Svekolikim ujedinjenjem njemačkog državnog i nacionalnog teritorija 3.10.1990. godine , završila je faza teritorijalnog i nacionalnog konsolidiranja Njemačke. Međutim proizvodnost istočnonjemačkih zemalja prije ujedinjenja bila je manja od trećine u odnosu na proizvodnost SRNJ, a posljedica je u velikoj mjeri socijalne politike Istočne Njemačke: „pravo na rad kao i opće jamstvo zaposlenja“.
Budući da je to bilo povezano s neekonomičnim viškom radne snage u brojnim tvrtkama i upravama kao i rezultat niske motivacije za rad stvorile su se gotovo nepremostive prepreke za promjenama u proizvodnji pod tržišnim uvjetima poslovanja. Neposredni prijelaz na tržišno gospodarstvo ispostavilo se za mnoge istočne Nijemce kao katastrofalno osobno i profesionalno iskustvo. Tijekom prve godine postupka ujedinjenja (prije lustracije) stare “klike” bivših službenih elita (komunističke nomenk lature) raspadajućeg državnog aparata pomagali su si međusobno pri otuđivanju dobara, što je dovodilo do načela “spasiti što se može spasiti” ili “otmi sve što je moguće“.
Nakon uspješno završene lustracije i tranzicije iz komunističke u tržišnu ekonomiju, Ujedinjena Njemačka postaje najuspješnija i najaktivnija članica mnogih međunarodnih organizacija kao što su :WTO, OECD, EU, NATO. Njemačka je prva zemlja E.U.-a i treća svjetska zemlja. Njemačka poslovna kultura vrlo je cijenjena u svijetu i kao takva iznimno važna za njemačko geoekonomsko pozicioniranje u EU .
U njemačkoj poslovnoj kulturi pridržavanje ugovora je vrlo striktno, ZA RAZLIKU OD FAMOZNE “REGIJE”. Ugovor razjašnjava sve detalje poslovanja.Njemački model korporativnog upravljanja predstavlja tzv. zatvoreni sustav korporativnog upravljanja koji se još naziva i kontinentalno-japanskim ili njemačko-japanskim.
Njemački model korporativnog upravljanja karakterizira aktivno sudjelovanje svih utjecajno-interesnih skupina (zaposlenika, menadžera, individualnih investitora, banaka, institucionalnih investitora, države i dr.).U njemačko-govorećoj poslovnoj kulturi (Njemačka , Švicarska, Austrija) izrazito je dominantan tzv.dvo-razinski sustav korporativnog upravljanja. Isti daje vrlo učinkovit nadzor poslovanja i omogućava izgradnju i planiranje dugoročne poslovne strategije.
Njemački dioničari, a ne menadžeri zauzimaju središnju poziciju korporativnog upravljanja.U njemačkoj/kontinentalnoj poslovnoj kulturi nadzor nad poduzećem je iznimno važan,osobito ako nije izgrađen mehanizam zaštite manjinskih dioničara.
U njemačkom – zatvorenom sustavu – korporativnog upravljanja banke imaju važnu ulogu: one su su kreditori (više od 80 % dugoročnog financiranja poduzeća), koriste glasačkim pravima, banke su i sami vlasnici, te imaju predstavnike u nadzornim i upravnim odborima.
Njemački poslovni sustav korporativnog upravljanja karakterizira i međusobna umreženost i suvlasništvo korporacija s mnoštvom tzv. tvrtki kćeri.
Takav razvoj poslovnog sustava pruža mogućnost i jačanja njemačke geoekonomske pozicije u Središnjoj i Istočnoj Europi. Naime njemačke korporacije Daimler-ChryslerAG., Volkswagen AG.,Siemens AG.,BMW Group.,BASF-Gruppe, Robert Bosch GmbH., Bayer AG., ali i mnoge druge otvaraju svoje podružnice i „kčerske“ tvrtke u Središnjoj i Istočnoj Europi od Austrije i Mađarske do Poljske i Estonije, jačajući njemački politički utjecaj i njemačku ekonomsku moć.
Njemačkoj je geopolitički prioritet osiguranje središnjeg položaja i zato ona projektira svoju ekonomsku moć na baltičke zemlje i Srednju Europu. Središnji položaj S.R. Njemačke u Europi prometno je vrlo važan, jer se preko nje spajaju istok i zapad Europe, te sjever i jug .
Za strane ulagače Njemačka je zbog tehnološkog znanja, pravne sigurnosti, izvrsno izgrađene infrastrukture i središnje geografske pozicije atraktivno ciljno tržište.
Glavna industrija je : željezo, čelik, ugljen, cement, kemijska industrija, strojevi, vozila, strojni alati, elektronika, prehrambena industrija, brodogradnja, tekstilna industrija. Njemačka automobilska industrija zapošljava čak 748.300 ljudi.
Prostorno-prometni aspekt, također je vrlo važan za razvoj njemačke geoekonomske strategije. Povezivanje Sjevernog i Baltičkog mora sa Kielskim kanalom, omogućilo je njemačkoj naciji i državi da u potpunosti ekonomski i strateški kapitalizira izlaz na „sjeverna mora“, u tom smislu Hamburg se razvio u jednu od najznačajnijih svjetskih luka.
Treba također naglasiti da je Rajna najprometniji riječni plovni put na svijetu u okviru komercijalne plovidbe. Rajna povezuje različite gospodarski razvijene europske regije, od Alpa do Sjevernog mora, a povezuje i Švicarsku, Njemačku, Francusku i Nizozemsku.
Rijeka Laba nalazi se periferno u odnosu na gospodarski najrazvijenije dijelove Njemačke, ali je vrlo značajna za zemlje srednje Europe, koje nemaju izlaz na more.
Izgradnja velikih infrastrukturnih projekata , dobra politika koja ispravno valorizira prometno-prostorni položaj u najjačoj europskoj zemlji, može biti i ogledan primjer kako dodatno osnažiti ili u potpunosti re-pozicionirati geoekonomski položaj Republike Hrvatske sada kada je naša zemlja punopravna članica EU-a i NATO saveza.
Piše: mr. Marko Šarić
Tekst se nastavlja ispod oglasa
