Sveti Emilijan iz Cogolle (Emilian of Cogolla), poznat i kao Aemilianus Cucullatus (Emilijan s kapuljačom ili kukuljicom), španjolski pustinjak i svećenik, živio je u VI. stoljeću, u vrijeme vizigotske vladavine.
Rođen je 473. u Berceu (provincija La Rioja), u pobožnoj seljačkoj obitelji. Bio je ubogi pastir, a onda se u dvadesetoj godini posvetio pustinjačkom životu i boravio u planinama, nedaleko rodnog mjesta. Glas o njegovoj svetosti širio se nadaleko i naširoko pa su se oko njega okupljali mnogi sljedbenici. Didymus (Didimo), biskup Tarazone, zaredio ga je za svećenika i postavio ga 509. kao župnika u njegovom rodnom Berceu. Njegova revnost i pastirski žar stvorili su mu mnoge neprijatelje. Prigovarali su mu da previše novca troši na siromahe pa se Emilijan ubrzo vratio pustinjačkom životu. Pripisuju mu se mnoga čudesa i dar proročanstva.
Sa svojim brojnim sljedbenicima osnovao je prvi samostan u Cogolli (nazvanoj tako po vrhu brijega, sličnom redovničkoj kukuljici) i služio kao njegov prvi opat. Smatraju ga i prvim promicateljem benediktinskih pravila u Španjolskoj.
Stogodišnjak, preminuo je 574. na mjestu gdje se danas nalaze samostani, nazvani po njemu. Samostani svetog Emilijana nalaze se u selu San Millán de la Cogolla, u španjolskoj provinciji La Rioja. Jedan samostan nosi naziv San Millán Suso (gornji samostan), a drugi San Millán Yuso (niži samostan). Upisani su 1997. na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine, kao kolijevka španjolskog, kastiljanskog jezika. U blizini je i naselje Berceo, u kojem je sveti Emilijan rođen, i u kojem je živio glasoviti pjesnik Gonzalo de Berceo (napisao je u XIII. stoljeću “Život svetog Emilijana”).
