Ako vam se čini da u umjetnosti i u medijima glavne struje prevladava ružna slika majke i djeteta, a naročito trudnoće i odnosa majke prema djetetu u utrobi – u pravu ste, ali postoje i drugačije drame.
Čak dvije odlične drame Stjepana Škvorca na temu nerođenog djeteta, a obje govore o ženama koje žele trudnoću ali nailaze na probleme: jedna govori o trudnoći starije žene koju okolina tjera na pobačaj („Vesela novost“) jer je to „sramota“ a druga o prvoj željenoj trudnoći za vrijeme koje se otkrije da je djetešce jako bolesno („Moji anđeli“).
Obje su napisane prema istinitim pričama, obje su izvrsne drame, ali je odnos prema nerođenom djetetu suprotan glavnoj medijskoj i umjetničkoj struji. Obje žene bore se da rode svoje dijete koje je plod supružničke ljubavi!
Jedan od najznačajnijih pisaca u Međimurju
Stjepan Škvorc jedan je od najznačajnijih pisaca u Međimurju, svojom vrlo uspješnom dramom „Čehara“ začetnik je novog dramskog vala pisanja pučkih drama.
>Dr. sc. Sanja Nikčević preporučuje: Knjiga Trpimira Jurkića ‘Ne možeš birati manje bolne sate’
Tako da danas u Međimurju imamo preko 20 vrlo aktivnih suvremenih pisaca, ali Stjepan Škvorc je najizvođeniji i najnagrađivaniji međimurski pisac vrlo originalnog dramskog izraza.
Najčešće piše suvremene pučke drame koje opisuju seoski život a uglavnom se temelje na istinitim događajima koje vidi oko sebe živeći u međimurskom selu Belica.
Stanovnici sela i danas žive u specifičnim životnim okolnostima. Naime, malo mjesto ima svoja pravila ponašanja (u koje se, npr. ne uklapa trudnoća starije žene) ali se njeguju temeljne, kršćanske vrijednosti (koji se ne uklapaju u vladajući umjetnički kanon).
Tako da drame Stjepana Škvorca nose tzv. Kršćansku poruku. Ona pak ima 4 elementa: 1. svijet ima smisla jer njime vlada milosrdni Bog; 2. postoji dobro i zlo i svatko zna što je dobro a što zlo; 3. svaki junak ima pravo na izbor; i 4. ako krivo izabere može se promijeniti jer svijetom vlada milosrdni Bog. Poruka je izbor pisca, to nije kvaliteta, ali je Stjepan Škvorc o trudnoći i pobačaju napisao vije izuzetno kvalitetne i potresne drame.
„Vesela novost“ Stjepana Škvorca ili tko ima pravo roditi dijete?
„Vesela novost“ Stjepana Škvorca govori o rijetkoj temi u suvremenoj književnosti – trudnoći starije žene.
Bara (majka dviju odraslih kćeri i baka troje unuka) zatrudni ali je u strahu kako tu „veselu novost“ priopćiti obitelji jer, iako su u sretnom braku i nemaju ni materijalnih ni zdravstvenih problema, roditi u poznim godinama je „sramota“.
Muž je u šoku jer nitko u tim godinama u selu nije imao malo dijete, svi će mu se smijati, „kako ću pred pajdaše“. Zato muž predlaže da se ode „očistiti“, a kad muž popusti pred Barinim argumentima („zar ćemo ubiti dijete naše ljubavi“), nastupa svekrva kao glavni antagonist. Ucjenjuje snahu da se toga mora „riješiti“ ili „nek ide iz kuće“, vrijeđa sina da je glup što je to „napravio“, pokušava ih sve zavaditi i zbuniti (da dijete nije sinovljevo, da će biti manje nasljedstva za dijeliti…).
Realistična, snažna, emotivna i potresna drama
Odlično napisana kao realistična a snažna, emotivna i potresna drama, napeta do samog kraja otvara nam i druge zanimljive teme. Na primjer, ljubav i seksualnost starijih ljudi (Bara i njezin suprug se vole kao i prvog dana), hrabrost u odbiru pravih odluka (biti prvi u selu s malim djetetom), kao i odnos prema vjeri. Bara slijedi Božji zakon (kad pita supruga „zašto idemo u crkvu ako možemo tako lako počiniti smrtni grijeh“) dok svekrvu ne zanima priča o grijehu nego se samo želi dopasti onima na zemlji.
Dok nam kanonska djela stalno pokazuju neku destrukciju ili grijeh za koji se likovi bore kao za „svoje pravo“ i za „svoju slobodu“ ovdje se likovi bore za – dobro. I to dobro pobjeđuje, a postoji i oprost (i Boga prema ljudima i ljudi međusobno). Zato likovi imaju pravo spoznati pogrešku i promijeniti mišljenje (muž), a oni koji se nisu promijenili dobivaju otvorena vrata u budućnosti.
Kao kad, npr. na kraju sin kaže ženi za svekrvu, odnosno svoju majku: „Nemoj majci zamjeriti što je bila gruba prema tebi i ružno ti govorila. Ona je starija žena, ali vidjet ćeš da će je ljutnja sigurno proći i da će, kako je Verica rekla, to dijete biti njena najveća maza.“
Pisac, svjedok tog događaja, potvrđuje da se tako doista i dogodilo kasnije u životu! To je zato jer se odluke likova u ovoj drami na kraju donose iz temeljne i najvažnije ljudske emocije – iz ljubavi: ljubavi bračnog para međusobno kao i prema (još) nerođenom djetetu, ili roditelja prema djeci i obratno.
A ta ljubav postoji u obitelji i danas, ma koliko se glavna struja umjetnosti trudila da dokaže da je nema!
Drama Stjepana Škvorca „Moji anđeli“ ili a što da nema ultrazvuka?
Vrlo lijepo i tečno ispričana potresna ispovijest seoske žene koja zahvaljuje Majci Božjoj na svojim blizancima koji spavaju u košari. Priča je to o pravoj ljubavi prema Bogu, Majci Božjoj, prema supružniku, obitelji ali i priča o prihvaćanju teških trenutaka u kojima se nisu odrekli Boga nego ostali ustrajni u vjeri i zajedništvu.
Iako je njihovo prvo dijete imalo neizlječivu bolest, Ana ga je rodila a ono je umrlo nakon poroda. No, oboje su ga zagrlili i krstili, a kasnije je kao anđeo na nebu tješio majku dok se zagovorom Majci Božjoj Bistričkoj ne dogodi druga trudnoća.
Važna tema o suvremenim iskušenjima i pritiscima okoline na prekid trudnoće u slučaju bolesti djeteta što nam omogućuje suvremena tehnologija pa zato na nagovor okoline da pobaci Ana oštro upita: „A što da nema ultrazvuka?“.
Junakinja i njezin suprug svojom postojanošću dokazuju da je nešto drugo puno važnije, da je Istina u tome da je svaki život u ruci Božjoj i kao takvog ga prihvaćamo u svim oblicima. Predivna je i potresna njezina borba za svoje djetešce, to više što smo relativno nedavno svjedočili medijskom veličanju suprotne odluke jedne majke. No, ova istinita priča jasno pokazuje koja je ispravna odluka.
I to doista jedino ispravna jer samo odabir dobra i života donosi mir duše koji nam pomaže da prođemo i kroz teške trenutke. I dočekamo one sretne radosna srca jer otvorenost prema životu je otvorenost prema Bogu!
Nagrade, scene, radio a kako do njih?
Čitala sam ih svaku po nekoliko puta, objavljivala i obradila za radio i svaki put bi me zaintrigirale, dokanule, rastužile, osnažile… A tako djeluju i na druge ljude.
„Vesela novost“ je kao najbolja nagrađena na Kazališnom festivalu međimurske drame KAM 2017, a izvela ju je grupa KUD Seljačka sloga iz Donje Dubrave, a 2024. na festivalu KAM tu su predstavu igrali KUD Žiškovci.
Cjelovita drama i na štokavskom i na kajkavskom je objavljena je na HKV-u.
Monodrama „Moji anđeli“ nagrađena je na Natječaju za duhovno stvaralaštvo „Stjepan Kranjčić“ 2023. a snimljena kao radio drama za Radio Mariju i premijerno emitirana 15.10.2023. u 17 sati.
Dostupna je ovdje.
Drame postoje i u kajkavskoj i u štokavskoj verziji a lako se mogu prilagoditi i na neki drugi jezik/narječje kao što se već činilo s dramama Stjepana Škovrca. Ako vas tema zanima, slobodno se javite autoru koji će vam rado ustupiti prava za igranje teksta: stjepanskvorc953@gmail.com.
Napomena:
Tekst je djelomično objavljen u časopisu Pohod, br 16, studeni 2023. i na portalu hkv.hr. 21.09.2023. a za ovo objavu je ažuriran.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
