19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije.
Mirna slavonska ravnica od kraja 19. do sredine 20. stoljeća bilježi nekoliko krvavih obračuna seljaka, ponesenih hrvatskom nacionalnom ili stranačkom politikom, s oružanim odredima vladajućih ražima. Od Bošnjaka, preko Andrijevaca i Perkovaca, do Sibinja lila se krv hrvatskih seljaka koji su nastojali legalno prakticirati političke i nacionalne ideje drugačije od onih koje su favorizirali khuenovci ili Karađorđevići. Osobito okrutno ugušena je posljednja pobuna seljaka u Slavoniji prije Drugoga svjetskog rata – ona u Sibinju, selu nedaleko od Slavonskog Broda.
Danas se navršava 81. godina od Sibinjskih žrtava, odnosno pogibije osmorice seljaka iz susjednih sela: Stipe Gunčevića, Antuna Ercegovića, Mate Pejića, Đure Štimca, Petra Topalovića, Ive Jankovića, Ive Katalinića i Antuna Perkovića, koje su u Sibinju ubili jugoslavenski žandari jer su krenuli u prosvjede protiv represija velikosrpskog režima.
Bila je to kulminacija prosvjeda koji su se tih godina događali širom Hrvatske protiv diktature srpskog kralja i omalovažavanja prava hrvatskog naroda.
Općina Sibinj taj je datum izabrala za svoj dan jer pogibija tih nevinih žrtava simbolizira stoljetnu borbu hrvatskog naroda za slobodu i nezavisnost države.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
