12. lipnja 1937. Staljinove čistke – zločini komunizma nadilaze sva poznata zla u svjetskoj povijesti!

Prema sovjetskoj arhivi tijekom 1937. i 1938., NKVD je uhitila 1.548.366 osoba, od kojih je 681.692 ubijeno, prosječno 1.000 pogubljenja dnevno. Zanimljivo da je komunizam većinu zločina počinio u miru, dok je nacizam u ratu, što dodatno govori o patogenoj naravi komunizma!

Nešto slično Staljinu, samo u proporcionalno manjem obujmu, radio je i Josip Broz Tito. Bilo bi konačno vrijeme da povjesničari klasifiriciraju zlo komunizma jednako ili čak veće od nacizma, pa da se simbol crvene zvijezde i njegovo veličanje zabrani unutar RH, kao što su zabranjeni totalitarni simboli nacizma i fašizma.

Na današnji dan 1937. sovjetski diktator Staljin riješio se vojnih zapovjednika za koje je vjerovao da bi zbog svojih sposobnosti i utjecaja u budućnosti mogli biti opasni za njegovu vlast. Glavni Staljinov trn u oku bio je Mihail Tuhačevski, jedan od prvih pet maršala Sovjetskog Saveza (tih slavnih prvih pet bili su Vorošilov, Jegorov, Bljuher, Budjoni i Tuhačevski). Tuhačevski je bio najmlađi maršal Sovjetskog Saveza i zbog njegove sposobnosti sam Staljin ga je nazvao “malim Napoleonom”. Staljin je znao da je Crvena armija jedina sila u SSSR-u sposobna svrgnuti njegovu diktaturu, i zato je odlučio ukloniti Tuhačevskog i njegove suradnike. Prvo je premjestio Tuhačevskog iz Glavnog zapovjedništva na mjesto zapovjednika Volgovskog vojnog okruga, vjerojatno kako bi ga udaljio od vjernih vojnika.

Čim je Tuhačevski došao preuzeti novo zapovjedništvo, uhićen je i stavljen pod istragu zloglasne tajne policije u sastavu NKVD (kratica za Narodni Komesarijat Vnutrenjih Del), ekvivalenta Jugoslavenske UDBE. Na današnji dan maršal Tuhačevski i 8 drugih generala izvedeni su pred vojni sud. Kad je Tuhačevski čuo za što ga optužuju, navodno je rekao: “Čini mi se da sanjam.”

Presuda je donesena već istog dana i Tuhačevski je osuđen na smrt. Pogubljen je u roku od sat vremena, metkom u zatiljak.

Staljinove čistke – komunizam kao zločinačka ideologija smrti

U SSSR-u stvoren je jedan od najradikalnijih totalitarnih sustava koji je čovječanstvo ikada upoznalo, a usporedno s njim razvijan je kult Staljinove ličnosti. Tvrdokorna indoktrinacija staljinizma bila je sposobna konzervirati društvene odnose i učiniti ih gotovo imunima na pozitivna kretanja i ideje jedno vrlo dugo razdoblje (koje uključuje i razdoblje od Staljinove smrti do pada Berlinskog zida).

Kada su započele organizirane Staljinove čistke i zbog čega, još uvijek je predmet brojnih povijesnih rasprava. Nesumnjivo je njihov glavni razlog bio u ustrojstvu Staljinove osobnosti, dodatno potaknut mentalitetom podneblja u kojem je rođen i odgajan, ali i nizu političkih čimbenika koji su obilježavali tadašnji SSSR. Vjeruje se kako zamisao o velikim čistkama počinje tijekom partijskog kongresa u siječnju 1934. na kojem je, prilikom glasovanja o kandidatima za Centralni komitet, Staljin dobio najviše negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju bio je Sergej Kirov koji time postaje izravni Staljinov konkurent za vlast. Popularni Kirov ubijen je u atentatu u prosincu iste godine, što brojni povjesničari smatraju početkom čistki, iako one dobivaju svoj organizirani i masovni karakter tek 1936. dolaskom Nikolaja Vasilijeviča Ježova na čelo NKVD-a. U ruskoj povijesti se period najintenzivnije čistke, 1937.-1938., naziva Ježovščina po Nikolaju Ježovu, šefu sovjetske tajne policije NKVD-a.

Ovu kampanju je zamislio i njome upravljao Josif Visarionovič Staljin. Počela je čišćenjem Komunističke partije i vladinih službenika, represijom seljaka, a nastavljeno sa vodstvom Crvene armije, i progon nepodobnih osoba. Obilježile su je jak policijski nadzor, rasprostranjena i proširena paranoja od „diverzanata“, „narodnih neprijatelja“ i slično – na način kako je vladala manipulativno svakodnevno sugerirala jugoslavenska diktatura Josipa Broza Tita.

Prema sovjetskoj arhivi tijekom 1937. i 1938., NKVD je uhitila 1.548.366 osoba, od kojih je 681.692 ubijeno, prosječno 1.000 pogubljenja dnevno.

Neki stručnjaci vjeruju da su dokazi pušteni iz sovjetskog arhiva podcijenjeni, nepotpuni ili nepouzdani. Povjesničar Michael Ellman tvrdi da je najbolja procjena smrtnih slučajeva izazvanih sovjetskom represijom tijekom ove dvije godine u raspon od 950.000 do 1,2 milijuna, što uključuje i smrti u pritvoru i one koji su umrli nedugo nakon što je pušten iz gulaga kao posljedica boravka u zatvoru.

Tito sudjelovao u Stanjinovim čistkama – Kominterna je bila terorističa i urotnička organizacija!

U čistkama je sudjelovao i Josip Broz Tito koji je u Moskvu stigao 1935. godine: Tito prokazao veliki broj svojih drugova i vodećih komunista iz Jugoslavije. O tome je  napisao knjigu Pero Simić pod nazivom “Svetac i magle”, kako bi dokazao da Tito na čelo KPJ nije došao političkim, nego obavještajnim kanalima, suradnjom s NKVD-om. Bilo je to vrijeme kad je Staljin u čistkama poubijao tisuće komunista.

„Titove moskovske godine podudaraju se s čistkama u SSSR-u. Svi jugoslavenski povjesničari tragali su za tim moskovskim dokumentima, a ja sam 1990. u Rusiji naišao na prave ljude. Tako sam počeo otvarati dokumente do kakvih nitko prije toga nije došao – uglavnom karakteristike koje Tito daje od takoreći prvog dana dolaska u Moskvu u ožujku 1935. Uglavnom su to negativne karakteristike o partijskim drugovima, a izgovara ih suradnicima NKVD-a. Kominterna je bila urotnička teroristička organizacija. Organizirala je prevrate u raznim zemljama i dovodila komuniste na vlast. Komunisti iz svih sekcija Kominterne bili su ‘peta kolona SSSR-a’. Zato je svatko tko je dolazio u Moskvu bio zaveden u kartoteku kao kadar na koji se može računati i dobivao ilegalno ime. Tito je dobio ime Fridrih Fridrihovič Valter”, tvrdi Simić.

„Tito je političku karijeru gradio na staljinizaciji KPJ. U II. svjetskom ratu razmijenio je gotovo 5000 šifriranih depeša s Moskvom. Za svaki potez tražio je odobrenje iz SSSR-a, tako da je komunističko-partizanski pokret zapravo bio ekspozitura Kominterne i SSSR-a. Bio je najbolji staljinist. Kad je 1945. bio u Moskvi, Staljin ga je na prijemu uhvatio oko pojasa i podigao, uz obrazloženje da je najsposobniji komunistički rukovodilac. To je bilo točno – Tito je jedini doveo komuniste na vlast ne samo na sovjetskim tenkovima, nego i zahvaljujući tomu što je KPJ vješto iskoristila borbu protiv okupatora za dolazak na vlast. Izveo je revoluciju, za razliku od Bugara, Poljaka, Mađara, Čeha – gdje su 95 posto posla završili sovjetski tenkovi“, završava svoje riječi Pero Simić.

Zločincu Titu je mjesto u povijesti gdje i spada svojim djelima – uz najveće ubojice i dikatatore u povijesti svijeta.

A zabrana komunističkog znakovlja je nužnost!

Tito prokazivanjem i čistkama došao na vlast u Partiji