Miliša: Saborski zastupnici i umirovljenici

Od kolovoza, 2024. god. predsjedniku RH, članovima Vlade i zastupnicima u Saboru, plaće su porasle oko 70% (nominalno, u prosjeku, oko 1500 Eura, a samom Premijeru, oko 2000 Eura). Ovakvo povećanje plaća članovima Vlade i ministrima, Premijer Andrej Plenkovića, nazvao je “antikoruptivnom mjerom”, no povećanje plaća članovima Vlade i ministrima nije i neće spriječiti kleptomane pri vlasti da „dilaju“ proviziju s kriminalcima…

Odlukom iste Vlade, mirovine su, istovremeno rasle svega 7% (nominalno, od 20 do 100 Eura)! Trenutno, Vlada umirovljenicima šalje nove mrvice sa stola, i to svima u istom iznosu, od 80 Eura, kao (skriveni) poklon za Božić. To je ponižavajuće, posebice za one umirovljenice/ke, koji su desetljećima pošteno i mukotrpno radili.

>Miliša: Što otkriva prosvjed roditelja zbog jednog učenika?

Iritirajuće izjave o umirovljenicima

Premijer Andrej Plenković, hvali se, kako je to već deveti njegov “poklon” umirovljenicima, od kada je (već treći mandat) na vlasti i kako ovom gestom, uoči Božića “šalje poruku solidarnosti sugrađanima treće dobi.” Zaboravlja da je još 2016. god. obećao da će udio mirovine u plaći biti oko 60 %, no, danas, taj udio, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, dostiže jedva 47%. Ono što Premijer “daje” nije humana gesta, već milostinja, a fraze o značajnom rastu mirovina su politikanske. Kad se govori o rastu mirovina vidim(o) enorman porast životnih troškova, posebice nakon uvodjenja Eura. Ova odluka vladajućih je (i) čin podilaženja i/ili podmičivanja građana/umirovljenica/ka, da daju svoj glas HDZ-u, odnosno Draganu Primorcu.

Dugogodišnju nepravdu prema hrvatskim umirovljenicima komentirao je bivši premijer i aktualni predsjednik Zoran Milanović, sljedećim riječima: “Dužnost je države prepoznati društvene skupine koje žive najteže i osigurati im uvjete za kvalitetniji život. Umirovljenici su svakako najviše pogođeni inflacijom jer se godinama ne donose dugoročne odluke i mjere koje će stvarno i trajno poboljšati životni standard umirovljenika. Umirovljenici ne smiju ovisiti o povremenoj socijalnoj pomoći države”. Ovaj kršitelj Ustava “slučajne države” bio je i ostao vrhunski demagog. Takvi i njemu slični socijaldemokrati „trabunjaju“ o demokraciji, znajući kako je trenutno prosječna mirovina oko 620 eura, a više od 500 tisuća umirovljenika prima i manje.

Ne smiju se abolirati odgovornosti ni čelnici sindikata

Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenika zajedno, predvodi prosvjede i zastupa umirovljenike, na isti način kao i kada je vatreno podržavao članove na listi HDZ-a za Europski parlament. Sada poziva umirovljenike na ponovljene prosvjeda u Zagrebu, ne vodeći računa o tome imaju li „penzići“ financijskih sredstava i snage za put do Zagreba, ili je taj put biti privilegija odabranih.

Ne smiju se abolirati odgovornosti ni čelnici sindikata, koji ostadoše kritizeri bez vizije rješavanja problema. I oni izlaze sa zahtjevom da se umirovljenicima povećaju mirovine. Oni, kao i zastupnici u Saboru imaju besramno visoko primanja i ine povlastice. I onda se isti pitaju zbog čega građani imaju animozitet prema političarima i privilegiranoj kasti!?

>Miliša: Skupina ne smije biti iznad pojedinca

Životni standard umirovljenika i povlastice zastupnika

Prema nekim, Europskim parametrima, siromašnim se smatra svaki onaj građanin (treće životne dobi) koji ima primanja ispod 60 posto prosječne plaće. Mirovine u RH znatno zaostaju iza tih 60%. Mirovinama se u Republici Hrvatskoj, najvećim dijelom pokrivaju troškovi hrane, režija, lijekova i zdravstvenih usluga. U teškim životnim okolnostima, prioriteti i redoslijed se nužno mijenjaju, a tada, najčešće, za neke od navedenih potreba, ne ostaje niša ili gotovo ništa.

Polovica naših umirovljenika živi ispod granice siromaštva, budući prosječna mirovina od 620 eura nije dostatna niti za osnovne životne potrebe. Brojni naši sugrađani koji su 40 ili više od 40 godina predano radili, a tendenciozno se najviše samo piše o onima s nepunim radnim stažem. I dok značajan broj naših sugrađana krpaju kraj s krajem, kopaju po smeću… tzv. narodni zastupnici, s besramno visokim primanjima, se natječu u navodnoj borbi za osiromašni puk. Sjetimo se ožujka 2023., kada Hrvatski sabor većinom glasova nije podržao izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, koji bi roditeljima njegovateljima, omogućio punu naknadu nakon smrti djeteta za šest mjeseci.

Najlošije prolaze najsiromašniji

Neki gradovi u Hrvatskoj pomažu umirovljenicima s najnižim mirovinama u pokrivanju troškova grijanja, stanarine, prehrane dok je u nekim drugim državama Europe to pitanje zakonski regulirao.

Pri posljednjem uskladjenju s inflacijom, a time i u novoj “raspodjeli”, najlošije su prošli najsiromašniji. Oni su za podmirenje osnovnih životnih potreba do sada primali 150 Eura, a od 1. siječnja 2025., primati će 160 Eura. Ovaj “rast” je nemoralan čin. Iritirajuća ješutna SDP-ovaca i Možemovaca, onih koji samo deklarativno promoviraju pravednu raspodjelu. Od kolovoza ove godine su neto plaće dužnosnika povećane od 60 do 70%, plaće saborskih zastpnika su veće od 4.000 Eura, a njihove mirovine 2 tisće eura. Tako besramno velike iznose redovito podižu i oni koji u Sabor dolaze samo na glasovanje. Otprilike tri i pol prosječne mirovine odgovaraju jednu prosječnoj mirovini saborskog zastupnika.

To je povlaštena, odnarođena kasta koja (možda) izdvaja za partiju zbog koje imaju silne privilegije. Gotovo polovina zastupnika koristi državne stanove ili od privatnih iznajmljivača. U restoranu Sabora za glavno jelo s prilogom i desertom zastupnici ne izdvajaju više od 5 eura. Oni koji stanuju izvan Zagreba dobivaju naknade za odvojeni život, a najviše troše na korištenje osobnih automobila za dolazak “na posao”. Refundiranje troškova je osigurano i onima koji putuju javnim prijevozom. Prošle godine je samo za one koji su službeno putovali zrakoplovom plaćeno više od 15 tisuću eura, a za smještaj zastupnika u hotelima, više od 100 tisuća eura. Pored svega toga, plaćene su im dnevnice, usluge taxi prijevoza, najam vozila, troškovi parkiranja ….

>Zlatko Miliša: Učionica kao mučionica

Bivši ministar zdravstva ili “Mali”, kako ga zovu iz krim miljea, Vili Beroš, dan nakon što je izišao iz istražnog zatvora, podnio je zahtjev za ostvarivanjem prava ‘6+6’, prema kojem će idućih 6 mjeseci primati punu plaću, a preostalih 6 mjeseci, pola plaće. To pravo i danas imaju i koriste oni koji su pod istragama USKOK-a. Ali to nije sve, Beroš će to pravo najprije koristiti kao ex ministar, a dodatnih 6+6 kao saborski zastupnik!

Dodatni primjeri stigmatizacije starije populacije

Stigmatizacija polazi od predrasuda i diskriminacije prema starijima s generalizacijama kako su oni teret i za obitelj i za društvo. Budući nisu radno aktivni, njih se tretira kao neproduktivne, nekorisne, senilne …. Diskriminacija je glavna zapreka njihove socijalne uključenosti.

Fizička starost, ne znači odsutnost mentalne, emocionalne i duhovne vitalnosti. Demokratičnost jednog društva se treba mjeriti i stupnjem poznavanja, razumijevanja, ali i senzibilitetom za starije osobe. Država koja želi biti demokratična, ne zna za „prognanike života“, “neupotrebljive”, niti za “otpisanu starčad”.

Umirovljenici dobro znaju da počinju smetati onda kada više nisu od koristi! Nemali broj liječnika svjedoči o tome kako ima sve više onih koji ostavljaju roditelje na bolničkom tretmanu (no i to je privilegija nekih), iako im hospitalizacija nije potrebna, a to čine samo kako ne bi morali skrbiti o njima u obiteljskom okruženju ili u domu za starije osobe. Mnogi ne žele, no neki niti ne mogu snositi troškove njihova smještaja u domu i/ili drugog načina njihova udomljavanja. U pojedinim državnim domovima za starije, gdje je smještaj (za sada) znatno povoljniji, čeka se desetljećima, a sve više je onih koji “sretni dan” ne dočekaju.

Odsutnost elementarne humanosti od strane vlastite djece i rodbine

K tome, u sve brojnijim samačkim kućanstvima, otkiva se odsutnost elementarne humanosti od strane vlastite djece i rodbine. Svojevremeno sam dobio jednu poučnu “sličicu” o sinu koji je smjestio majku u starački dom. Kada god bi je pitao, trebali joj što, rekla bi “ne”. „Jednoga dana su sina hitno zvali u dom jer je majka umirala. Sin ju je pitao: „Treba li li što, majko“? Majka je rekla neka u sobu ugradi klimu, budući je ljeti strašno vruće, te neka nabavi mali hladnjak jer se, ljeti, sve brzo pokvari. Sin na to, upita majku: „A zbog čega mi, majko, nisi ranije rekla kako ti to nedostaje?“ Majka reče: ‘Ne kažem ti zbog mene, već zbog tebe, kada te djeca ovdje smjeste da ti to imaš, da ti bude malo bolje’… i majka sklopi oči!“

>Miliša: Jesu li potpomognuto samoubojstvo i/ili eutanazija također ubojstvo?

Zaključno

Nekada smo prema starijima imali posebno poštovanje, a “danas su oni predmet podsmijeha i prijezira.” (Đuro Šušnjić) Sve dok Hrvatska nema potrebu čuvati baštinu koju su nam ostavili naši stari, politikantske govore privilegirane kaste o pravima i destigmatizaciji starije populacije, smatram uvredljivom demagogijom.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.