12. svibnja 1995. Presnače (BiH) – Srbi ubili svećenika Filipa Lukendu i časnu sestru Ceciliju Grgić

Dana 12. svibnja 1995. u mjestu Presnače pored Banja Luke Srbi su ubili katoličkog svećenika i župnika u Presnačama Filipa Lukendu i časnu sestru Ceciliju Grgić.

Oni su živi zapaljeni u župnom dvoru.

Taj strašan zločin ostao je, zahvaljujući hrvatskim medijima, gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti.

To je bila odmazda za vojne poraze u operaciji Bljesak – ubijanje civila, žena, djece, staraca, svećenika i časnih sestara.

Filip Lukenda vodio je župu Presnače od utemeljenja 1955. pa do mučeničke smrti na današnji dan 1995., punih 40 godina. Sestra Cecilija Grgić je došla u Presnače 1980., a u trenutku smrti imala je 43. godine.
Srbijanski vojnici su prvo minirali župnu crkvu u Presnačama, a onda zapalili župni stan u kojem su izgorjeli župnik i časna sestra.

Na temelju njihovih posmrtnih ostataka pronađenih u prostoriji župnog ureda, liječnik patolog je napisao u svom nalazu: „Partes corporis humani in statione carbonificationis. Mors violenta. Homicidium“ (Dijelovi ljudskog tijela u stanju pougljenjenja. Nasilna smrt. Ubojstvo.).

Pokopani su 14. svibnja na katoličkom groblju „Sv. Marko“ u Banjoj Luci.

Treba istaći da su župnik Lukenda i časna sestra Cecilija imali mogućnost pobjeći iz Presnače, ali oni su ostali do kraja sa svojim narodom svjesni da bi zbog toga mogli biti ubijeni. Ljubili su Boga i ljude, a na osobit način svoj katolički puk, do mučeničke smrti.

Na mjestu njihove smrti pojavila se na kamenu neizbrisiva mrlja, kao Božji znak, da njihova smrt nije pala u zaborav. Svojom smrću pokazali su da su spremni za svoj narod i Ckrvu ići do kraja, baš poput Gospodina komu su vjerno služili.

Filip Lukenda bio je od komunističkih vlasti 1986. osuđen na četiri godine zatvora zbog tzv. neprijateljske propagande, klasične optužbe jugoslavenske diktature za eliminaciju nepoćudnih.
Životni moto sestre Cecilije bio je “Sve mogu u onome koji mi snagu daje“, a velečasnog Lukende „Svima praštati i nikoga ne mrziti“.

I ovaj zločin, kao i mnogi drugi nad Hrvatima Bosne i Hercegovine, ostao je neistražen i nekažnjen.

Hrvatski svećenici i časne sestre ubijeni u Bosni 1992.-1995.:

vlč. Ivan Grgić, rođen 10. veljače 1962. u Duboševici. Ubijen 8. studenoga 1992. u Gornjoj Ravskoj.
vlč. Petar Jurendić, rođen 4. siječnja 1939. u Pećniku. Umro od posljedica zlostavljanja studenog 1992.
vlč. Marko Šalić, rođen 29. svibnja 1934. u Trnu. Umro od posljedica zlostavljanja 21. siječnja 1993.
fra. Alojzije Atlija, rođen 16. kolovoza 1915. u Staroj Rijeci. Umro 7. svibnja 1995. od posljedica zlostavljanja prilikom miniranja franjevačkog samostana na Petrićevcu.
vlč. Filip Lukenda, rođen 1. svibnja 1943. u Barlovcima. Zapaljen i izgorio u župnoj kući u Presnačama 12. svibnja 1995.
fra Leon Migić, vikar samostana u Fojnici, ubijen 13. studenog 1993.
fra Nikica Miličević, gvardijan samostana u Fojnici, ubijen 13. studenog 1993.
vlč. Ratko Grgić, rođen 25. svibnja 1944. u Varešu. Odveden 23. lipnja 1992. iz župnog ureda u Novoj Topoli, od tada mu se gubi svaki trag.
vlč. Tomislav Matanović, rođen 15. siječnja 1962. u Prijedoru. Odveden 19. rujna 1995. skupa s roditeljima. Pronađen i pokopan.
s. Cecilija Grgić, rođena 22. listopada 1952. u Dubravama. Zapaljena i izgorjela u župnoj kući u Presnačama 12. svibnja 1995.

Filip Lukenda i Cecilija Grgić – nebeske ruže

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr
Photo: snimka zaslona