20. srpnja 1790. – oslobođen saborni grad Hrvata – povijesni Cetingrad

Na današnji dan 20. srpnja 1790. oslobođen je od muslimanskih Turaka stolni saborni grad Hrvata Cetingrad i vraćen pod vlast Hrvata.

Cetin – slavno mjesto hrvatske povijesti

Cetingrad je maleno mjesto u središnjem djelu Kordunske regije (u predtursko vrijeme dio bogate i naseljene Like), udaljeno dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Slunja a svega nekoliko kilometara od bosanske granice. Nastao je na temeljima srednjevjekovnog naselja Vrčkovići koje je već 1082 g. dobilo crkvu “Marijina uznesenja”. Za turskih vremena naselje se je zvalo Kekić selo a po oslobođenju od Turaka dobiva ime po austrijskom generalu Vališ selo.

Sadašnje ime Cetingrad nosi jedva stotinjak godina.

Poslije Mohačke bitke 1526 g. zavladalo je rasulo u tadašnjem Hrvatsko-Ugarskom kraljestvu. Na saboru u gradu Cetinu tada se sastaše hrvatski velikaši i 1.1.1527 god. izabraše Ferdinanda Habsburškog za svojega kralja a njegovu ženu Anu prozvaše hrvatskom kraljicom. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode kraljevine Hrvatske i Hrvata te ih materijalno i vojno pomagati u boju za obranu nadirućih osvajača sa istoka – Turaka.

Tom je prilikom hrvatski grb prvi put korišten na hrvatskom državnom dokumentu.

Pad u turske ruke i oslobođenje Cetina

Ubrzo zatim Turci se naglo približavaju Cetinskom kraju i tako Cetin doživi svoj krvavi dio povijesti. U stalnim borbama postaje toliko oštećen da ga Hrvati napuštaju. 1584 god. zauzeše ga Turci i popraviše ga za odbranu i od tada Cetin poče često mjenjati vlasnike koji ga naizmjenično popravljaju, ruše i pale. Cetin je tada djelio zlu sudbinu svih susjednih gradova Furjana, Drežnika, Lađevca, Slunja i ostalih koji su danas jednako tako razoreni, zapušteni i zaboravljeni.

Od mnogobrojnih primirja sa Turcima nije bilo nikakove koristi sve dok nisu Hrvati pod vodstvom generala Walischa 1790 god. provalili u te krajeve i nakon teških borbi na današnji dan zauzeli grad Cetin. Turci su i dalje napadali Cetin tako da su se Hrvati konačno učvrstili u Cetinu tek 1834 god. Grad je tada bio potpuno razoren, nije više popravljan i počeo je padati u zaborav.

Cetin – slika tragedije Hrvata u turskim vremenima

A što je bilo sa stanovništvom cetinskog kraja? U godinama velikih stradanja hrvatskog stanovništva, Cetinjani su djelili zlu sudbinu sa ostalim Hrvatima susjednih gradova, mnogi izginuše u borbama sa Turcima, neki su odvedeni u tursko ropstvo a malobrojni koji su preživjeli razseliše se po ostalim djelovima Hrvatske, Austrije i Slovačke i mnogima se gubi svaki trag. Već krajem 16. stoljeća okolica je Cetina opustila a u 17. stoljeću ostala je bez stanovnika. U susjedne krajeve Slunja i Rakovice začelo se je vraćati stanovništvo po sklopljenom miru sa Turcima 1699 god. u Sremskim Karlovcima, a u cetinski kraj tek po Svistovačkom miru sklopljenom 1791 god.

Najviše povratnika došlo je iz slovenske pokrajine Kranjske i zato i danas tamo zovu Hrvate Kranjci. Oko 1850 god. konačno je cetinski kraj naseljen najviše Hrvatima iz raznih dijelova Hrvatske kao i nešto pravoslavnog stanovništva poznatog pod imenom Vlasi koji su došli iz Bosne na prazna i opustošena zemljišta većinom sa Turcima ili poslije Turaka.

Cetingrad ponovno razoren 1991. od susjeda Srba

Raspadu komunističkog režima slijedila je potpuna ideološka i politička preobrazba i stvara se novi višestranački sistem. Srpsko je stanovništvo u Hrvatskoj pogrešno razumjelo demokraciju i tako je nastala balvan revolucija. 1991 godine dolazi do ponovnih pustošenja ovih prostora u kojima Hrvati Cetingrada opet djele zlu sudbinu Hrvata mnogih hrvatskih krajeva. Pustošenje je izazvao dio pravoslavnog stanovništva zadojenog velikosrpstvom i ideologijom stvaranja velike Srbije, a potpomognuti srpskom armijom – ostatkom bivše JNA.

Nenaoružano i goloruko hrvatsko stanovništvo nije se moglo odupirati tehnički nadmoćnom neprijatelju te je moralo napustiti svoje domove i poći u izbjeglištvo. Tako je Cetingradsko područje kao i mnoga mjesta Hrvatske ostalo bez hrvatskog stanovništva koje je izbjeglo najviše u Karlovac i Zagreb. Srpski okupatori su i ovdje kao i u drugim djelovima Hrvatske barbarskim metodama opljačkali i spalili sva sela a posebnim razaranjima bili su izloženi povijesni, vjerski i kulturni spomenici da bi time izbrisali sve tragove postojanja Hrvata u ovim prostorima i pripremili teren za stvaranje srpske države na hrvatskom teritoriju.