Pogled s europskog kontinenta na Ameriku izgleda sve sumorniji. Mnogi u Europi s čuđenjem gledaju kako se Sjedinjene Države, s kojima je Europa od Drugog svjetskog rata imala vrlo bliske odnose, potvrđene savezništvima na nekoliko razina i više puta povijesno potvrđene, sada sve više udaljava. To udaljavanje nije samo političko, ekonomsko i vojno. Europa i Amerika danas kao da žive u dvije različite epohe, piše Borislav Ristić za Večernji list.
>Ristić: Zapamtimo svijet u kojem danas živimo, jer uskoro ga više nećemo gledati
“Trump efekt”
Mnogi u Europi to razilaženje dva nekad usko povezana svijeta još uvijek pokušavaju objasniti “Trump efektom”, odnosno, kao nešto slučajno i samo privremeno. Sve će se, smatraju oni, vratiti na staro, samo kad se Amerikanci otarase napasnika Trumpa. Međutim, sva je prilika kako su to tek samotješenja i puste sanje. Trump nije “ptica iz neba izletjela”, već politička figura koja artikulira jedan zaokret i trend.
Ako bacimo pogled na zadnja tri američka izborna ciklusa, taj bismo trend mogli opisati kao dugotrajan napor američke ekonomske elite da izađe iz samonametnute izolacije i vrati se u realan svijet politike i osluškivanja bila nacije. U Sjedinjenim Državama se odvija Druga američka revolucija, koja podrazumijeva okončanje imperijalne faze američke vanjske politike. Amerika se okreće sebi kako bi uhvatila korak s realnošću.
Premda može zvučati paradoksalno, zemlja koju se do jučer nazivalo “liderom slobodnog svijeta”, počela je gubiti korak sa tim svijetom, koji se ubrzano mijenjao, dok je ona živjela u ideološkom oblaku Hladnog rata. Taj imperijalni ideološki okvir je nanosio štetu Americi, jer je servisiranje imperija postalo preskupo. Dugovi su stigli na naplatu i njihova je elita shvatila da s tim treba završiti, ako žele ostati elita.
Europa ostala bez starateljske zaštite
Stvar izgleda sasvim drukčije ako pogledamo reakciju europske elite na najnoviji razvoj odnosa sa Sjedinjenim Državama. Europa nakon Drugog svjetskog rata je sebe definirala kao produžetak američkog imperija. Amerika je u toj ulozi staratelja Europi garantirala sigurnost i sve nužne potrepštine. Bila je to prilično komforna uloga, u kojoj se Europa mogla ponašati poput raskalašnog djeteta bez odgovornosti.
Sada, kada se Amerika okreće sebi, vidimo sav očaj Europe koja je ostala bez starateljske zaštite. To je uzelo potpuno karikaturalan oblik na primjeru odnosa prema Ukrajini, gdje gledamo kako od europske elite stižu sve luđi prijedlozi – od naoružavanja Njemačke do nuklearnih prijetnji Rusiji – a svima je zajednička očajnička želja da igraju ulogu američke kolonije, čak i kad Amerika odustaje od održavanje svog imperija.
>Ristić: Svi se pitaju u čemu je trik
Zato i možemo vidjeti kako se europski političari i mediji prave kao da se, u stvari, ništa nike promijenilo. Dok Amerika preko Muska i njegovog tima provodi ozbiljno kresanje proračunskih rashoda i ulazi u pregovore s Rusijom i Kinom kako bi definirale svoje međusobne odnse, u Europi se zatvaraju ljudi zbog verbalnog delikta, uhićuju se oporbeni lideri, priviđaju se “ruski špijuni”, samo kako se ne bi čulo kako je “car gol”.
Europa danas izgleda kao siromašno dijete koje se šepuri odjećom koje je stariji brat prerastao. Oni u Europi koji vide problem, jednako su očajni, pa pokušavaju pronaći nekog svog, “europskog Trumpa”. Problem je u tome što je europski Trump nemoguć. Trump je dio američke elite, koja je odlučila mijenjati stvari. Europska elita su skorojevići koji gledaju hoće li im pasti koja mrvica sa stola za kojem jede prava elita.
Iako stvari za Europu ne izgledaju ružičasto, uvijek postoji nada. To što se Amerika trgnula iz hladnoratovskog sna i hvata korak s 21. stoljećem i ostatkom svijeta, može biti veliki znak za buđenje Europe, koja je zaspala u 20. stoljeću. To buđenje će izvjesno biti teško i bolno, a proces sličan onom kroz koji su prošle istočnoeuropske zemlje nakon pada komunizma.
Europa mora ponovno izgraditi svoje institucije i stvoriti svoju elitu, nakon što ju je Amerika izbacila iz svoje orbite. Bio je to nužan preuvjet da Europa uđe u 21. stoljeće.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
>Ristić: Svijest europskih lidera zarobljena je u okvirima prošlosti
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.