Lujzinska cesta (također Lujzijana i Via Ludovicea), cesta je koja vodi od Rijeke preko Orehovice, Gornjega Jelenja, Mrzle Vodice, Lokava, Delnica, Skrada, Vrbovskoga, Severina na Kupi, Vukove Gorice, Netretića do Karlovca, s odvojkom od Gornjega Jelenja preko Meje do Bakra. Duga je 141 km, građena od 1803. do 1811., te je dovršena na današnji dan.
Nazvana je po Mariji Lujzi, kćeri cara Franje I. Glavni pobornik gradnje ceste bio je biskup Maksimilijan Vrhovac, a financiralo ju je i njom upravljalo dioničko društvo. Cestu je projektirao podmaršal F. Vukasović, koji je i nadzirao izgradnju njezina dijela od Rijeke do Netretića.
Izgrađena je s kolnikom širine 8,2 m, uzdužnim nagibima uglavnom manjima od 4%, te s vrsnim kamenim mostovima i podziđem. Ubrajala se među najbolje ceste Austro-Ugarske Monarhije, zadovoljavala je potrebe ondašnje trgovine i rastuće manufakturne i industrijske proizvodnje i pritom potaknula razvoj prostora i naseljâ uzduž ceste. Tako je npr. godišnji promet cestom od 1827. do 1829. iznosio prosječno 80 000 konjskih zaprežnih kola, 90 000 volovskih kola i 25 000 tovarnih konja.
Lujzijana kod Rijeke, photo: fah
Cesta je podržavljena 1881., kada se promet već bio smanjio zbog sve većeg značenja željeznice. Rekonstruirana je 1910., dio kroz Delnice asfaltiran je 1940., a za II. svj. rata i dio od Rijeke do Grobnika; do kraja 1955. asfaltirana je gotovo cijela cesta (osim dijelova na kojima je ugrađena kamena kocka). Potkraj 1954. pušten je u promet dio ceste između Gornjega Jelenja do Sopača novom trasom, a dio stare ceste između Lokava i Mrzle Vodice potopljen je akumulacijskim jezerom; iste je godine završen i novi odsječak Vukova Gorica–Karlovac, čime je bio izbjegnut dulji put preko Netretića.
Danas je veći dio cestovnoga prometa između Karlovca i Rijeke preuzela suvremena cesta položena južno od Lujzinske, dovršena 2004. godine.
Ovom prilikom valja spomenuti još dvije ceste koje su ostale Hrvatima u sjećanju iz tog doba:
Jozefina (Jozefinska cesta, Josipova cesta, cesta Karlovac – Senj) povijesna je cesta koja povezuje grad i luku Senj na obali Jadranskoga mora s gradom Karlovcem u središnjoj Hrvatskoj, odnosno sjeverno hrvatsko primorje i središnju Hrvatsku.
Karolina je cesta izgrađena u prvoj polovici 18. stoljeća i prva je cestovna poveznica u Hrvatskoj između panonskoga i jadranskoga područja (od Karlovca do Bakra i Rijeke), duga 105,6 km. Karolinska cesta nije imala velik kapacitet, a usto je bila i prilično strma te je u nepunih 100 godina, zbog velikog povećanja prometa, izgrađena još jedna cesta kroz Gorski kotar
Tekst se nastavlja ispod oglasa
