Kao pripadnik anglikanskog Oxfordskog pokreta (borba protiv duhovne stagnacije, utjecaja države na crkvu, pravovjernosti itd.) dolazi u dodir sa spisima apostolskih i crkvenih otaca. Čitajući stare kršćanske klasike doživio je šok jer mu se pozicija Anglikanske crkve naspram Katoličke crkve učinila heretičkom. To ga je potaklo na odvojeni trogodišnji molitveni, pokornički i asketski život u želji da nađe – istinu.
Na današnji dan 11. kolovoza 1890. umro je John Henry Newman, jedna od najvažnijih osoba novije povijesti Katoličke crkve u Engleskoj, ali i cijeloj Europi.
Rođenjem anglikanac i sin uglednog londonskog bankara, vrlo intelektualno i duhovno darovit, svoj život odlučio je posvetiti službi Bogu i postao anglikanski svećenik. Vrlo je mnogo pisao i radio u širenju evanđelja, te postao jedan od najistaknutijih religijskih pisaca 19. stoljeća.
Kao pripadnik anglikanskog Oxfordskog pokreta (borba protiv duhovne stagnacije, utjecaja države na crkvu, pravovjernosti itd.) dolazi u dodir sa spisima apostolskih i crkvenih otaca. Čitajući stare kršćanske klasike doživio je šok jer mu se pozicija Anglikanske crkve naspram Katoličke crkve učinila heretičkom. To ga je potaklo na odvojeni trogodišnji molitveni, pokornički i asketski život u želji da nađe – istinu.
1845. dok je pisao svoj Essay on the Development of Christian Doctrine (Esej o razvoju kršćanske doktrine), vidio je svoj put vrlo jasno i 9. listopada iste godine primio ga je u Rimokatoličku crkvu otac, danas blaženi, Dominic Barberi.
Za Newmana je to značilo pripadati „jedinom istinskom stadu Kristovu“, a za englesku i protestantsku javnost Europe velika sablazan. Za samog Newmana bio je to teški križ, koji je po vlastitim tvrdnjama sa radošću nosio „za Krista i njegovu Crkvu“.
Nakon toga, u dobi od 46. godina odlazi u Rim gdje biva zaređen za katoličkog svećenika. Po povratku u Englesku osniva Oratorij Sv. Filipa Nerija, i to najprije u Birminghamu, a zatim i u Londonu. Na poziv irskih biskupa Newman odlazi u Dublin kao prvi rektor novoosnovanog Katoličkog sveučilišta.
Tijekom starosti, Newman je živio u Birminghamu, u tišini pišući, propovijedajući i savjetujući (od svoje dvadeset i treće godine on je prije svega bio dušobrižnik – „otac duša“) dok, kad je imao sedamdeset i osam godina, nije stiglo veliko iznenađenje. Kao priznanje za njegov izvrsni rad i predanost, papa Lav XIII učinio je dotad neviđenu gestu imenujući Newmana, običnog svećenika, kardinalom.
John Henry Kardinal Newman proglašen je blaženim 19. rujna 2010. od pape Benedikta XVI., za vrijeme njegova posjeta Velikoj Britaniji.
Glasovita je izjava kardinala Newmana, potvrđena i životima mnogih svetaca Katoličke crkve:
„Živjeti je mijenjati se, a biti savršen je biti često promijenjen.“ (John Henry Newman)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
