Prijedlog Zakona o referendumu koji je u petak prošao prvo čitanje mogao bi označiti kraj građanske demokracije u Hrvatskoj kakvu poznajemo.
Vlast neće odustati od ovakvog zakona
S obzirom na broj od 76 glasova koji su glasali “za” gotovo sam uvjeren kako će zakon proći i u drugom čitanju bez većih izmjena, odnosno s najspornijim odredbama koje su istaknute u javnoj raspravi. Mislim da bi se drugo čitanje moglo realizirati na istoj sjednici i to već za nekih 15 do 20 dana, što znači da bi trebalo malo ozbiljnije razmisliti o tome da se prije drugog čitanja pokrene građanska inicijativa s pitanjem koje bi zapriječilo da se ubuduće prikupljaju potpisi u državnim uredima, na čemu sada inzistira predlagatelj, a od čega, uvjeren sam, neće odustati.
Teško će se bilo koga motivirati za potpisivanje
Veliko je pitanje što će to značiti za demokratsku proceduru i kulturu demokracije uopće. Još više, pitanje je kako će ubuduće bilo koja građanska inicijativa uspjeti mobilizirati građane za neki referendum. To je teško učiniti sada kad građani potpisuju na nekoliko tisuća mjesta. Dakle, ako je sada teško skupiti potpise na 2.000 mjesta, svakodnevno u velikom broju prolaze kraj vas na trgovima i ulicama stotine ljudi, gdje jednostavno i u kratkom vremenu mogu dati potpis, kako će se to onda učiniti u stotinu državnih ureda, na dvadeset puta manje mjesta, u koje ljudi idu samo u krajnjoj nuždi? Nije jasno kako će se to učiniti u radno vrijeme od 8 do 16 sati, kada je veliki broj ljudi spriječen uopće doći u neki državni ured. Pokazalo je da se najveći broj potpisa skupi tijekom vikenda kad ljudi idu u grad i posjećuju određena mjesta i obično onda daju svoj potpis za neku inicijativu.
U uredima postoji mogućnost raznih blokada građana
Treba uzeti u obzir da će građani nevoljko ići u razne urede i da će se tu događati razne blokade, čak i kad bi građani htjeli dati potpis. Može se dogoditi da neće biti zaduženog službenika, da će ih slati u neki ured na osmi kat, gdje će biti neke stanke. Građanima će se možda tražiti odgovarajuće dokumenti koje u tom trenutku nemaju kraj sebe itd. Mogu se javiti razne procedure koje će zakočiti potpisivanje obrazaca za referendum. A problem koji treba jasno reći je taj da organizator referenduma neće ni u jednom trenutku znati koliko on zapravo potpisa ima.
Zakon bi bio provediv da smo uređena država
Teško je zamisliti da većina građana, pogotovo starijih, dolazi iz mjesta udaljenog par desetaka kilometara u ured kako bi dali svoj potpis za neki referendum. Građani u te urede idu samo ako moraju, po rodni list ili neki sličan dokument. A kad smo već kod toga, teško je zamisliti da se u 21. stoljeću takvi dokumenti ne mogu dobiti internetom.
Možda bi ovakav prijedlog zakona bio u redu da imamo sređenu državu kroz sustav e-građanin, da smo ozbiljni, da preko interneta tražimo i dobivamo svoje dokumente. Tada bi i velika većina građana možda ovako i potpisivala referendumske inicijative. Ali mi nismo uređena država i veliko je pitanje kada će se taj sustav uopće riješiti da bude operativan i funkcionalan za veliku većinu građana. On je sada slabo pristupačan i to samo mlađoj populaciji.U svakom slučaju, ako ovaj zakon prođe, to će biti jedan veliki korak unatrag. On bi zapriječio bi sve buduće inicijative i referendume i bio bi to kraj građanske demokracije kakvu poznajemo, a koju smo godinama kako tako gradili.
