Vrček: Otok bez herbicida

Početkom 2023. godine vlasti na otoku Guernseyju zabranile su herbicida glifozata za uporabu pri zaštiti gradskih parkova, uništavanju korova i trava duž prometnica ili za osobnu uporabu na travnjacima, vrtovima, okućnicama… Rezultat zabrane vrlo je mjerljiv: ove je godine prepolovljena količina glifozata u površinskim vodama, rijekama, jezerima i podzemnim rezervoarima vode. Dakle, moguće je, mjerama, oprezom i zabranama, sačuvati okoliš i zaštititi zdravlje ljudi. Piše to Valerije Vrček za Glas Koncila.

Politika otoka i kontinenta

Otok Guernsey nalazi se u kanalu La Manche, a iako je u blizini francuske obale, pod britanskom je upravom. Nešto poput Malvinskih otoka u Atlantskom oceanu koji ne pripadaju Argentini, nego trinaest tisuća kilometara udaljenoj »kruni«. Budući da je otok Guernsey izoliran prostor, učinci regulacijskih uredaba lakše su i brže uočljivi. Otočki je obračun sa zloglasnim herbicidom koristan eksperimentalni primjer ili recept za postupno uvođenje zabrane štetnih kemikalija.

>Vrček: Luksuz, komocija ili pohlepa onečišćuju okoliš više od fosilnih goriva

Za razliku od maloga europskoga otoka, Europska unija već godinama pokušava isključiti glifozat s polja i oranica. No uzaludno jer se taj agrokemijski bestseler ne može eliminirati preko noći. Europski su poljoprivrednici komotni i ovisni o masovnoj uporabi glifozata te bi nagli gubitak kemijskoga alata ugrozio sjetvu i žetvu. Sve do devedesetih seljaci, poljoprivrednici i farmeri nisu rabili glifozat jer ga na tržištu – nije bilo. S pojavom genetički modificiranih usjeva dolazi do eksponencijalnoga rasta proizvodnje glifozata.

Glifozat nije aspirin

S porastom potražnje za glifozatom herbicid postaje jeftin i svima dostupan: vlasniku poljoprivrednoga aviona i baki koja se brine o dvorištu. U poljoprivrednim se apotekama kupuje glifozat na vreće, a svaki se hektar obradive površine prekriva s dva kilograma te kemikalije. Tako će ove godine biti bačeno više od milijarde kilograma glifozata na oranice svijeta. Upravo su to vlasti na otoku Guernseyju zabranile: amatersku uporabu pesticida teškoga kalibra, kupovanje glifozata bez dozvole i bez recepta. Jer glifozat je poput oružja i poput lijeka sa štetnim nuspojavama. Glifozat je kancerogeni spoj, uzrokuje rak krvi i hormonske poremećaje. Mnogi su ljudi platili (konačnu) cijenu izloženosti glifozatu, mnogi su završili na onkološkim odjelima, a mnogi se (uspješno) bore za nadoknadu štete po sudovima, parnicama…

>Vrček: Profesori krenuli škarama na identitet

David i Golijat

Politička zabrana glifozata nije moguća jer se radi o zlatnoj koki agrokemijske industrije. Svjetski promet tim »blockbusterom« veći je od jedanaest milijardi dolara, a do 2032. godine bit će veći od dvadeset milijardi. Bivšega vlasnika patenta, američku kompaniju »Monsanto«, kupila je njemačka kompanija »Bayer«, a njihova je fuzija pretvorena u agrokemijsko čudovište: monokulture na poljima, monopol na tržištu.

No, čini se, barem prema priči iz Guernseyja, Golijata može pobijediti samo – David. Politikom malih koraka i preciznih mjera potrebno je poljoprivrednike, navučene na zamku iz poljoapoteka, polagano pripremiti za vrijeme agrokemijske redukcije.

>Vrček: Što su glavni izvori mikroplastike?

Kruh bez kemije

Sve dok je »prinos po hektaru« jedina komercijalna ideologija, tjestenina, kruh, pivo, grickalice, brašno i pitka voda bit će onečišćeni dozom »cidokora«. No glifozat nije samo ekološki poraz, nego i civilizacijska sramota – sve je manje seljaka spremno i sposobno pripremiti kruh bez kemije. Stoga je primjer Guernseyja, otoka veličine našega Pašmana, dobar recept za provjeru okusa hrane bez agrokemijskih aditiva.

Izvor: narod.hr