13. srpnja 1944. Ante Vokić – što niste znali o političkoj akciji Vokić-Lorković i želje da NDH pristupi Saveznicima?

Foto: javno vlasništvo

Dana 13. srpnja 1944. Ante Pavelić je promaknuo Antu Vokića u čin ustaškog krilnika, koji je bio najveći čin ustaškog generala. Ante Vokić bio je uz dr. Mladena Lorkovića, ministra unutrašnjih poslova NDH, najvažnija osoba u pokušaju da se privoli Antu Pavelića na mogući prijelaz NDH savezničkim snagama.

Ante Vokić, rođen 1909. godine, bio je je predratni političar aktivan u HSS-u Bosne i Hercegovine, a u NDH je imao čin ustaškog krilnika i bio ministar oružanih snaga NDH i prometa.

Osnovnu školu završio je u Mostaru, gimnaziju u Sarajevu, a Pravni fakultet u Zagrebu. U Sarajevu se zauzimao za promicanje hrvatske kulturne baštine kroz HKD „Napredak“ i HAK „Kranjčević“, te bio član Hrvatske seljačke stranke (HSS). Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske uključio se u njen rad, te postao 1941. ravnatelj željeznica u Sarajevu, te sudjelovao u osnivanju ustaških zdrugova, od kojih je najpoznatiji I. stajaći djelatni zdrug, poznatiji kao Crna Legija. Taj zdrug je osnovan u Sarajevu i u njemu su se borili Hrvati i muslimani, primarno zadužen 1941. godine za stanje u istočnoj Bosni gdje su na djelu bili veliki pokolji civilnog stanovništva od strane četnika iz Srbije, Crne Gore i dijelova Bosne.

Vokić je 1943. postao je ministar prometa, a godinu dana kasnije ministar oružanih snaga NDH. Preuzimajući dužnost ministra oružanih snaga NDH, Vokić je poslao najviše postradalim gradovima NDH, posebno u bombardiranjima Saveznika, poruku slijedećeg sadržaja:

„Pozdravljam patničke ali junačke gradove: Rijeku, Zadar, Šibenik, Split, Makarsku, Metković, Dubrovnik, Mostar, Sarajevo, Travnik i Prijedor, – koje neprijatelj terorističkim akcijama želi uništiti, ali postizava obrnuto: jačanje morala i osjećaja jedinstvenosti hrvatskog naroda“ (Poruka nosi broj 2250, izdana 30. siječnja 1944.).

Je li Ante Pavelić znao za političku akciju Vokić-Lorković?

Po navodima Karla Rotima u djelu ‘Žrtvoslov Širokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i poraću’ u svibnju 1944. dr. Mladen Lorković , ministar unutarnjih poslova NDH, pokrenuo je akciju za obnovu pregovora s vodstvom HSS-a. Tajno se sastajao s Augustinom Košutić i Ivanom Farolfijem i s njima dogovorio zajedničku akciju o prekidanju vezanosti NDH s Njemačkom i prelasku na stranu savezničkih sila. Lorković je za to pridobio Vokića, uz pristanak i znanje Poglavnika.

Važno je znati da su Vokić i Lorković su tada zauzimali najviše položaje u NDH ministra oružanih snaga i ministra unutrašnjih poslova.

Vokić je u srpnju upoznao zapovjednika zračnih snaga NDH Vladimira Krena i otvoreno ga upoznao sa situacijom i pregovorima s HSS-om jer Nijemci gube rat (Sovjeti prodiru u Rumunjsku prema Srbiji, a Saveznici u zapadnu Europu). Od njega je tražio da potpukovniku Babić Ivanu omogući avion koji će ga odvesti na pregovore sa Saveznicima u Italiju.

U Glavnom ustaškom stanu nisu mu bili naklonjeni Ivo Hernečić, Vjekoslav Maks Luburić, Vilko Pećnikar, Ante Moškov i Juraj Rukavina. Čekali su da ga uklone, isticali da su Hrvatsku stvorili ustaše i da će je znati sačuvati.

Kako su tekli pregovori skupine oko Vokića s HSS-om?

Pregovori s HSS-om, u kojima se sudjelovao Vokić, trajali su puna dva mjeseca u kojima je izrađen nacrt međusobnog dogovora koji je predviđao:

  1. sastaviti novu hrvatsku vladu u kojoj će biti zastupljene sve značajnije hrvatske političke stranke
  2. raspustiti ustaški pokret i Ustašku vojnicu
  3. donijeti zakonske odredbe kojima će se u Hrvatskoj uspostaviti demokratska vlast
  4. potpuno prekinuti bilo kakvu suradnju s Hitlerovom Njemačkom. Prethodno, međutim, osigurati garanciju Saveznika da će novu vlast potpomagati moralno i materijalno, kako u odnosu na Nijemce, isto tako i partizane.
  5. u slučaju da se dogodi ono što je najmanje za očekivati, tj. da će nacionalsocijalistička Njemačka uspije održati i po okončanju rata, hrvatska vlada će otići u egzil i odonuda nastaviti borbu za ostvarenje ovog programa.

O tijeku razgovora su Vokić i Lorković, navodno, izvještavali Pavelića, koji se čak djelotvorno uključio u pripremanje nacrta programa.

U  to vrijeme 19. kolovoza 1944. njemački obavještajac Blum je u izvješću središnjici u Berlinu preporučio da se držanje Hrvatske podvrgne najvećoj pasci kako bi se Reich osigurao od mogućih iznenađenja.

Ante Pavelić je 21. kolovoza obavijestio njemačkog poslanika Kaschea o pregovorima Vokić-Lorković s HSS-om, a tri dana kasnije je u Lorkovićevom stanu održan sastanak u svezi s akcijom prelaska NDH na stranu pobjednika, a bio je nazočan i Ante Štitić, pročelnik Sigurnonosnog odjela Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost.

Rasplet i uhićenje Vokića i Lorkovića

Nekoliko dana kasnije, 29. kolovoza, dr. Mladen Lorković posjetio Poglavnika i u nazočnosti dr. Vladimira Košaka obavijestio ga kako će pučisti u dogovoru s zapovjednikom njemačkih oružanih snaga u NDH Glaiseom von Horstenuom preuzeti sve njemačke divizije u kojima je hrvatsko ljudstvo. Od Pavelića je tražio da skine ustaše s vlasti i da se sam povuče, na što je Pavelić pristao, ali je nakon njegovog odlaska pozvao Siegfrieda Kaschea i izvijestio o puču Vokić-Lorković.

Istog dana je i Glavni ustaški stan počeo raspravljati o tome.

Dan kasnije, 30. kolovoza na sjednici Vlade, Vokić i Lorković su bili prisiljeni dati ostavke jer su prema navodima predsjednika Vlade dr. Nikole Mandića bez znanja Poglavnika radili protiv interesa hrvatske države.

Iste noći uhićeno je desetine časnika i činovnika iz njihovih ministrastava pod istom optužbom kao ministri Vokić i Lorković.

Nakon završene sjednice Vlade u vili dr. Ante Pavelića na tuškancu, Poglavnik je izdao nalog generalu Luburiću da zatoči Antu Vokića i Mladena Lorkovića, kao i druge časnike i političke osobe.

Vokić i Lorković su 3. rujna izvedeni pred sud na kojem su rekli da se ne osjećaju krivim jer je sve znao Pavelić. Pavelić je sve potvrdio uz riječi: „Htio sam vidjeti dokle će gospoda ići“.

Suđenje je nastavljeno bez svjedoka.

Osuđeni su na gubitak činova i smijenjeni sa svojih dužnosti.

Lorković je interniran u Koprivnicu, a Vokić u Novi Marof. Potom su prebačeni u Lepoglavu, gdje su bili ostali sudionoci političkog prevrata.

Karlo Rotim navode o puču Vokić-Lorković završava tvrdnjom koja je, po mnogima, najvjerodostojnija: prilikom povlačenja stražari su ubili Vokića i Lorkovića.

Što su o puču rekle značajne političke osobe u NDH?

Prema podacima jednog od sudionika sjednice Vlade NDH, tadašnjeg ministra vanjskih poslova  Mehmeda Alajbegovića, Pavelić je svoju optužbu protiv Vokića i Lorkovića formulirao u vrlo uvijenoj formi i s puno takta, tako da mnogi nisu razumjeli o čemu se radi.

Po izjavi Vanče Mihajlova, poznatog makedonskog domoljuba iz VMRO, nepristranog svjedoka, prijatelja dr. Ante Pavelića, te prijeratnog osvjedočenog prijatelja hrvatskog naroda u vrijeme velikosrpskog terora nad Hrvatima i Makedoncima u Jugoslaviji, dogodilo se slijedeće: Tragedija Hrvatske leži jedino i isključivo u činjenici  da Poglavnik nije vodio borbu protiv neprijatelja Hrvatske, nego protiv svojih najboljih prijatelja. A to krvavo svjedočanstvo položili su Ante Vokić, Vlado Singer, Mladen jurčić, Marko Suton, Ivan Raić, Marko Fil, Mladen Lorković, Milivoj Karamarko, pukovnici Toma i Medved….

Prema povjesničarima Milivoju Kujundžiću i Zdravku Dizdaru, Ante Vokić i dr. Mladen Lorković ubijeni su kao pučisti pred kraj II. svjetskog rata po zapovijedi dr. Ante Pavelića.

Izvor: “Grudski žrtvoslov”, Vlado Bogut i Ljubo Leko, recenzenti dr. Josip Jurčević i fra Ante Marić, str. 603-609

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr