Da je Andrej Plenković dragovoljno otišao u samoizolaciju, postao bi glavna zvijezda kampanje. I vjerojatno bi osigurao sebi pobjedu na izborima. Ovako će se morati još itekako pomučiti. Naravno, kao premijer on i dalje odgriza lavovski dio medijskog prostora, ali da je u samoizolaciji, oni koji nisu ovisnici o vijestima doista bi ga masovno slušali umjesto što prebacuju kanal, penzići bi očekivali njegovo javljanje kao što prije pobožno iščekivali Capaka i Markotić. Neki spretni spiner pretvorio bi to u pravi medijski spektakl. Šansa kakva se samo poželjeti može. Još da ga je sam Đoković zarazio – postao bi i globalna zvijezda. Plenković i Đoković u televizijskom dupleksu javljaju se iz samoizolacije? Šećerlema!, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Davor Bernardić tako uporno sam sebi uskače u usta, u jednoj rečenicu tvrdeći da će zbog Plenkovića turisti prestati dolaziti, a već u drugoj da dolazak turista treba usporiti. Sjajan recept za restart(!) sezone, ali one predbožićne. Tvrdili bi da je odlazak u samoizolaciju glumatanje, jeftino izazivanje suosjećanja, zloporaba položaja. Što je najgore, pri tom bi bili potpuno u pravu. Samoizolacija samo zato što je dotaknuo Đokovićevu majicu ne bi imala ama baš nikakvog smisla.
Jedino relevantno pitane je načelne prirode – je li premijer u povlaštenom položaju te, ako jest, smije li doista u njemu biti? Odnosno, bi li epidemiološke vlasti nekom drugom Hrvatiću na njegovom mjestu diskriminatorno naredile obveznu samoizolaciju? Da, pravila se sasvim sigurno ne primjenjuju uvijek dosljedno, ali po onome što u njima danas piše, ne može se rezolutno ustvrditi da stav Capaka i društva o Plenkoviću nije utemeljen.
(…)
A rugali su se Capaku kad je govorio da je čak i tenis rizičan. Sad se u hrvatskom i srpskom istraživačkom novinarstvu uvodi nova disciplina – tko je sve i koliko dugo dirao Đoku. A on sad pak ima najbolje moguće opravdanje zašto kaže da se neće cijepiti, čak niti jednog dalekog dana kad cjepivo doista bude dostupno: zato jer će on taj koronavirus do tada već pobijediti. Pa mu (možda?) neće trebati.
Na svu sreću je pozitivan, jer se već počela širiti teorija zavjere da je sve to namjerno skuhao kako bi Hrvatskoj podvalio! Po Srbiji već kola vic kako je Đoković jednim potezom Hrvatima srušio turističku sezonu. Šalu na stranu, pod uvjetom da se nitko ozbiljno ne razboli, skandal u Zadru najbolje je što nam se moglo dogoditi kako bi svi shvatili da je virus i dalje među nama.
Da gospodarstvo, pa tako i sport, doista moramo što prije ponovno restartati, ali da minimum sigurnosnih protokola svi i dalje moramo poštivati. Jer ako Čorić i Đoković nisu supermeni, nije ni nitko od nas. Virus se apsolutno svima može dogoditi. Ali bez histerije, racionalno, koronavirus ne skače kao buha, moramo prije svega paziti da nismo izloženi kapljicama ljudi s kojima se družimo. Tri su osnovna načina na koji se prenosi koronavirus: bliski kontakt, bliski kontakt i bliski kontakt. Dakle, bez grupnog seksa i grupnog fotografiranja! I bez izlaska na cajke, otkuda god dolazile!
Zaključuje Ivan Hrstić za Večernji list
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
