Mostarkić Gobbo: Lansiraju ankete da osvoje – dijete

Obično se lansiraju rakete. No, u hrvatskom prostoru lansiraju se – ankete. Razne. Skupi se na “hrpu” ekipa (njih 5, 6) autora ili autorica (ili možda i neizjašnjenih ili neodlučnih), pa krenu smišljati provokativna i sugestivna pitanja. Njih će, kada dođe povoljan društveno-politički trenutak, lansirati u prostor svekolike hrvatske javnosti. Bez brige. Osim krajnjih korisnika, doprijet će pitanja i do šire javnosti. U tome i jest bit provokacije.

No, najprije će samima sebi ta “hrpa” (njih 5, 6) nazdraviti na kakvom, barem imaginarnom, crvenom tepihu. Jer, lansiranje ankete nije se dogodilo tek tako. Prethodila su mu dugoročno i pomno pripremana plodna tla. Uglavnom, dakako, financijske prirode.

Koji je krajnji cilj jedne ankete?

Krajnji cilj djelovanja dobrog dijela anketa zdrav razum vrlo brzo može naslutiti. To je – manipulacija. No, nije riječ samo o manipulaciji podataka, iako se i to lako “nacifra” nakon dobivenih rezultata. Svjedoci smo da neki anketari takvu praksu i javno priznaju.

No, sjetite se samo predizbornih anketa. O kojim se god izborima radilo. Nisu one tek plod kakvog sustavnog istraživanja stvarnog mišljenja biračkog tijela. Njihov krajnji cilj nipošto nije prezentirati realne podatke, nego isključivo one koji u tom trenutku odgovaraju financijski najpotkovanijima. Točnije, interesnim skupinama. Odnosno, onima koji takve ankete naručuju i masno plaćaju, da bi utjecali na svijest (i savjest?) građana.

Kad govorimo o interesnim skupinama, one se spretno poput jegulje provlače među neodlučnim umovima. A neodlučni umovi su iznimno važni. Među njih spadaju uglavnom nezainteresirani pojedinci koji se (naizgled ili istinski?) ne zamaraju svijetom oko sebe, nego “plutaju” živeći svoje živote bez jasnog stava o čemu god. Barem ne javno iznesenog stava.

Ali, brojnim anketarima najvažnija su skupina – djeca. Logično. Dječji umovi su spužve željne znanja, informacija i iskustava, pa ih anketari, na sve mile načine, pokušavaju pridobiti.

>Mostarkić Gobbo: Dragi roditelji…

“Croatia, we HAVE a problem!”

Zašto su djeca omiljena targetirana skupina brojnih anketa, čak i onih koje na prvu ruku, a ni na desetu, s djecom uopće ne možete povezati? Zato što su djeca budućnost. Stoga anketari diljem svijeta pomno planiraju, suptilno djeluju i perfidno preuzimaju buduće kupce i korisnike proizvoda, usluga, ali i glasače za njihove izopačene svjetonazorske politike.

Nije njima do djece stalo. Ali su im potrebna u marketinške i ideološke svrhe.

Internet i društvene mreže, o kojima su djeca i mladi sve više ovisni, savršena su mjesta za porobljavanje mladih umova. No, pitanje je do koje ih mjere roditelji kontroliraju. I čine li to uopće.

I dok se, gotovo filmski, prisjećamo “Houston, we’ve had a problem”, ovdje gotovo nitko ne govori, a trebao bi vrisnuti: “Croatia, we HAVE a problem!”. Sada! Danas!

>Mostarkić Gobbo: Otac i majka – posljednja crta obrane

Važnost medijskog utjecaja u anketama

Medijski utjecaj kod onih koji će ankete lansirati nije zanemariv. Najbolji trenutni primjer su ankete povodom predsjedničkih izbora koji će se kod nas održati u prosincu ove godine. Sugestije mainstream medija u prvi plan guraju jedne te iste kandidate, dok se ostala imena rjeđe ili nikako ne spominju.

Agresivna medijska kampanja uvijek ide ukorak s političkom, društvenom i, iznad svega, ideološkom. Ne radi se samo o afirmativnim kampanjama. Dapače, medijske hajke usmjerene PROTIV određenih političkih, društvenih ili ideoloških skupina, najsnažnije su. I najskuplje, naravno.

A anketari nakon lansiranja samo nazdrave, uz osmijeh. Znajući da su, uz dovoljno agresije i love, postigli prvi korak do cilja. Završni korak je zluradi uzdah zadovoljstva nakon posjedovanja uma pojedinca.

Preispitivati? Sve.

Djeca su, nalaže logika stvari, najpodložnija utjecajima. Zato ankete koje im se serviraju virtualno, pa čak i formalnim putem (primjerice, u odgojno-obrazovnim ustanovama), treba promatrati “pod povećalom”. Roditelji su oni koji pred svoju djecu trebaju stavljati ispravne putokaze. I, mimo raznih anketara, podržati izgradnju njihovog zdravog kritičkog mišljenja.

Mnoge od anketa mogu vam se na prvi mah činiti bezazlene i zabavne. No, nema takvih. Sve i da se radi o naizgled najbanalnijoj, koja propituje o tome osjećate li se ljepše u cvjetnom ili kariranom uzorku.

Psihologija je moćna stvar. Ali, iznimno opasna u rukama ljudi loših namjera. A ankete su, kako reče jedan mudri čovjek, alat političkog pritiska i moralne ucjene.

Zato, o svemu valja kritički promišljati. Sve vagati. Možda i u sve sumnjati. Nikakvo čudo da mi je desetljećima omiljena fraza “De omnibus – dubitandum”.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.