarske države u Središnjoj Europi.
Premoćnu dvotrećinsku pobjedu Fidesza na prošlim parlamentarnim izborima mađarski premijer Viktor Orban je usporedio s francuskim prosvjetiteljstvom, engleskom industrijskom revolucijom, američkom borbom za neovisnost, ujedinjenjem Njemačke i demokratskom tranzicijom u Središnjoj Europi.
U tom smislu vrlo je važna i Orbanova izjava glede pozicije mađarske naftne kompanije: “Ako bilo tko dovede u pitanje integritet MOL-ovih zaposlenika, mi ćemo na to uvijek odgovoriti. No, tkogod sklopi savez s MOL-om, sklapa jak strateški savez i s mađarskim narodom”. Možemo kazati da je MOL najvažniji geoekonomski instrument mađarske državne politike. Mađarska država izravno ili neizravno ima udjel u MOL Grupi od oko 24% .
Dinamičan napredak mađarske naftne tvrtke podržali su i prestižni međunarodni institucionalni ulagači, prvenstveno iz SAD-a i Velike Britanije. Renomirani časopis „Institutional Investor“ ocijenio je MOL kao investitorima najprihvatljiviju tvrtku u Središnjoj Europi, što objašnjava zašto su progresivan razvoj tvrtke snažno podržali prestižni međunarodni institucionalni ulagači.
MOL je vodeća integrirana tvrtka za naftu i plin sa sjedištem u Budimpešti u Mađarskoj. Posluje na području EMEA regije (Europa, Bliski Istok i Afrika) i u zemljama Zajednice Nezavisnih Država, te upošljava oko 34 000 ljudi širom svijeta, a u samoj Mađarskoj više od 12 000 tisuća. MOL ima nekoliko izuzetno složenih rafinerija u Mađarskoj, Slovačkoj i Italiji kapaciteta od oko 23.5 mil. tona godišnje, a prema svjetskom istraživanju analitičarske tvrtke Wood Mackenzie rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj (poglavito treba istaknuti rafineriju Apolon-Bratislava) su među najučinkovitijim rafinerijama u Europi.
Postavljaju se dva ključna pitanja važna za hrvatske državne i nacionalne interese:
1. Kakav je interes mađarskog partnera da obnovi hrvatske naftne rafinerije u Sisku i Rijeci , ako posjeduje najučinkovitije rafinerije u Europi?
2. Kakav je hrvatski nacionalni interes da „prepusti“ upravljačka prava INE strateškom partneru MOL-u, ako postoje indicije da nije (ili ne želi) u stanju izvršiti strateške obveze ?
Odgovor na ova pitanja trebao bi biti važan dio ekonomskog i razvojnog programa za sve bivše i buduće političke elite u našoj zemlji.
Treba naglasiti također da se proces spajanja INE i MOL-a objašnjavao od strane hrvatske Vlade, stvaranjem tzv. ekonomije obujma (čak najveće u Srednjoj i Istočnoj Europi), koja će moći opstati i razvijati se u sve većoj konkurenciji na otvorenom tržištu. MOL se u svim procesima predstavljao kao strateški investitor, a ne financijski investitor i kao takav ne razmišlja samo o povratu investicije, već i o sinergijskim učincima, partnerstvu, ekonomiji razmjera, potencijalnoj logistici i zemljopisnom preklapanju interesnih sfera.
Međutim, ključna stvar je bila jačanje regionalne pozicije za obje kompanije u tom procesu spajanja ili/i pripajanja. Jedan od ciljeva bio je i smanjenje troškova. Tako je od početka postojao plan ujedinjenja svih troškovnih centara nabave u sve četiri kompanije (MOL-u, INA-i, PKN Orlen-u i Slovnaft-u). U suprotnom, svakoj kompaniji pojedinačno u Srednjoj i Istočnoj Europi, prijetila bi opasnost da je preuzme neki od američkih ili ruskih naftnih divova, koji stalno traže i osvajaju nova tržišta.
MOL Grupa službeno uključuje tvrtke MOL Plc. (Mađarska), Slovnaft (najveću slovačku naftnu kompaniju), TVK (jednu od vodećih srednjoeuropskih petrokemijskih tvrtki), IES (privatnu tvrtku za preradu i prodaju nafte sa sjedištem na sjeveroistoku Italije), 49,1% udjela u INA-i (vodećoj hrvatskoj naftnoj i plinskoj kompaniji), austrijskom Roth Heizöle, 74,99%, u Energopetrolu (Bosna i Hercegovina) preko konzorcija s INA-om.Mađarska naftna kompanija MOL., također je vlasnik i hrvatske naftne tvrtke Tifon.
Nije nevažna ni činjenica da grupacija INA – MOL – Slovnaft raspolaže s približno 1,200 benzinskih postaja (bez približno 200 postaja INE u Srbiji i Crnoj Gori) te je druga u Srednjoj Europi, iza poljskog PKN Orlen-a koji ima 1,600 benzinskih postaja. Usporedbe radi, austrijski OMV na istom tržištu raspolaže sa 600 benzinskih postaja. Još od preuzimanja kontrolnog paketa Slovnafta, jasno je strateško usmjerenje MOL-a na preuzimanja i strateška partnerstva s vodećim regionalnim organizacijama iz tog sektora, uz snažnu političku i stratešku potporu mađarske države.
Velik broj pripadnika mađarske nacionalne manjine (oko 2,5 miljuna) u Srednjoj i Istočnoj Europi svoje gospodarske i političke interese pokušava ojačati zahvaljujući snazi MOL-a, što je u konačnici i legitimno.Kada je Mol preuzeo slovačku naftnu kompaniju (Slovnaft) , mađarski jezik je postao korporativni jezik kompanije. Članovi uprave koji određuju strateško poslovanje (financije, kadrovi, nekretnine) kompanije imenovani su iz Budimpešte ili iz redova slovačkih mađara.Premda takve odluke u korporativnom smislu mogu biti opravdane, ali u strateškim odnosima Budimpešte i Bratislave, one mogu izazvati dodatne političke napetosti , a mogu se negativno odraziti i na vrijednost kompanijskih dionica.
Političko-poslovne napetosti između Bratislave i Budimpešte rastu ulaskom slovačke ultradesničarske stranke SNS 2006. godine u slovačku izvršnu vlast, ali i odlukom mađarskog državnog parlamenta od 2010, kada se svim pripadnicima mađarske manjine izvan matične države daje mađarsko državljanstvo.
Slovačka republika u tom smislu donosi dva zakonska propisa i to : Zakon o državnom jeziku koji vrlo precizno propisuje korištenje tzv.državnog jezika uključujući i multinacionalne kompanije koje posluju na područje Slovačke, kao i Zakon o državljanstvu , kojem se onemogućava pripadnicima mađarske nacionalne manjine u Slovačkoj da imaju istovremeno i mađarsko i slovačko državljanstvo, odnosno da obnašaju neke značajne poslovne i političke dužnosti ukoliko prihvate mađarsko državljanstvo.
Mađarska geoekonomska i geopolitička ofenziva u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, koja sadrži tri strateška elementa :
a) regionalno jačanje MOL-grupacije, b) davanje mađarskog državljanstva svim etničkim Mađarima izvan matične države, c) traženje političke i kulturne autonomije za sve mađarske državljane u Slovačkoj i Rumunjskoj, u sinergijskom smislu rezultira pravim „malim“ geoekonomskim ratom.
Postavlja se pitanje kako se hrvatska državna politika može odrediti prema strateškim ekonomskim i političkim ciljevima Budimpešte ?
Hrvatski je državni interes partnerski odnosi sa Mađarskom, ali i “čišćenje” poslovne situacije na relaciji MOL-INA. MOL-ova je procjena INE oko 7 milijarde dolara, odnosno udio MOL-a od 49 % blizu 3,5 milijarde dolara. Nakon uhićenja bivšeg hrvatskog premijera Sanadera i teških optužbi u svezi ugovora o upravljačkim pravima na relaciji Mol-Ina, mađarska strana pokazuje interes prodaje ili redefiniranja poslovnih, ali i političkih odnosa.
Kako naći izlaznu strategiju ?
Jedno od predloženih rješenja moglo bi biti i strateško povezivanje razmjenom vlasničkih udjela, poglavito je to značajno u industrijama koje obilježava visoka tehnološka intenzivnost kao što je naftna. Savezi između takvih poduzeća nose snagu konkurentske uspješnosti.Razmjenom dionica između INE s nekom od MOL-ovih tvrtki u Europi i svijetu, moglo bi se naći optimalno rješenje , ali i učvrstiti hrvatsko-mađarsko partnerstvo, ako za to nije kasno ?!
Piše: mr. Marko Šarić
Tekst se nastavlja ispod oglasa
