13. ožujka 1946. Draža Mihajlović – kako Srbija otvara muzej najvećem zločincu II. svjetskog rata i rehabilitira koljače?

Foto: United States Holocaust Memorial Museum

U Srbiji je gotovo dovršena potpuna rehabilitacija četnika, zločinačkog pokreta koji je ubio desetine tisuća Hrvata, ali i muslimana u II. svjetskom i posljednjem Domovinskom ratu. Brojni su dokazi da Srbija otvoreno četnikuje danas: od izbora deklariranih četnika na čelu države kao Tomislav Nikolić ili Aleksandar Vučić, sudskih presuda rehabilitacije brojnih vođa četničkog pokreta, svakodnevne medijske afirmacije četništva pa do najnovije ideje: otvaranja muzeja u središtu Beograda najvećem zločincu II. svjetskog rata na prostorima bivše države – Draži Mihajloviću!

Malo je poznato u hrvatskoj javnosti, koja detaljno zajedno svakodnevno politički egzorcira majice HOS-a, prvu službenu zastavu RH, komemoraciju u Beliburgu i pjesmu Bojnu Čavoglave i hrvatske nogometne navijače, da su na nedavnoj nogometnoj utakmici Crvena Zvezda-Partizan bile izvješene goleme slike dva četnika i najveća zločinca s prostora bivše Jugoslavije: Draže Mihajlovića na Zvezdinom sjeveru i Ratka Mladića na Partizanovom jugu. Još reakcija Srbije i ne čudi, tamo je četništvo potpuno prihvaćeno i rehabilitirano, ali hrvatski mediji su prenijeli te slike i atmosferu s derbija bez ikakvih negativnih komentara na to, tako uobičajenih u egzorciranju hrvatskih. Dapače, čak su hvalili odličnu, četnički nabrijanu atmosferu na stadionu Marakana, gdje je središnje mjesto imala zastava sa ćiriličnim natpisom Vukovar na srpskoj trobojnici. Po kojim kriterijima se to prenosi u hrvatskim medijima kao odlična atomsfera, dok se Joea Šimunića razvlači radi povika „Za dom“ nije jasno – osim ako nije u pitanju invertiranje stvarnosti po metodi specijalnog rata radi ponovnog povezivanja „regiona“.

Nedavno smo pisali da je za Hrvate sva sreća da Srbija ima četničke vođe na čelu države koji govore bez rukavica o svojim namjerama (i gađenju i blaćenju hrvatskih svetinja kao mučenika Alojzije Stepinac i Katolička Crkva općenito), pa sve to djeluje zapravo pozitivno da Hrvati održe sjećanje na ono što se događalo u nedavnoj povijesti, jer po medijima bi pomislili da agresije nije ni bilo ili da je čak Srbija žrtva. To govori jasno i tome kakvo je opće stanje društva u državi koja za predsjednika glasovima stotina tisuća Srba bira za predsjednika i prvog čovjeka Srbije četničkog vojvodu Tomu Nikolića, pa nakon toga Šešeljevu desnu ruku Aleksandra Vučića.

Ali Beograd sada najavljivanjem otvaranja muzeja zloičincu Draži Mihajloviću ide još dalje. Hrvatsku diplomaciju, a naročito premijera Plenkovića i ministricu Burić-Pejčinović to nimalo ne zabrinjava: vladajući HDZ širom i bez prigovora otvara vrata Srbiji za ulaz u Europsku Uniju.

U Beogradu se predano na diskreditaciji i invertiranju moderne hrvatske povijesti, ali i rehabilitacije vlastite genocidnosti koja uspješno skriva pod imenom antifašizma: onog četničkog i partizanskog. Tamo daleko je već gotovo realizirana ideja o osnivanju muzeja posvećenog vođi četničkog pokreta i ratnom zločincu Draži Mihailoviću, uhićenom na današnji dan 1946. godine u okolici Višegrada. Vodstvo Republike Srpske ionako godinama službeno komemorira ovaj dan upravo u Višegradu, mjestu gdje je taj Draža i njegova vojska pobila tisuće muslimana u II. svjetskom ratu, a njegovi sljedbenici završili genocid nad muslimanima u posljednjem ratu uz cijelu granicu na Drini. Sve to četnikovanje, uz blagoslov službenih vlasti Republike Srpske, je naravno i ove godine bilo popraćeno gnjusnim pjesmama s pozivima na klanje i bacanje ljudi u Drinu, kao što su četnici stvarno i radili.

Muzej četničkog vođe Draže Mihajlovića u središtu Beograda

Pokretač inicijative Mihajlovićev unuk Vojislav Mihailović i sljedbenici četničkog vojvode. Oni planiraju počastiti masovnog ubojicu i zločinca muzejom. Ideja je da se na jednome mjestu sakupe generalovi osobni artefakti, dokumenti i literatura posvećena njegovoj „borbi“ za Veliku Srbiju. Lokacija muzejskog postava još nije službeno definirana, ali će najvjerojatnije biti smješten u kući u kojoj je Mihailović s obitelji živio prije rata: u Bregalničkoj 24 u Beogradu.

Draža Mihailović je službeno rehabilitiran odlukom beogradskog Višeg suda iz 2015. godine, što osnivanje muzeja posvećenog njegovu liku i djelu čini legitimnim i posve logičnim završetkom revizijskog procesa srpske i četničke povijesti. Djeca u školama u Srbiji već odavno uče kako je Srbija imala dva antifašistička pokreta, a posebnim su zakonom izjednačena i prava nekadašnjih četnika i partizana. 

Uz brojne karte i četničke planove o etnički čistoj Velikoj Srbiji, iz koje je trebalo protjerati i pobiti Hrvate i muslimane, u novom muzeju neće biti slika i eksponata onih koji su nastavili djelo Draže Mihajlovića 90-ih: Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja.

No, što ovu četvoricu zločinaca povezuje osim sklonost ideji Velike Srbije i počinjeni zločini u njeno ime? Svi ovi vođe Srba bili su istaknuti članovi Komunističke partije Jugoslavije prije nego su postali sljedbenici četništva. To govori jako puno o prilagodljivosti Srba ideologijama za račun svojih velikosrpskih ideja, ali i što je usitinu bila Jugoslavija i Komunistička partija. Jugoslavija je bila skrivena velikosrpska i četnička tvorevina u kojoj su Hrvati i Albanci, narodi koji su po anketama i danas najomraženiji u Srbiji, bili građani drugog reda. Zato je i navodno jugoslavenska JNA napala Hrvatsku u interesima srpstva i četništva.

Četnički pokret je klasičan zločinački pokret promatrali ga kao antifašistički, na što se mnogi u Srbiji pozivaju, ili kao tipičan fašistički, sasvim svejedno. Naime, prema komunističkom demografu Žerjaviću četnici su ubili čak 66.000 ljudi na teritoriju NDH, a mnogi smatraju tu brojku premalom.

Iz četnika u partizane 1944. , a 1991. iz antifašista u četnike!

No, zločini četnika su se nastavili i nakon završetka II. svjetskog rata pod znakom partizanske kape i petokrake zbog masovnog prelaska četnika u partizane. Tito je 1944. u kolovozu službeno amnestirao četnike i pozvao da pređu partizane (ustaše nije zvao), te su brojni četnici zaista i prešli u partizane, napravili pokolje i genocid nad Hrvatima 1945., pa i kasnije.

Godine 1991. bio je isti proces na djelu, samo suprotan smjer prelaska: sada bivši zagovornici antifašizma i petokrake, kao gore navedena četvorica, otvoreno prelaze i javno podržavaju četništvo. Još 1991. godine u Vukovaru i Hrvatskoj zajedno su ratovale, pušku pod pušku i nož pod nož, vojnici s petokrakama i kokardama, ali s vremenom je petokrake nestalo i ostala je samo kokarda. Već 1992. u BiH gotovo se nije moglo vidjeti petokrake, ali jest brojne šubare i kokarde.

Sve je bilo 1991. isto kao i 1945., samo je smjer prelaska bio drugi: sada iz „antifašista s petokrakom“ trče Srbi u četnike.

Na tim zasadama i djelima Draža Mihajlović je danas junak u Srbiji i Republici Srpskoj.

Naravno, naši političari ovakvu društvenu klimu četništva u Srbiji nikada i ne spomenu u razgovorima s vodećim političarima u Srbiji, ali zato gotovo svakodnevno spomenu Hrvatima HOS ili prvu službenu zastavu Republike Hrvatske. Pa ih čak i oduzimaju ljudima i to u kraju koji je teško stradao od četnika u oba rata.

Navikli smo da u Hrvatskoj dnevna politika invertira stvarnost prošlosti gotovo do nepodnošljive boli, osobito onima koji nisu slijepi i vide patogene procese koji su na djelu na unutrašnjem, ali i međunarodnom planu.

Istovremeno, Srbiji ne smeta ubijanje desetina tisuća ljudi od strane četnika, jednako kao što dosta mongim političarima u Hrvatskoj ne smeta kada se pronađu Barbarin rov ili Macelj s tisućama pobijenih ljudi. Čak se neki usude javno govoriti da su “zločinci” dobili što su i trebali. Važno je samo održavati trajnu napetost i društveno-politički egzorcirati Hrvatsku da bi Hrvati stalno imali osjećaj krivnje, te da bi bili lagan predmet manipulacije i upravljanja od izbora do izbora.

Strašni zločini četnika – zar se takvi zločinci veličaju u Srbiji?

Da bi vidjeli koga to Srbija rehablitira, jednako kao i u Hrvatska u kojoj se pokušava rehabilitrati drugi veliki zločinac II. svjetskog rata Jossip Broz Tito, donosimo kraći popis zločina četnika u NDH:

*srpanj 1941., Bileća i Stolac – oko 1150 Hrvata i Muslimana
*pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941.- 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
*pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941.- 62 hrvatske žrtve
*pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g.- oko 240 pobijenih Hrvata
*kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) – oko 300 Muslimana
*kolovoz i rujan 1941. g., Boričevac(Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) – oko 2500 Hrvata i Muslimana
*srpanj 1941. g. kraj Donjeg Lapca- 44 Hrvata
*prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: Foča- oko 2050 poklanih Muslimana Goražde –  5000 ubijenih uglavnom Muslimana (i nešto Hrvata plus časne sestre mučenice), Srebrenica oko 1000 Muslimana,  Vlasenica 2000 Muslimana Rogatica oko 3000 Muslimana i Višegrad oko 1000 Muslimana
*kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) – oko 1000 Muslimana
*kolovoz 1942. g., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) – oko 2500 uglavnom Muslimana
*rujan 1942. g., Foča – oko 2200 Muslimana
*rujan 1942. g., Zabiokovlje (Vrgorac) – oko 160 Hrvata
*listopad 1942. g., Mostar – oko 200 Hrvata i Muslimana
*listopad 1942. g., Hercegovina(Prozor-Rama) – oko 1250 uglavnom Hrvata ( i nešto Muslimana)
*listopad 1942. g. Dalmatinska Zagora- oko 240 Hrvata
*veljača 1943. g., Istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) – oko 9200 Muslimana
*siječanj i veljača 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) – 140 Hrvata
*lipanj 1943. g., središnja Bosna – 42 Muslimana
*veljača 1944. g., Dalmatinska Zagora – 67 Hrvata
*svibanj 1944. g., Goražde – oko 50 Muslimana
*do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice – 4500 Muslimana
*listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna – 25 Hrvata
*prosinac 1944. g., Vinodol(Bribir, Grižane, Tribalj) – 32 Hrvata
*siječanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) – 27 Hrvatica

Dakle, da rezimiramo: dok je u Hrvatskoj na djelu rehabilitacija zločinca Josipa Broza Tita čije su žrtve u II. svjetskom ratu gotovo 90% Hrvati, u Srbiji je već amnestiran i rehabilitiran zločinac Draža Mihajlović.

A hrvatsku diplomaciju to uopće ne smeta, ona širom otvara vrata Srbije za ulazak u EU.

Izvor: narod.hr