Siniša Labrović, koji je najpoznatiji po uriniranju pred Saborom, napisao je na Facebooku da performans nakon tri dana “dobiva druge konture, pa se pokazuje kao glup i tašt, neobazriv i lakomislen”, te se ispričao za performans u kojem je naizmjence s posjetiteljima izložbe lizao istu žlicu u vrijeme pandemije koronavirusa, a kojim je otvorena izložba u Puli, navodi dnevnik.hr:
> Pulski performans u doba koronavirusa: 15-ak ljudi lizalo istu žlicu
Objasnio je da je performans prvi put izveden prošlog listopada u Norveškoj i da je u njemu sudjelovalo 25 osoba, ali da su tada okolnosti bile drugačije.
“Žao mi je što sam ljude u Puli doveo u ovu situaciju. Nitko od njih nije odgovoran, a naročito ne oni koji su pristali u njemu dobrovoljno sudjelovati. Njima ostaje moja velika zahvalnost i posebna isprika”, napisao je.
“Ispričavam se svima i molim za oprost uz nadu da će se sve dobro završiti! Neka moja glupost i sljepoća budu zadnji momenti u ovoj priči! Žao mi je!”, dodao je Labrović.
Podsjetimo, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli u subotu je otvorena izložba “Kolekcija suvremene umjetnosti Marino Cettina”, a Labrović je tom prilikom izveo spomenuti performans naziva “Zajednička žlica”. Okupljenima je rečeno da mogu odbiti lizanje žlice.
Njegov je performans zbog mogućnosti prijenosa koronavirusa osudio i Nacionalni krizni stožer. Ministar zdravstva Vili Beroš rekao je da su mjere polučile odlične rezultate te su stoga i ublažavane.
“Osnovne mjere, koje se odnose na fizičke distance, na kontakt, na higijenu i dalje ostaju. Ova aktivnost uključuje najbliži kontakt i nikako nije dobrodošla”, zaključio je Beroš.
Tko je performer Siniša Labrović?
Siniša Labrović rođen je 1965. u Sinju. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je povremeno radio kao profesor. Status umjetnika nije stekao akademskim obrazovanjem, već ekstravagantnim performansima poput Umjetnik liže pete publici, Kažnjavanje, ili Perpetuum Mobile gdje umjetnik pije vlastitu mokraću pred publikom.
Najpoznatiji je po “umjetničkom” uriniranju na Trgu svetog Marka 2010. godine. “Kako životinje glasanjem, a često i mokrenjem obilježavaju svoj teritorij, tako sam i ja na ovome ultimativnom mjestu državne vlasti svojom gestom poručio da to mjesto pripada nama”, tvrdio je.
Labrović se iz Hrvatske preselio u Berlin. Odlazeći 2018. godine, ustvrdio je da je hrvatsko društvo devastirano i da je “očit nalet desnice, ljudi koji su povezani s Crkvom”, no, čini se, povremeno dolazi u Hrvatsku kako bi sudjelovao u političkom aktivizmu Darija Juričana i drugih.
Godine 2018. kraj zagrebačkog željezničkog kolodvora postavio je štand na kojem je skupljao potpise za zaštitu svećenika pedofila, ismijavajući referendumske inicijative.
Filozof i kolumnist Nino Raspudić tada je okarakterizirao Labrovića režimskom umjetnikom koji na liniji HDZ-a ismijava referendumsko izjašnjavanje naroda.
Naime, Labrović je istodobno s Hodovima za život koji su se 19. svibnja 2018. odvijali u tri hrvatska grada, izvodeći performans u sklopu festivala Queer Zagreb, kraj zagrebačkog željezničkog kolodvora postavio štand na kojem je skupljao potpise za inicijativu “Zaštitimo svećenike od optužbi za pedofiliju”, ismijavajući referendumske inicijative. Tada je tvrdio da ljudi ne shvaćaju da je njihovo neupitno poštovanje autoriteta naslijeđe komunizma. “Onda su imali petokraku, srp i čekić, danas imaju raspelo i krunicu.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
