Muslimanska vojska Armija BiH, u kojoj su bili i mudžahedini, u selu Čusto Brdo kod Maglaja izmasakrirala je tri člana obitelji Zekić, oca, majku i njihovu malodobnu djevojčicu.
Napad Armije BiH na Hrvate u općini Maglaj naredio je osobno Ejup Ganić i vodstvo Bošnjaka.
U općini Maglaj Armija BiH je napravila etničko čišćenje Hrvata (i Srba), pa od prijeratnih 45% Bošnjaka danas u Maglaju živi čak 85% Bošnjaka, te je Maglaj etnički čisto mjesto.
U Maglaju se nalazi poznato svetište Svetog Leopolda Mandića.
HVO i Armija BiH zajednički su se borili protiv srpskog agresora 1992. i dijelu 1993. godine. Sve do srpnja mjeseca 1993. godine nije bilo većih oružanih okršaja između dvije vojske. Nekoliko dana prije otvorenog sukoba u Maglaj, čije je većinsko stanovništvo bilo bošnjačko, u UNPROFOR-ovu transporteru došao je u Maglaj bošnjački lider Ejup Ganić i dao nalog političkim i vojnim vođama bošnjačkog naroda da Armija BiH napadne HVO i hrvatsko pučanstvo Maglaja.
Sukob je počeo prvih dana srpnja 1993. godine.
U tom sukobu odmah je sravnjeno 35 hrvatskih kuća u selu Liješnica, a samo jednu prije sravnili su srpski agresori.
Koliko su Hrvati nespremno dočekali agresiju Bošnjaka pokazuju dva slučaja iz lipnja 1993. godine, kada je rat bjesnio na sve strane. Na području Maglaja pripadnici HVO-a nisu znali za izbijanje sukoba, pa su Bošnjaci 24. lipnja 1993. godine zarobili i razoružali jedan vod (27 pripadnika) iz sastava 3. bojne HVO-a, koji su taj dan obnašali redovite vojničke dužnosti na crti obrane prema Srbima.
Nakon toga bilo je još napada Armije BIH na HVO i Hrvate općine Maglaj.
Između ostalog, najgori zločin dogodio se u selu Čusto Brdo. Vojnici Armije BiH su, među kojima je bilo i mudžahedina iz Tešnja, 15. rujna 1993. godine izmasakrirali tri člana hrvatske obitelji Zekić: oca, majku i djevojčicu.
I hrvatsko selo Novakovići bilo je izloženo žestokim napadima vojnih postrojbi Armije BiH. U prvom napadu na to selo, udaljeno pet kilometara od Maglaja prema Zavidovićima na lijevoj obali rijeke Bosne, nastanjeno hrvatskim stanovništvom, izmasakrirana su tri zarobljena vojnika HVO-a i jedan civil.
Za vrijeme sukoba između Armije BiH i HVO-a poginula su 24 Hrvata, a čak 4.200 Hrvata je protjerano iz maglajske općine.
Maglaj – općina u kojoj su Bošnjaci napravili etničko čišćenje
Na rijeci Bosni, 16 km južno od Doboja prema Zavidovićima, smjestio se grad Maglaj s oko 5500 stanovnika. U njemu je i središte maglajske općine, a sam grad se spominje prvi put u pisanim dokumentima 1503. godine. Katolička župna crkva posvećena je hrvatskom svecu Leopoldu Bogdanu Mandiću.
Rat u Bosni i Hercegovini bino je izmijenio demografsku strukturu općine i grada Maglaja u korist Muslimana-Bošnjaka, a na štetu Hrvata i Srba, koji su protjerani u velikom broju iz svojih domova. Prema popisu stanovništva, maglajska općina brojila je 1991. godine 43.338 stanovnika, od toga Muslimana-Bošnjaka 19.569 ili 45,1 posto, Srba 13.312 ili 30,68 posto, Hrvata 8.365 ili 19,27 posto, a ostalih 2.142 ili 4,93 posto. Udio Hrvata u ukupnom broju stanovništva od popisa 1971. godine uglavnom je stabilan, dok je zapažen pad udjela srpskog i povećanje udjela muslimansko-bošnjačkog naroda.
Svetište Svetog Leopolda Mandića u Maglaju – srce katolika južno od Doboja
Svetište Svetog Leopolda Mandića u Maglaju srce je katolika južno od Doboja iz područja Maglaja, Žepča, Zavidovića, kao i cijele Usore.
Svetište je otvoreno 1979. godine, a posvetu su obavili sarajevski nadbiskup dr. Marko Jozinović, hvarski biskup Celestin Bezmalinović i otac Pietro Bernardi, generalni postulator za proglašenje Leopolda Bogdana Mandića blaženim i svetim.
U crkvi se nalazi reljef koji prikazuje sv. Leopolda Bogdana s likovima četiriju anđela čuvara svetišta, kao i reljef na glavnom oltaru te reljef posljednje večere. Krstionica svetišta izgrađena je od bračkog mramora, a predstavlja kopiju krstionice hrvatskoga kneza Višeslava.
Srce svetišta nedvojbeno je oltar s likovima sv. Leopolda i bl. Katarine. Posebnu vrijednost svetištu daje moćnik, smješten unutar velikoga crvenog mramornog bloka, uvezenog iz Argentine.
U moćniku se nalazi najveća relikvija sv. Leopolda u našoj zemlji – dio njegove svete desnice. Vrlo je značajna i ispovjedaonica, koja je u svim pojedinostima vjerna kopija sobice ispovjedaonice u samostanu Svetog Križa u Padovi, gdje je sv. Leopold proveo četrdeset godina ispovijedajući.
U svetištu djeluju časne sestre Služavke Malog Isusa, koje su u župu Maglaj došle 1982. i sagradile uz svetište svoju samostansku kuću.
Na veliku žalost, srpske snage u posljednjem su ratu svetište teško oštetile granatama, da bi ga poslije zaposjele muslimanske snage. Naime, na svetištu su oštećeni zidovi, posebno staklene stijene, a isto tako i krov. Ruka sv. Leoplda na vrijeme je odnesena iz Maglaja te je najveći dio vremena čuvana u župi sv. Ane u Radunicama. Sada se ponovno nalazi u Svetištu.
Župna kuća je vraćena zauzimanjem nadbiskupa i župnika kod mjesnih vlasti pa se župnik 16. travnja 1999. vratio u sjedištu župe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
