Otac ilirca Janka Draškovića bio je osnivač masonstva u Hrvatskoj. Postao je prvi veliki meštar masona na hrvatskom području. Mladi grof Janko boravio je jedno vrijeme u Napoleonovom Parizu gdje je stupio u masonsku ložu ” Philanthropes réunis”.
Na današnji dan 1770. rođen je u Zagrebu istaknuti pripadnik hrvatskog narodnog preporoda Janko Drašković. On je bio član aristokratske obitelji Draškovića Trakošćanskih i imao je nasljednu titulu grofa. Djed mu je bio podmaršal Josip Kazimir Drašković, istaknuti general u službi carice i kraljice Marije Terezije. Jankov otac grof Ivan Drašković jedan je od glavnih osnivača slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. Naime, on je u Glini 1759. pridonio ustanovljenju prve hrvatske masonske lože “L’Amitié de Guerre” (Ratno prijateljstvo), koja je u početku radila na francuskom jeziku, ali je ubrzo prešla na latinski. Godine 1773. osnovao je i drugu hrvatsku masonsku ložu “Zur Klugheit” u Zagrebu.
Velika loža Hrvatske osnovana je 1777. u dvorcu Brezovica kod Zagreba, a velikim meštrom bio je proglašen grof Ivan Drašković.
Mladi grof Janko naslijedio je očeve sklonosti, pa je i sam postao ugledni član masonske lože. Stekao je dobro obrazovanje, tako da su ga početkom 19. stoljeća smatrali navodno najobrazovanijim čovjekom u Hrvatskoj. Znao je veliki broj jezika: hrvatski, njemački, francuski, latinski, talijanski, mađarski i rumunjski, a navodno i sve slavenske jezike. Boravio je jedno vrijeme u Napoleonovom Parizu, gdje je stupio u masonsku ložu ” Philanthropes réunis”.
Javna obnova djelovanja masonskih loža započela je 1990. Danas u Hrvatskoj djeluju nekoliko loža – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila, a Velika loža Hrvatske osnovana je 1997.
Stav Katoličke Crkve o masonstvu
Raznim dokumentima Crkva je tumačila i potvrđivala svoj negativni stav o masonstvu. U »Izjavi o masoneriji« koju su potpisali tadašnji pročelnik kardinal Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI) i tajnik nadbiskup Jerome Hamer 26. studenoga 1983. odgovara se na pitanje je li se promijenio stav i vrednovanje Crkve u odnosu na masoneriju, zbog činjenice da se masone (slobodne zidare) i njihov pokret »u novome Zakoniku kanonskoga prava ne spominje izričito kao što je to bilo u prethodnom Zakoniku« (onome iz 1917.). Izjava odgovara da je stav Katoličke Crkve, bez obzira što se to udruženje i njemu slična ne spominje izričito zbog »redakcijskog kriterija« primijenjenog u novome zakoniku, ostao nepromijenjen, te doslovno piše: »I dalje nepromijenjen ostaje negativan sud Crkve glede masonskih udruženja, jer su se njihova načela uvijek smatrala nespojivima s naukom Crkve i stoga je upisivanje u njih i dalje zabranjeno. Vjernici koji pripadaju masonskim udruženjima nalaze se u stanju teškoga grijeha i ne mogu pristupiti svetoj pričesti.«
Za katoličkoga kršćanina nije moguće biti član i masona i Katoličke Crkve, jer ne može živjeti svoj odnos s Bogom »na dva načina«. Stoga katolik ne smije biti mason jer mu to zabranjuje Crkva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
