Na današnji dan 1918. komunisti u Rusiji izvršili težak zločin nad pripadnicom carske obitelji – velikom kneginjom i pravoslavnom monahinjom (redovnicom) Elizabetom Romanovom.
Ona je bila sestra ruske carice Aleksandre koja je samo dan ranije ubijena zajedno sa suprugom carem, 13-godišnjim sinom carevićem i četiri kćeri u dobi od 17-22 godine.
Još 1905. godine, kad je ljevičarski revolucionar Ivan Kaljajev ubio bombom njenog supruga – velikog kneza Sergeja Romanova, generalnog guvernera Moskve. Elizabeta je tada kršćanski oprostila ubojici svog muža i čak zauzela za njegovo pomilovanje.
Nakon tog ubojstva, ona je prestala jesti meso, a zatim je odlučila stupiti u samostan. Prethodno je prodala svoj luksuzni nakit, uključujući i vjenčani prsten, te ostalu imovinu.
Tako prikupljenim novcem financirala je podizanje samostana sv. Marte i Marije u Moskvi. Postala je poglavarica tog samostana, a u sklopu njega otvorila je i bolnicu, ljekarnu i sirotište. Dapače, s vremenom je samostan dijelio čak 300 obroka za siromašne stanovnike Moskve.
Velika kneginja Elizabeta bila je poznata među Rusima po svojoj izrazitoj pobožnosti. Elizabetu su komunisti bacili živu u rudarsko okno duboko oko 20 metara (slično kao što su činili u Hrvatskoj kasnije), a s njom još i nekoliko daljih pripadnika carske dinastije.
Kad su komunisti shvatili da ovi nisu poginuli od pada, bacili su u otvor granatu. Čak ni to nije ubilo Elizabetu, jer je jedan od komunista čuo nju i ostale kako pjevaju kršćanski napjev s dna okna. Ni nakon druge granate nije prestalo pjevanje pa je vođa naredio da se nabaca suho granje u rupu i da još žive ljude zapali.
Zbog svoje pobožnosti, Elizabeta je bila omražena među komunistima koji su činili najveće zločine upravo nad ruskim pravoslavnim kršćanima, svećenstvom i monasima. Ubijeno je preko 40 000 svećenika, redovnika i redovnica, često na najbrutalnije načine. Taj obrazac ubijanja kršćana proširio se iz Rusije na sve komunističke zemlje svijeta, a osobito na Hrvatsku gdje je ubijen veliki broj svećenika i kršćana na najbrutalnije načine po uzoru na svoje „duhovne očeve“ iz Rusije.
Svirepost ruskih komunista prema kršćanima
Nema svireposti i zla koje sovjetski (ruski i dr.) komunisti nisu učinili prema kršćanskim pastirima i vjernicima. Čak se nisu prezali javno u strašnim mukama ubijati najviše crkvene velikodostojnike u Rusiji.
U svibnju 1922. g. moskovski patrijarh Tihon bio je uhićen, zajedno sa svim članovima Svetoga sinoda. Trideset dvojica mitropolita i arhiepiskopa bila su strijeljana. Ali, iza službenoga naziva ‘strijeljanje’ često se skrivalo zvjersko ubijanje.
Kijevski mitropolit Vladimir bio je unakažen, kastriran, strijeljan i gol bačen na porugu javnosti da gleda mrtvog i obnaženog.
Mitropolit Peterburga Venijamin, koji je morao zamijeniti patrijarha u slučaju njegove smrti, bio je pretvoren polijevanjem ledenom vodom u ledeni stup, a zatim javno udavljen.
Tobolski episkop Germogen, koji je svojedobno dobrovoljno otputovao s Carem u izgnanstvo, bio je živ privezan na kotač parobroda na Nevi i raskomadan lopaticama.
Permski arhiepiskop Andronik, poznat u prošlosti kao misionar u Japanu, bio je živ zakopan u zemlju do smrti.
Černigivski arhiepiskop Vasilij bio je raspet na križu i spaljen.
“Treba upravo sada, tako naučiti ovu publiku da joj nekoliko desetljeća unaprijed neće pasti na pamet suprotstaviti se”, rekao je tada vođa ruskih, ali i svih komunista svijeta, Vladimir Ilič Lenjin o ovim javnim ubijanjima.
Crkve su bile opljačkane, kako je naredio Lenjin, nemilosrdnom odlučnošću i u najkraćem roku. Ruski kršćani, a osobito žene, starci i djeca, koje su tijelima branile ulaz komunističkim barbarima u crkve bili su živi ubijani ili zapaljeni u crkvama. Radi se o stotinama tisuća ubijenih ljudi samo u prvom naletu strašnog zla.
Ovaj progon kršćana još je pojačan poslije Lenjinove smrti u vrijeme zloglasnog diktatora Staljina, a nakon njegove smrti nastavio ga je Hruščov i drugi sve do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Hrvatski komunisti i ostali vjerno slijede zločinački primjer “starije braće” iz Rusije
Po ruskom primjeru u 20. stoljeću razne ljevičarske i komunističke skupine provele su brutalne zločine i masovna ubojstva nad kršćanskim svećenstvom i vjernicima diljem cijelog svijeta: Španjolska, Meksiko, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Poljska, Albanija, Kina, Sjeverna Koreja i drugi.
Radi se o desetinama tisuća ubijenih svećenika i časnih sestara, te milijunima kršćana diljem svijeta u svim komunističkim režimima bez iznimke.
Svi su oni žrtve jednog općeg globalnog komunističkog ludila koje je trajalo cijelo 20. Stoljeće u velikom dijelu svijeta. Ludila za koje se nadamo da se nikada neće vratiti, a da će milijuni ubijenih konačno dobiti javnu satisfakciju kakvu su zaluženo dobile žrtve „bratskog“ ludila – nacizma i fašizma.
Krv mučenika sjeme je novih kršćana (Tertulijan, III. stoljeće)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
