Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova. Prije četrdeset dana smo proslavili blagdan Gospodinova rođenja, a danas ga njegova majka Marija i Josip prikazuju Bogu u jeruzalemskom hramu i tako izvršavaju Zakon Gospodnji. Tim činom je Gospodin sam pošao u susret svome narodu da ga spasi. Prikazuje se Nebeskom Ocu kao žrtva za spasenje svijeta.
Dobro znamo da čovjek koji hoda po mraku, bez svjetlosti, lako zaluta i tako upadne u razne nevolje i pogibelji. To je slika čovjeka koji luta svojim životom. To je onaj čovjek koji ne vidi smisao svoga života, niti vidi razlog svoga postojanja. Nema smisleni put, jer ne zna zašto je ovdje ni kamo ide.
Nasuprot tome, ne luta onaj čovjek tko ide za svjetlom, taj lako ide pravim putem i bez opasnosti stiže k svome cilju. Takav čovjek je slika čovjeka – vjernika.
Naime, sama tjelesna spoznaja ljudskog života ne bi mogla opravdati i osmisliti ovaj život. Razum, vid, sluh, njuh, opip i okus su ljudska osjetila kojima spoznajemo ovaj svijet. Snagom spoznaje po svojim osjetilima, čovjek ne može spoznati odakle dolazi, zašto živi ni kamo ide. Potrebno mu je još jedno osjetilo kojim spoznaje dalje i više od zemaljskih osjetila.
To osjetilo je naša vjera, a nju nam daje samo Bog.
Ljudi bez vjere vide smisao svoga života samo u užitku. Ako pak užitka nema, onda lako zapadnu u očaj koji lako dovede čovjeka i do samoubojstva. Ljudi vjere otkrivaju smisao svoga postojanja koji im i u najtežim životnim časovima daje snage da nastave svoj, ponekad, pretežak život.
Vjera postaje svjetlo nade koja neće nikada utrnuti i čovjeka ostaviti u tami.
Zato čovjek vjere mora imati pouzdanje nasuprot tjeskobi, očaju i besmislu koje može zahvatiti svakog čovjeka. Istina je, da je čovjekov život ispunjen naporima, nedaćama i nevoljama, ali isplati se živjeti jer život ima svoj smisao u Bogu. U Kristu nam je dan smisao našeg postojanja. Ne samo njegovom riječju, nego i njegovim životom. Možemo biti mirni, jer po njemu možemo ostvariti taj smisao živeći u ovome svijetu u ljubavi i zalaganju za dobro.
Tajna o čovjeku skrivena je u Bogu, a jedino je vjerom možemo otkriti.
Čitamo u Evanđelju da je Bog objavio starcu Šimunu da neće umrijeti dok ne vidi Spasitelja. Vjera, da će vidjeti i upoznati Spasitelja, vodila je Šimuna kroz život i dovela ga u jeruzalemski Hram, gdje ga je našao i primio u svoje naručje. Šimun je proročki objavio težinu života koji očekuje Mariju ali i smisao svoga života. Sada može mirno umrijeti jer mu je vjera ispunila smisao života.
Čovjeku, na kraju njegova života, može dati pravi mir samo život koji je obasjan svjetlom vjere u kojoj je hodio kroz cijeli svoj život.
Na kraju našega života, Bog nagrađuje postojanost naše vjere i po njoj nas kruni vječnim životom u svjetlosti vječnoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
