Na današnji dan 13. lipnja 1993. Hrvatska je ponovno postala članicom FIFE nakon što je kontinuitet prekinut 1945. uspostavom Jugoslavije. Zapravo, FIFA je izvjestila da je to samo obnavljanje članstva u koje Hrvatska primljena ratne 1941. godine.
Sve utakmice nogometne reprezentacije Hrvatske u vrijeme II. svjetskog rata i danas FIFA bilježi kao službene nogometne utakmice, koliko god se HNS i hrvatski mediji trudili to prešutjeti.
Što o tome kaže hrvatska novinarska legenda Zvonimir Magdić?
Knjiga Zvonimira Magdića (1930.) iz Zagreba, ‘Nogomet Nezavisne Države Hrvatske’, na otprilike 600 stranica, bavi se brojnim utakmicama državnog prvenstva, s devedeset međunarodnih klupskih nastupa, opisima velikana tog razdoblja. Promiču se i drugi sportovi, prate i politički i društveni događaji, piše vecernji.hr
Prati se i poratna sudbina mnogih tadašnjih hrvatskih nogometaša i nogometnih djelatnika. Toliko je toga izvučeno iz razgovora i napisa, toliko je toga osobno pratio na terenima i sam autor.
Sve to od 10. travnja 1941. godine i petog svibnja 1945. godine.
Donosimo autorova istraživanja, ali i sjećanja na neke od najvažnijih nogometnih sekvenci toga burnoga vremena. Jedna od takvih premijerni je nastup nogometnog “Predstavništva”, u prijateljskoj utakmici s Njemačkom u Beču.
– Još se u Hrvatskoj ne igra liga, još nema prvenstva, tek je sve na početku, a Rudolf Hitrec, stariji brat slavnog i jedinog, Ice Hitreca, prvi je prozivatelj državne momčadi. Na pozivnicama njegov je potpis. Igrači ga zovu – doktore. Jer, on to i jest, liječnik, kardiolog u bolnici, u Zajčevoj. Petnaesti je lipnja 1941. godine. Stadion na Prateru. Na tribinama četrdeset je tisuća gledatelja. Sudac je Nijemac Miesz. Hrvatska: Glaser, Brozović, Dubac, Kokotović, Jazbinšek, Đanić, Cimermančić, Wölfl, Kacian, Pogačnik, Pleše. Zna se: Đanić je “lala”, pravoslavac. Kasnije i okorjeli komunist. Igrački, solidan. Njemačka, Treći Reich, ima svog “glavešinu”, u već prepoznatljivom Seppu Herbergeru. Za Hrvatski narod izvjestitelj je bio Vilim Peroš. Njegov je naslov na četiri stupca nedvosmislen: “Iako smo s visokim omjerom izgubili igru, naša je momčad bila premoćna u prvom poluvremenu”. Rezultatski, to je zvučalo objektivno: 1:1.
Jedno je bilo jasno: u utakmicu se ušlo bez ikakvih posebnih priprema, a Nijemci su tjelesno spremniji. Pa, nisu li dali, mjesec dana ranije, Mađarima – sedam komada! Nastavak je to i potvrdio. Nijemci su se zbili, zaigrali zagriženije. Petica je visoka (5:1, nap.a.). Ali, objektivno, nije – strašna.
ND Hrvatska odigrala je petnaest međudržavnih utakmica.
I sve su registrirane kod Fife. Da, samo mjesec dana poslije Beča, glavni tajnik Fife Ivo Schricker potpisao je ispravu o primanju NDH u međunarodnu nogometnu organizaciju! – otkriva Magdić.
Zvonimir Magdić prisjetio se i posljednje utakmice selekcije NDH.
– Igralište Concordije. O proslavi 10. travnja 1944. godine. Igralo se, devetog! I, Državna je sastavljena kao potpuni Građanski. Savezni kapetan Bernard Hügl postavio je protiv Slovaka: Glasera, Brozovića, Dubca, Plešea, Jazbinšeka, Lechnera, Cimermančića, Wölfla, Lešnika, Lokošeka i Kokotovića. Na nekoliko trenutaka uletio je umjesto ozlijeđenog Cimermančića i Zlatko Čajkovski iz HAŠK-a. Kišovito, uz kišu golova u mreži visokog Tomanovića. Sedam! Tri su pogotka Wölfla, dva Lešnika, a po jedan Lokošeka i Cimermančića. Na kraju 7:3. Nije bilo sporta, bar na jedan dan, za cijelo vrijeme rata, a da nije bilo susreta naših i njihovih sportaša. Na prvoj utakmici 1941., 5:2 u Zagrebu, centarfora za Slovačku igrao je i jedan Hrvat, Jurković. Bio sam sa sinom Bajde Vukasa, doktorom Zdeslavom, u jednom selu kraj Bratislave u domu tog Hrvata.
Uz 15 nastupa za vrijeme NDH, hrvatska je nogometna reprezentacija prije njezina proglašenja odigrala još četiri utakmice, sve 1940. godine. Prvi izbornik bio je menadžer Građanskog Jozo Jakopić, potom ga je naslijedio Rudolf Hitrec, koji je vodio samo sraz u Beču, zatim je 13 nastupa na klupi imao Bogdan Cuvaj, a spomenutu utakmicu protiv Slovaka vodio je Bernard Hügl, rodom iz Srpskoga Miletića u Vojvodini. Zanimljivo, trojica reprezentativaca iz razdoblja NDH, Glaser, Brozović i Z. Čajkovski, te Jajčanin Florijan Matekalo (koji je nastupao do uspostave NDH) pronašla su poslije Drugog svjetskog rata mjesta u – Partizanu. I ondje se proslavili.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
