Željka Markić: Da se ne mučite, evo za koga trebate glasovati

Prije nekoliko godina jedan mi je poznanik, vrhunski strojar, objasnio kako natječaje za državne, javne poslove uspiju dobiti firme bliske vladajućoj stranci ili interesnoj skupini iako ne nude najbolju uslugu po najboljoj cijeni.

Pojasnio mi je da je prvi korak da onaj koji zna da će biti raspisan natječaj za neki posao odabere koja će ga firma dobiti. Obično je to firma koja je kasnije spremna uložiti dio dobiti koji je ostvarila u političku stranku ili osobu koja joj je pomogla doći do posla.

Nakon što se zna tko će dobiti posao, onaj koji raspisuje natječaj složi ga tako da ga može dobiti jedino ta, unaprijed izabrana tvrtka.

Maštovitost korumpiranih dodjelitelja javnih poslova je velika – u propozicije natječaja stavi se na primjer neki certifikat za koji je unaprijed izabrana firma znala da ga treba imati, a niti jedna druga koja se bavi tim istim poslom nije mogla ni pomisliti da bi to bio uvjet za takav posao, ili odrede da je uvjet da tvrtka koja može dobiti posao ima zaposlenog stručnjaka za neku rijetku specijalizaciju što, gle slučajnosti, baš ta, unaprijed izabrana firma ima.

Taj mi je poznanik ispričao kako je znao komentirati s kolegama da bi bilo najbolje da, korumpirani davatelj javnog posla, umjesto da gnjavi sve one tvrtke koje se javljaju na unaprijed dogovoreni natječaj i pripremaju opsežnu dokumentaciju, ulažu vrijeme i nade da će dobiti posao – jednostavno u uvijete natječaja stave da ime firme koja će dobiti posao mora započinjati slovom kojim započinje ime unaprijed izabrane firme. Ili, da će posao dobiti ona firma u kojoj je direktor osoba sa tim i tim inicijalima.

Sjetila sam ovog razgovora o metodama „namještanja” natječaja za državne poslove  kad sam u ponedjeljak vidjela naslovnicu Večernjeg lista i pročitala objašnjenje Ivanke Tome o tome kakvog predsjednika želimo mi, Hrvati.

Sve nam je lijepo, znanstveno, stručno i nepristrano objašnjeno – prvo da nas više želi da to bude muškarac nego žena, a onda redom, o raznim temama. Nije problem niti Večernjaku niti Tomi što uzorak ispitanika nije statistički relevantan, što znači da rezultati istraživanja nisu provedeni na dovoljnom broju ispitanika da bi mogli davati realnu sliku o tome kakvog predsjednika ili predsjednicu doista žele Hrvati (u metodologiju istraživanja – na primjer odabir ili formulaciju pitanja uopće neću ulaziti).

Nije im problem niti što je prije godinu dana ista Ivanka Toma na naslovnici Večernjeg objavila kako će Ustavni sud zabraniti referendum o braku kao zajednici žene i muškarca. I 100% fulala.

Nije ih zabrinuo niti sve veći broj komentara čitatelja Večernjeg lista koji se bune protiv pristranosti i zagovaranja jednog i najboljeg muškog predsjedničkog kandidata.

Rekao bi moj poznanik s početka priče – bilo bi dobro da nam Ivanka Toma skrati muke. Pa neka lijepo napiše – koje inicijale treba imati predsjednik Hrvatske. I neku njegovu karakteristiku koju nemaju drugi kandidati. Za svaki slučaj, da se ne zabunimo.

Na taj način Večernji i Toma neće morati naručivati prikladna istraživanja, mučiti se oko postavljanja „pravih“ pitanja i neuvjerljivih tumačenja. A mi, čitatelji Večernjeg, kad pročitamo I.J. i „ZAMP“ – svi ćemo znati tko je predsjednik kojeg žele Hrvati.

Izvor: Narod.hr
Photo: narod.hr