Koliko će komunistima i diktaturi u Jugoslaviji Međugorje nanijeti straha, vidi se po tome što će pokrenuti politički proces protiv fra Joze Zovka, protiv fra Joze Križića (bio je izvrstan propovjednik slobode vjere i ljudskih sloboda) i protiv fra Ferde Vlašića, koji je javio vijest u Glas Koncila o ukazanjima u Međugorju.
Sva trojica će biti osuđeni i robijati u zloglasnom zatvoru u Zenici, a osim njih progonjeni su i zatvarani brojni Hrvati katolici iz Hercegovine.
Fra Jozo Zovko je rođen 19. ožujka 1941 u Uzarićima, župa Široki Brijeg. Rođen je kao osmo od desetoro djece u obitelji Mate i Milke r. Gugić.
Iz Posušja je u jesen 1980. premješten za župnika u župi Međugorje.
Po dolasku u Međugorje osniva molitvenu zajednicu i radi na oživljavanju Trećeg reda u župi. U vrijeme prvog Gospinog ukazanja 24. lipnja 1981. u Zagrebu je držao duhovne vježbe za časne sestre. U početku je i sam skeptičan prema autentičnosti ukazanja te poziva narod na molitvu kako bi se izbjegla svaka zabluda i lakovjernost. Nakon što moleći Gospodina za znak doživi osobno iskustvo Gospine prisutnosti postaje jedan od najsnažnijih svjedoka i promicatelja Gospinih poruka. Uvjerivši se osobno, postao je jednim od najvećih promicatelja Gospinih poruka i najvećih svjedoka događaja.
Postao je „spiritus movens“ događaja u svezi s ukazanjem Gospe u Međugorju.
Svi se slažu da je znak za početak progona hercegovačkih franjevaca, fra Joze Zovke, fra Ferde Vlašića i fra Joze Križića, dao ondašnji ideolog komunističke partije, Branko Mikulić, svojim govorom na „Dan borca“, 4. srpnja 1981. na Tjentištu. Nakon medijske priprave, o Velikoj Gospi, slijedilo je uhićenje, istražni zatvor u Mostaru, sramotna presuda i robija u Foči. A na općinskoj je partijskoj konferenciji u Čitluku, u kolovozu 1981., „energično osuđeno ponašanje dijela svećenika“, a imenom su i prozvani: „biskup Žanić, fra Jozo Zovko te fra Ferdo Vlašić“.
Fra Ferdo Vlašić – franjevac koji je 7 puta nevin bio zatvoren u komunističkim zatvorima i mučilištima Jugoslavije
Fra Jozo Zovko, uhićen, optužen, osuđen i u zatvor u Foču deportiran, već u veljači 1983. godine izlazi iz zatvora, dolazi u Hercegovinu i preuzima župu Bukovicu. Usporedo sa suđenjem fra Jozi Zovku, u studenom 1981., sudilo se, u odvojenu montiranu postupku, fra Ferdi Vlašiću i fra Jozi Križiću. Fra Ferdo je osuđen na 8 godina tamnice, a fra Jozo na 5,5 godina sa zabranom javnoga nastupanja u tisku u svojstvu pisca i urednika u razdoblju na 3 godine nakon izdržane kazne. Nakon višekratnih žalbi, fra Ferdi je postupno kazna smanjivana: 12. ožujka 1982. s 8 na 5,5 godina; 15. studenoga 1983. s 5,5 na 5 godina i, konačno, početkom siječnja 1986. s 5 na 4,5 godine, koje je, na žalost, morao odležati, što je svakako imalo teške posljedice, upravo kao i prethodni dugogodišnji zatvor i progoni, te je umro u 75. godini života. Dana 15. listopada 1995. Fra Jozi Križiću kazna je s 5,5 godina smanjena na 2,5. Umro je u 42. godini života, 9. siječnja 1993. godine.
Otada je prošlo 39 godina, a Međugorje se dramatično promijenilo: nekada mjesto u kojem se moglo vidjeti samo lokalno stanovništvo danas godišnje posjeti i do milijun vjernika sa svih strana svijeta.
Međugorje je postalo proročko mjesto unatoč ljudskim slabostima i vjernika, i fratara, i svećenika, i biskupa: tisuće obraćenja Bogu, tjelesna i duhovna ozdravljanje i ljudi sa svih strana svijeta koji traže i nalaze u Međugorju ono što najviše žele, živoga Boga, dokaz su posebnosti ovog najpoznatijeg hrvatskog kraja u svijetu danas.
