Na Dušni dan 1991. godine, jugoslavenska JNA uz pomoć dobrovoljaca iz Srbije i Srba iz Vukovara i okolnih sela, počinila je jedan od najvećih pokolja u Domovinskom ratu. Ulaskom u dio Vukovara, koji se zove Lužac, mučki i bez milosti je ubijeno 59 civila i zarobljenih branitelja. Ovaj pokolj ostao je gotovo prešućen u hrvatskoj javnosti, pa je i više od 20 godina nakon njega ostao nepoznat.
Zašto je to tako?
JNA i srpske paravojne postrojbe 2. studenoga 1991. godine okupirale su Lužac, čime je započeo i pad Vukovara. Lužac se do tada hrabro borio i održavao s vrlo malim brojem branitelja protiv višestruko nadmoćnijeg agresora.
Posljednji zapovjednik obrane Lušca, Ilija Martić, ranjen je dan prije pada Lušca.
„Tada su me odvezli u bolnicu na operaciju. Dok sam bio u bolnici ušli su. Napravili pokolj. Ja sam to tek sutra saznao“, svjedoči Martić.
Većina ubijenih izvučena je iz podruma razrušenog Lušca. Ljudi su jedan su izvlačeni iz podruma i brutalno ubijeni na pragovima svojih domova. Među ubijenima je bila i jedna žena trudnica.
Na samom ulazu u Lužac postavljen je križ u spomen na pogibiju 59 branitelja i mještana. Na postolju križa stoji natpis: ‘U spomen tragično ubijenih 59 mještana Lušca u srpskoj agresiji 2. studenoga 1991.’
Okupacijom Lušca agresor je presjekao komunikaciju hrvatskih branitelja izbivši na Priljevo, čime je razdvojen Vukovar od četvrti Borovo naselje i time razlomljena dotad jedinstvena obrana grada. Slomom Lušca hrvatski branitelji s položaja u Borovu Naselju i oni kod Trpinjske ceste više nisu mogli stupiti u vezu što je rezultiralo slomom obrane Vukovara.
Snimke priprema ulaska neprijateljske vojske na čelu s Arkanom u Lužac:
